Armani traži kupca za manjinski udio, ali trenutak za prodaju nije idealan

Prema željama Giorgija Armanija, modna kuća trebala bi pokrenuti proces prodaje manjinskog udjela LVMH-u, L’Oréalu i EssilorLuxottici. Problem je što luksuzni sektor prolazi kroz slabije razdoblje, dok potencijalni kupci već imaju vlastite strateške prioritete.

Modna kuća Armani priprema proces prodaje manjinskog udjela u skladu s uputama koje je ostavio njezin osnivač Giorgio Armani, a među potencijalnim kupcima nalaze se LVMH, L’Oréal i EssilorLuxottica.

Ideja na prvi pogled ima logike. Armani je i dalje jedan od najprepoznatljivijih globalnih luksuznih brendova, s jakim identitetom i širokom bazom kupaca. Vanjski investitor mogao bi pomoći stabilizirati poslovanje nakon odlaska osnivača i otvoriti prostor za sljedeću fazu razvoja kompanije. No trenutak za prodaju nije idealan.

Luksuzni sektor prolazi kroz usporavanje, a dionica LVMH-a pala je gotovo 40 posto ove godine. Francuska grupa istodobno smanjuje dio portfelja i nedavno je prodala Marc Jacobs.

Ni druga dva potencijalna kupca nisu bez vlastitih prioriteta. EssilorLuxottica snažno ulaže u razvoj pametnih naočala s Metom, dok je L’Oréal nedavno izdvojio znatan kapital za posao s Keringom.

Moguća podjela 15-postotnog udjela između tri kupca

Jedna od opcija o kojoj se raspravlja jest da se ponuđenih 15 posto Armanija podijeli između sva tri potencijalna kupca. Takav model mogao bi odgovarati svim stranama.

EssilorLuxottica bi zaštitila svoje interese povezane s licencama za Armani naočale, dok bi L’Oréal osigurao postojeće poslovanje povezano s beauty segmentom.

LVMH bi, s druge strane, mogao steći početnu poziciju za eventualno veće preuzimanje u budućnosti.

Za svakog kupca pojedinačno ulaganje bi iznosilo nekoliko stotina milijuna eura, što bi bilo znatno manje zahtjevno od pune akvizicije.

Armani je ranije procjenjivan na oko 6,5 milijardi eura, što znači da bi 15-postotni udio teoretski vrijedio oko milijardu eura, ovisno o uvjetima transakcije i valuaciji u trenutku prodaje.

Armaniju možda treba više od manjinskih investitora

Pitanje je, međutim, bi li takav model bio najbolji za samu kompaniju. Prihodi Armanija pali su 2,8 posto u 2025. godini, dok se grupa tijekom vremena proširila na velik broj različitih linija i cjenovnih kategorija. To otvara pitanje treba li kompaniji samo financijska stabilnost ili i ozbiljnije restrukturiranje portfelja.

Konzorcij nasljednika i manjinskih investitora mogao bi osigurati kontinuitet, ali bi istodobno mogao otežati donošenje snažnijih strateških odluka.

U tome leži i najveći rizik cijelog procesa.

Armani je desetljećima bio snažno vezan uz osobnu viziju i kontrolu svojeg osnivača. Nakon njegova odlaska kompanija mora pronaći ravnotežu između očuvanja identiteta brenda i potrebe za prilagodbom tržištu koje se brzo mijenja.

Prodaja manjinskog udjela mogla bi pomoći stabilizirati vlasničku strukturu, ali neće automatski riješiti pitanja rasta, pozicioniranja i upravljanja velikim brojem podbrendova.

Najveći izazov za Armani zato možda nije pronaći kupca, nego odlučiti kakva kompanija želi biti nakon Giorgija Armanija.