Klimatske promjene i zaštita okoliša su teme koje već dulje vrijeme prožimaju ekonomski krajolik, kako na razini nacionalnih gospodarstava tako i na razini pojedinih poduzeća, pa je velika potražnja za inovativnim rješenjima u čijem su fokusu ekološki prihvatljivi odgovori na okolišne probleme.
Kako u analizi Ekonomskog instituta Zagreb ističe autorica Ljiljana Božić, premda postoje pokazatelji pozitivne veze između ekoloških inovacija i poslovnih rezultata poduzeća, često se propituje učinak aktivnosti usmjerenih na zaštitu okoliša na poslovanje tvrtki.
“Djelomično je to i zbog činjenice da su ekološki prihvatljive prakse, odnosno ekološke inovacije, povezane s visokim troškovima i malom mogućnošću prisvajanja koristi zbog postojanja ‘spillover’ efekta. Jednostavno rečeno, one ostavljaju dojam da troškove njihova razvoja snose poduzeća, dok su koristi daleko veće za društvo nego za poduzeće zbog čega poduzeća mogu imati negativnu percepciju njihova utjecaja na svoje poslovanje”, navodi autorica.
Već je više desetljeća poznata teza, odnosno bojazan, da poduzeća zbog svoje orijentacije na stvaranje profita neće biti sklona razvoju i primjeni rješenja koja doprinose zaštiti okoliša, no prikladan zakonodavni okvir u području zaštite okoliša potiče tvrtke na inovacijske aktivnosti koje onda dovode do pozitivnih učinaka na poslovanje.
Osim toga, primjena ekoloških načela nadilazi razvoj inovacija proizvoda, odnosno jednako je bitna i kad je riječ o poslovnim procesima, organizaciji, proizvodnji i marketinškim aktivnostima, navodi se u analizi.
Ove je godine Hrvatska gospodarska komora (HGK) objavila nalaze o primjeni održivih praksi poslovanja u hrvatskim poduzećima.
“Oni pokazuju kako poduzeća u Hrvatskoj sve više idu u pozitivnom smjeru kad je riječ o primjeni održivih praksi poslovanja. Naime, većina ispitanika tog istraživanja navodi važnost održivosti za svoje poslovanje. Za njih 31 posto izuzetno je važna, za 35 posto važna, a za 18 posto ona je strateški prioritet. Činjenica da poduzeća percipiraju važnost održivosti, a osobito da je smatraju strateškim prioritetom, sugerira da očekuju pozitivne učinke njezine primjene na uspješnost poslovanja. U jednom od prijašnjih istraživanja HGK-a, iz 2023. godine, pozitivne učinke zelene tranzicije na poslovanje očekivalo je 60 posto ispitanih poduzeća. U tom je istom istraživanju utvrđeno kako jedan dio poduzeća ulaganjima u nova rješenja pridaje strateški značaj za poslovanje poduzeća. Radi se o 14 posto poduzeća koja su ulaganja u inovacije i nove tehnologije identificirala kao strateški najvažnije komponente zelene tranzicije i 15 posto onih kojima je to bilo ulaganje u razvoj novih proizvoda i usluga u skladu sa zelenom tranzicijom”, ističe Božić.
Dodaje kako podaci iz ovogodišnjeg istraživanja svjedoče da je među hrvatskim poduzećima porasla svijest o primjeni održivih praksi poslovanja te da pritisak za primjenu načela održivosti u daleko većoj mjeri dolazi od velikih kupaca i korporacija nego od regulatora. Naime, na pritisak od velikih kupaca i korporacija otpada 70 posto utjecaja, a na regulatorni pritisak 24 posto.
“Adekvatna regulativa i dalje ostaje relevantan poticaj za primjenu ekološki održivih praksi. No, njihova važnost sve je više prepoznata i među drugim akterima, što svakako doprinosi postizanju veće predanosti i boljeg napretka u primjeni načela okolišne održivosti”, zaključuje autorica.
Pročitajte još:
Inače, u zadnje vrijeme Europska unija je osjetno mijenjala regulatorni okvir za tvrtke kad je riječ o izvještavanju o održivosti sa ciljem pojednostavljivanja tog okvira.
U Hrvatskoj se bitno smanjio broj tvrtki koje su obveznici korporativnog izvještavanja o održivosti, s oko 500 na manje od 20, ali za veliki dio tvrtki vrijedi opcija dobrovoljnog izvještavanja koje također donosi tržišne prednosti.
