Hrvatska ima desetke milijardi eura ušteđevine, ali velik dio tog novca i dalje ostaje na bankovnim računima umjesto da postane kapital za razvoj poduzeća. Dok građani preferiraju relativno sigurne bankovne depozite, domaće kompanije i dalje se u velikoj mjeri oslanjaju na bankovne kredite, a tržište kapitala ostaje plitko i nedovoljno razvijeno.
Novi hrvatski investicijski račun trebao bi promijeniti taj odnos, no njegov uspjeh neće ovisiti samo o poreznim pogodnostima nego i o tome hoće li građani imati u što ulagati.
Razmjeri štednje pokazuju koliko kapitala potencijalno postoji. Depoziti hrvatskih kućanstava u srpnju 2026. iznosili su gotovo 43,7 milijardi eura, prema podacima Hrvatske narodne banke koje je objavila Raiffeisen banka. Više od tri četvrtine tog iznosa odnosilo se na prekonoćne depozite, odnosno novac dostupan na računima, dok je oročena štednja iznosila približno deset milijardi eura.
Europska komisija upozorava da hrvatska kućanstva relativno velik dio financijske imovine drže u gotovini i depozitima. Na kraju 2024. njihov udio iznosio je 43,6 posto ukupne financijske imovine kućanstava, u usporedbi s prosjekom Europske unije od 31,7 posto. Istodobno su investicijski fondovi činili samo 3,3 posto financijske imovine hrvatskih kućanstava, dok je europski prosjek bio 11,1 posto.
Razlika ne govori samo o konzervativnijim navikama građana, nego i o strukturi domaćeg financijskog sustava. Hrvatska ima snažan bankarski sektor, ali relativno malo tržište kapitala. Poduzeća se zato u velikoj mjeri financiraju kreditima, dok je pristup izravnom kapitalu preko burze, investicijskih fondova i drugih tržišnih instrumenata ograničen.
Novac postoji, ali nedostaje kanal između štediša i kompanija
Problem nije u tome što građani nemaju novca za ulaganje. Problem je što se štednja i potrebe gospodarstva teško susreću na domaćem tržištu kapitala.
Za poduzeće koje želi proširiti proizvodnju, razviti novi proizvod ili ući na strana tržišta, bankovni kredit često je najpoznatiji oblik financiranja. No, kredit povećava zaduženost i zahtijeva redovitu otplatu, dok prikupljanje kapitala izdavanjem dionica omogućuje kompaniji da financira rast bez preuzimanja dodatnog duga. Izdavanje korporativnih obveznica također može otvoriti pristup novim izvorima financiranja.
Takvi su instrumenti u Hrvatskoj još relativno slabo zastupljeni. Europska komisija u izvješću o Hrvatskoj upozorava da ograničena dubina i likvidnost tržišta kapitala sužavaju mogućnosti financiranja poduzeća. Domaće kompanije i dalje se snažno oslanjaju na tradicionalno bankovno financiranje, a nedovoljno razvijeno tržište otežava i razvoj fondova rizičnog i privatnog kapitala.
To stvara začarani krug. Građani nemaju dovoljno širok izbor domaćih investicijskih prilika, dok kompanije nemaju dovoljno razvijeno tržište na kojem bi mogle prikupiti kapital od domaćih ulagatelja. Bez većeg broja kvalitetnih izdanja vrijednosnih papira teško je povećati interes građana, a bez šire baze ulagatelja kompanijama je manje privlačno izlaziti na tržište kapitala.
Investicijski račun trebao bi promijeniti navike građana
Jedan od pokušaja da se taj odnos promijeni jest hrvatski investicijski račun (HIR), čiji su prijedlog zakona tijekom 2026. predstavili Ministarstvo financija i Hanfa. Vlada je u rujnu uputila prijedlog zakona u saborsku proceduru, a planirani početak primjene je 1. siječnja 2027. godine.
Račun bi građanima trebao omogućiti jednostavnije i porezno povoljnije dugoročno ulaganje u financijske instrumente. Predviđeno je ulaganje u dionice, obveznice, instrumente tržišta novca, UCITS fondove i ETF-ove, uz oslobođenje od poreznih obveza pod uvjetima propisanima zakonom.
Svaka odrasla osoba moći će imati jedan takav račun, a moći će ga otvoriti i za maloljetnu djecu. Prijedlogom je predviđen kumulativni limit uplata od 200.000 eura, odnosno do 250.000 eura uz dodatne uvjete. Neće biti propisan minimalni iznos početnog ulaganja, a građani će moći mijenjati ovlaštenog posrednika.
