Hrvatska je danas među vodećim zemljama u Europskoj uniji po uvozu hrane po glavi stanovnika, dok istovremeno više stotina tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta zjapi neobrađeno, istaknuto je u priopćenju HUP-Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede.
Stotine milijuna eura godišnje, upozoravaju iz HUP-a, slijevaju se iz državnog i europskog proračuna u sektor koji bi trebao hraniti naciju, razvijati poljoprivredu i prehrambenu industriju te unaprjeđivati ruralni prostor. Samo u 2024. godini potpore za poljoprivredu tako su iznosile više od 400 milijuna eura, što ne uključuje subvencije županija, gradova, općina, porezne olakšice ili subvencije za zemljište.
U tom kontekstu dolazimo do podatka da je u prošloj godini svaki građanin Hrvatske podupirao poljoprivredu s oko 110 eura. Za primjer, to je vrijednost koju svaki građanin potroši na kupovinu jaja u tri godine.
No, stvarnost na terenu izgleda znatno drugačije. Značajan dio novca odlazi na administraciju, prekomjerno subvencioniranje neodrživih gospodarstava i tzv. “proizvodnju na papiru”, dok domaća poljoprivreda uglavnom izvozi sirovine, a uvozi gotove prehrambene proizvode s višom dodanom vrijednošću – često proizvedene upravo iz tih izvezenih sirovina.
Još je poraznije što su mnoge od tih sirovina proizvedene na državnom poljoprivrednom zemljištu, dakle zemljištu koje je u vlasništvu hrvatskih građana. Nedostatak snažnog domaćeg sektora prerade znači da Hrvatska ne koristi ni približno svoj puni potencijal, a sve to događa se u sjeni jednog od najneugodnijih fenomena domaće poljoprivrede – tzv. sive poljoprivrede. Stotine tisuća hektara obrađuju se bez ikakvih prijava, fiskalnih računa, sanitarne i veterinarske kontrole te bez plaćanja poreza. Istovremeno, oni koji rade po pravilima sve teže opstaju.
Ukupna vrijednost hrvatske poljoprivredne proizvodnje iznosi oko tri milijarde eura, a procjene (i optimistične i konzervativne) govore da siva poljoprivreda zauzima minimalno 30 posto tog iznosa.
HUP – Udruga prehrambene industrije i poljoprivrede želi svojim konstruktivnim prijedlozima pokrenuti pozitivne promjene u poljoprivredi i proizvodnji hrane i zato predlažemo model upravljanja državnim i privatnim poljoprivrednim zemljištem, koji će dovesti do:
· povećanja konkurentnosti domaće poljoprivredne industrije,
· veće sigurnosti opskrbe prerađivačke industrije,
· veće otpornosti prehrambenog sustava,
· manje ovisnosti o uvozu i globalnim lancima opskrbe,
· povećanja potrošnje domaćih proizvoda,
· bolje sljedivosti i kontrole kvalitete,
· znatnog smanjenja sive poljoprivrede,
· znatnog smanjenja podzakupa državne zemlje,
· smanjenja logističkih troškova i ekološkog otiska,
· brže obrade i manje otpada.
“Predlažemo model u kojem se visina zakupa državnog zemljišta određuje na način da zakupci koji proizvode i prerađuju ili proizvode i predaju robu na preradu unutar određene kilometraže od zemljišta ili pod etiketama kao što su „Hrvatska kvaliteta“, „Izvorno hrvatsko“, „ZOI“, „ZOZP“, „Mlijeko s hrvatskih farmi“, „Proizvodi hrvatskog seljaka“,, „dokazana kvaliteta“ i druge hrvatske oznake – zadržavaju subvencioniranu cijenu zakupa. Svim ostalim zakupcima cijena zakupa povećava se tri puta”, pojašnjavaju u HUP-u.
Pročitajte još:
Isti bi se model primjenjivao i na zakupe privatnog zemljišta, uz državnu subvenciju zakupa za one koji prerađuju ili predaju proizvode u skladu s ovim kriterijima. Sa samo 40 milijuna eura moguće je subvencionirati 200.000 hektara oranica s 200 eura po hektaru.
Prema predloženom modelu na subvencioniranim površinama, siva poljoprivreda bila bi gotovo nemoguća, a iznos uložen u subvencije višestruko bi se vratio.
