Tajna Samostana Marija Zvijezda – mjesto proizvodnje originalnog sir trapista

Samostan Marija Zvijezda u tadašnjem Delibašinom selu kod Banja Luke, osnovan je 1869. godine, a osnovao ga je redovnik, trapist Franz Pfanner. Nakon više pokušaja da osnuje trapistički samostan u Hrvatskoj, Mađarskoj i Austriji, mjesto je našao u tadašnjoj Otomanskoj Bosni i kupio prvi komad zemlje, na kojem je nastao samostan, ni ne sluteći da će upravo to postati najveći trapistički samostan na svijetu, koji je imao i do 250 članova.

Kako svi trapistički samostani trebaju i moraju imati nešto od čega će živjeti, ovaj je poznat po siru trapistu.

Sirana je osnovana još 1882. godine i proizvodila je sireve od skoro pet tisuća litara mlijeka dnevno. Ovaj sir konzumirao se na austrijskom carskom dvoru, kao i na kraljevom dvoru u Beogradu. Sirana i farme nalazile su se u Novoj Topoli, nedaleko od Banja Luke, na farmi gdje se proizvodio i sir.

„Ta sirana je nastradala 1944. godine i sve je razorena. U tom kapacitetu više nikad nije obnovljena“, kaže kaže za Financije.hr, ekonom banjolučke Biskupije, svećenik Ivica Božinović.

Danas se trapist proizvodi u pogonu banjolučkog Caritasa, od oko 950 litara mlijeka. Recept za pravljenje sira nikada nije zapisan. On se prenosi usmeno s redovnika na redovnika, iz trapističkog samostana u samostan.

Proces proizvodnje jednog sira traje tri mjeseca, zrije na temperaturi od deset Celzijevih stupnjeva, a za to vrijeme se premazuje posebnom biljnom tekućinom. Svaki je težak oko dva kilograma. Kad je gotov, na njega se stavlja etiketa na kojoj je slika samostana i na kojoj su ispisane dvije važne godine – 1882. godina, kada su banjolučki trapisti osnovali siranu, i 2008. godina, kada je proizvodnja ponovno pokrenuta.

Ovu deliciju nije lako nabaviti izvan Banja Luke, gdje ju svi rado konzumiraju. Cijena trapista iz samostana Marija Zvijezda, u Hrvatskoj je od 20 do 25 eura po kilogramu.

Samostan Marija Zvijezda bio je i mjesto inovacija tog vremena – imao je prvi parni stroj, svoju pivovaru a redovnici trapisti izgradili su i prvu hidrocentralu na Vrbasu. Tako je i prva žarulja u ovom kraju zasijala upravo u Trapistima prije 125 godina, čak nekoliko godina prije nego u Zagrebu.

„Ono što je važno reći je da je samostan veoma specifičan i kad je riječ inače o trapističkim samostanima u svijetu, jer je ovaj samostan, osim redovničkog i monaškog života, u to vrijeme imao sirotište. Do 1945. godine samostan je imao i škole i to na nekoliko razina – bila je pučka škola, zatim obrtničke škole, mogli ste kod trapista završiti oko 30 različitih zanata, a tu je bila humanistička gimnazija i visoka filozofsko-teološka škola“, kaže za Financije.hr ekonom banjolučke Biskupije, svećenik Ivica Božinović.

Računa se da je do 1945. godine oko 5.000 dječaka iz cijele Europe ovdje školovano. Prvi svjetski rat donio je i prve promjene u samostanu. No, samostan se ipak oporavio, kaže svećenik Božinović, te je uoči Drugog svjetskog rata u samostanu živjelo oko 150 redovnika.

No, nacionalizacijom i promjenom vlasti, imovina je oduzeta samostanu i škole su prestale da postoje. Ostale su dvije crkve, od kojih je jedna srušena u tom vremenu, i mali vrt. Dio svećenika osuđeni su na dugogodišnje zatvorske kazne, s kojih se nikad nisu vratili. Samostan se nakon 1945. više se nikad nije oporavio, u smislu broja redovnika.

Šezdesetih godina, ponovo je pokušano oživjeti samostan, no potres iz 1969. godine, onemogući je i ovo nastojanje da se samostanu vrati stari sjaj.

„Devedesete su možda najmanje naškodile samom samostanu, ali je župa nestala i vjernika više skoro da nema. Danas u samostanu Marija Zvijezda djeluju samo dva trapista, dva brata, pater Zvonko i pater Tomislav. Danas čuvamo uspomene a ljudi nam često dolaze – kako đačke ekskurzije, tako i ljudi iz cijele regije, Hrvatske, Slovenije, Srbije ali i EU“, kaže svećenik Božinović.