Ideja je da se dio novca koji danas stoji na depozitima postupno usmjeri prema financijskim instrumentima koji mogu ponuditi veći dugoročni prinos. Pritom je važno naglasiti da ulaganje na tržištu kapitala nosi rizik i da potencijalno veći prinos nije zajamčen. Vrijednost dionica i fondova može padati, a izbor instrumenata mora odgovarati financijskim ciljevima i toleranciji na rizik pojedinog ulagatelja.
Prvi znakovi interesa za takav oblik ulaganja već postoje. Domaći UCITS fondovi krajem srpnja 2026. imali su oko 4,85 milijardi eura imovine, što je 28 posto više nego godinu ranije. Rast pokazuje da građani postupno šire interes izvan klasičnih bankovnih depozita, premda je udio investicijskih fondova u ukupnoj financijskoj imovini kućanstava i dalje znatno niži od europskog prosjeka.
Hoće li novac završiti u hrvatskim kompanijama?
Najvažnije pitanje ipak je koliko će novi račun pomoći domaćem gospodarstvu. Porezne pogodnosti mogu potaknuti građane da počnu ulagati, ali ne jamče da će njihov novac završiti u hrvatskim poduzećima.
Investicijski račun omogućuje ulaganje u različite financijske instrumente, uključujući strane dionice, obveznice i fondove. Građanin će tako moći iskoristiti porezne pogodnosti, a da pritom ne ulaže nužno u domaće kompanije. To je legitimna odluka s obzirom na mogućnost diversifikacije i rizike koncentriranja ulaganja na jedno tržište, ali znači da se cilj jačanja domaćeg gospodarstva neće ostvariti automatski.
Za to je potrebna i druga strana tržišta: veća ponuda kvalitetnih investicijskih instrumenata. Domaćim kompanijama trebalo bi olakšati izlazak na burzu, izdavanje obveznica i prikupljanje kapitala od šireg kruga ulagatelja. To podrazumijeva transparentnije poslovanje, kvalitetnije korporativno upravljanje, predvidljivu regulaciju i dovoljno likvidno tržište na kojem ulagatelji mogu kupovati i prodavati vrijednosne papire.
Hrvatska je već napravila određene pomake. Europska komisija ističe da su javne ponude dionica na Zagrebačkoj burzi tijekom 2025. privukle interes malih i institucionalnih ulagatelja, dok je interes građana za državne vrijednosne papire također pokazao da postoji spremnost za ulaganje kada su proizvodi razumljivi i dostupni.
No, nekoliko uspješnih izdanja nije dovoljno da bi se promijenila struktura financiranja gospodarstva. Potrebno je više kompanija koje su spremne dijeliti vlasništvo s ulagateljima, redovito objavljivati financijske rezultate i prihvatiti standarde transparentnosti koje zahtijeva tržište kapitala.
Bez kvalitetnih kompanija nema ni razvijenog tržišta
Hrvatski investicijski račun može biti važan korak prema većem uključivanju građana u financijska tržišta, ali ne može sam riješiti problem nedostatka kapitala za domaće poduzetništvo. Ako se ponuda kvalitetnih domaćih dionica i obveznica ne proširi, dio novca iz štednje mogao bi završiti u stranim vrijednosnim papirima i fondovima. To nije nužno loše za građane, ali neće u jednakoj mjeri ostvariti cilj financiranja domaćih kompanija.
Država zato mora paralelno raditi na dvije strane tržišta. S jedne strane, potrebno je razvijati financijsku pismenost, pojednostaviti pristup ulaganjima i građanima omogućiti razumljive i troškovno učinkovite proizvode.
S druge, kompanijama treba olakšati prikupljanje kapitala izvan bankarskog sustava, posebno onima koje imaju potencijal za rast, inovacije i izvoz.
Pročitajte još:
U konačnici, nije dovoljno da Hrvatska ima milijarde eura štednje niti da građani otvore investicijske račune. Važno je stvoriti tržište na kojem će se susresti građani koji žele dugoročno ulagati i kompanije kojima je potreban kapital za razvoj.
Tek tada će dio novca koji danas miruje na bankovnim računima moći postati izvor financiranja novih proizvoda, proizvodnih kapaciteta i konkurentnijeg gospodarstva.
