Taman kada su se mnogi pomirili s činjenicom da su police pune CD-a uglavnom uspomena na devedesete i početak novog milenija, mali srebrni disk ponovno se zavrtio. I to zahvaljujući generacijama koje su odrasle uz Spotify, YouTube i glazbu dostupnu u svakom trenutku.
U prvoj polovici ove godine u SAD-u je, prema podacima američke diskografske udruge RIAA, distribuirano 17,5 milijuna CD-a, čak 45,7 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Prihodi od CD-a skočili su još snažnije, 58,6 posto, na 171,1 milijun dolara. Samo godinu ranije njihova je prodaja bila u padu.
Povratak je zanimljiviji upravo zato što CD ne oživljavaju samo nostalgičari koji još čuvaju stare glazbene linije i Discman. Podaci istraživačke kuće Luminate pokazuju da ga sve više kupuju pripadnici generacije Z i milenijalci, a otprilike polovica mladih kupaca CD-a čak nema uređaj na kojem bi ih mogla slušati. Za njih je disk predmet koji se posjeduje, skuplja, izlaže i kojim se pokazuje pripadnost određenom izvođaču ili glazbenoj zajednici.
Luminate, koji prati maloprodajnu potrošnju drukčijom metodologijom od RIAA-e, u prvih šest mjeseci bilježi 16,3 milijuna prodanih CD-a i rast od 16 posto. I prema tom pokazatelju CD trenutno raste gotovo sedam puta brže od vinila, čija je prodaja povećana 2,4 posto.
Čak i kada se iz statistike izbace K-pop izdanja, američka prodaja CD-a raste 6,7 posto.
CD kao jeftiniji kolekcionarski predmet
Velik dio zasluga pripada K-popu. Povratnički album BTS-a ARIRANG, kao i izdanja grupa ENHYPEN i ATEEZ, prodaju se u različitim verzijama s fotografijama, knjižicama, karticama, posterima i drugim dodacima. Kupcu tako više nije nužno najvažniji disk u kutiji nego cijeli paket.
Tu je CD pronašao tržišnu nišu koju vinil teško može popuniti – jeftiniji je. Kada mladi žele fizički predmet, ali nemaju novca za skupu kolekciju ploča, gotovo zaboravljeni CD ispao je pristupačna alternativa.
U britanskim trgovinama novi CD popularnog izvođača može stajati oko 12 funti, dok je za vinil često potrebno izdvojiti 30 ili 35 funti. U trgovinama rabljenom glazbom razlika je još veća. Guardian navodi primjer albuma Oasis koji na CD-u stoji četiri funte, dok novo vinilno reizdanje košta 25 do 30 funti, a originalna ploča može dosegnuti i nekoliko stotina.
I trgovci primjećuju promjenu. Britanski John Lewis tijekom ljeta zabilježio je 96-postotni rast pretraga CD playera, a neki su modeli rasprodani. HMV je istodobno izvijestio da mu je prodaja CD-a oko deset posto veća nego godinu ranije. Uz BTS, dobro se prodaju fizička izdanja Olivije Rodrigo, Ariane Grande i Olivije Dean.
CD protiv algoritma
Ipak, cijena nije jedino objašnjenje. Povratak CD-a uklapa se u širi interes mladih za tehnologiju koju su prethodne generacije već proglasile zastarjelom: vinile i kasete, stare digitalne fotoaparate, žičane slušalice, pa čak i iPode.
Zajedničko im je nešto čega u streamingu nema, zahtijevaju malu odluku i mali ritual.
Album treba izabrati, izvaditi iz kutije, staviti u uređaj i poslušati. Nema beskonačnog preskakanja između milijuna pjesama niti algoritma koji nakon nekoliko sekundi već nudi nešto drugo. Guardianovi sugovornici među razlozima povratka CD-a navode upravo želju za slušanjem glazbe bez mobitela te za albumom kao cjelinom, a ne nizom pjesama koje je sastavila platforma.
Streaming pritom nigdje ne odlazi. RIAA je u prvoj polovici godine od streaminga zabilježila gotovo 4,9 milijardi dolara prihoda, 4,7 posto više nego godinu ranije, višestruko više od svih fizičkih formata zajedno.
Tako da povratak CD-a nije povratak u prošlost, u vrijeme prije Spotifyja. Mladi očito žele oboje, kako praktičnost streaminga kada glazbu slušaju, kako fizički predmet kada im je do izvođača posebno stalo.
CD nije nestao ni u Hrvatskoj
Trend nije sasvim stran ni Hrvatskoj. Državni zavod za statistiku objavio je da je 78 domaćih izdavača tijekom 2025. izdalo 5.272 zvučna zapisa. Čak 3.563 bila su izdanja na CD-u, 1.088 digitalna izdanja, 327 box-setovi, a samo 294 LP ploče.
Naklada CD izdanja iznosila je 77.672 primjerka. DZS pritom izrijekom primjećuje rastući trend objavljivanja na tradicionalnijim medijima poput CD-a i box-setova. Najviše CD izdanja odnosilo se na zabavnu glazbu, njih 1.725, zatim rock s 709 te narodnu glazbu s 486 izdanja.
Mali srebrni disk tako je preživio MP3, iPod, YouTube, Spotify i gotovo dvadeset godina prognoza vlastite smrti.
Pročitajte još:
Kada su ga Sony i Philips početkom osamdesetih razvili kao digitalnog nasljednika ploče, CD je trebao biti tehnologija budućnosti. U SAD-u je na vrhuncu 2000. godine prodano čak 943 milijuna CD-a. Nakon toga počeo je dugi pad koji je izgledao konačno.
Četrdesetak godina poslije budućnost je, čini se, ponovno stigla do CD-a, samo ga ovaj put kupuju ljudi kojima je njegova nekadašnja tehnološka modernost toliko daleka da im je postao retro.
