Široj je javnosti slabo poznato da, prema podacima Europske komisije, podmorskim kabelima prolazi oko 99 posto međukontinentalnog internetskog prometa. O tim vezama ovise međunarodne financijske transakcije i pristup udaljenim podatkovnim centrima, pa oštećenje nekoliko važnih kabela može usporiti poslovanje čitavih regija.
Početkom 2026. u uporabi je bilo više od 1,5 milijuna kilometara podmorskih kabela, navodi istraživačka tvrtka TeleGeography. Njihova je prednost velik kapacitet uz znatno niži trošak prijenosa podataka nego preko satelita.
Čak i kada internetu pristupamo mobitelom, bežičan je samo dio puta do bazne stanice. Podaci dalje putuju zemaljskim i, kada prelaze oceane, podmorskim svjetlovodnim vezama.
Za popravak te infrastrukture potreban je specijalizirani brod koji će oštećeni kabel pronaći, izvući s dna i omogućiti tehničarima da ga spoje na palubi. Svijet se oslanja na šezdesetak brodova sposobnih za takve intervencije.
Prema listopadskoj analizi stručnjaka za internetsku infrastrukturu Geoffa Hustona, objavljenoj na stranicama organizacije APNIC, tipičan popravak stoji između 500.000 i milijun dolara. Cijena ovisi o dubini i lokaciji oštećenja, vremenskim uvjetima i ugovoru s izvođačem.
Trajanje popravka desetak dana
Jedan od brodova koji obavljaju taj posao je Sophie Germain francuske tvrtke Orange Marine. Baza mu je u La Seyne-sur-Meru na francuskoj sredozemnoj obali, odakle pokriva Sredozemno, Crveno i Crno more. Prema podacima Orangea, spreman je za polazak unutar 24 sata tijekom cijele godine. Opremljen je dizalicom i daljinski upravljanim podvodnim vozilom koje može pregledavati, rezati i ukopavati kabele.
Na takvim brodovima zajedno rade pomorci, telekomunikacijski tehničari, stručnjaci za spajanje kabela i upravljači podvodnim vozilima. Orange Marine navodi da njihove operacije popravka prosječno traju desetak dana, ovisno i o vremenu potrebnom za dolazak na lokaciju.
Među izvođačima je i britanski Global Marine, koji u svojoj floti navodi četiri broda za održavanje i popravke te tri za polaganje kabela. Tvrtka ima skladišta opreme i rezervnih dijelova na strateškim lokacijama, a održavanje obavlja kroz regionalne ugovore s vlasnicima kabelskih sustava.
Posao se ugovara mnogo prije prvog kvara. Vlasnici kabela udružuju se kroz sporazume o održavanju kojima dijele troškove rada flote na određenom području. Time osiguravaju pristup brodu, posadi i opremi kada dođe do oštećenja. Takvi sporazumi pokrivaju velike oceanske i regionalne cjeline, uključujući Atlantik, Sredozemlje i dijelove Tihog i Indijskog oceana.
Godišnje do 200 kvarova
Nakon dojave o kvaru, stručnjaci u obalnim postajama mjerenjima određuju približno mjesto oštećenja. Brod ukrcava odgovarajući rezervni kabel i opremu pa kreće prema lokaciji. Na morskom dnu kabel zahvaća posebnim kukama ili, kada uvjeti dopuštaju, koristi podvodno vozilo.
Oštećeni dio izvlači se na palubu, uklanja i zamjenjuje novim. Tehničari spajaju svjetlovodna vlakna, ispituju vezu i obnavljaju zaštitu spojeva od prodora vode i visokog tlaka. Popravljeni kabel zatim se spušta na dno, a na trasama na kojima je bio ukopan ponovno se može zaštititi ukopavanjem, opisuje postupak industrijska platforma KIS-ORCA.
Takve su intervencije redovit dio održavanja globalne mreže. Međunarodni odbor za zaštitu kabela (ICPC) procjenjuje da se godišnje dogodi između 150 i 200 kvarova na podmorskim telekomunikacijskim kabelima. Oko 70 do 80 posto uzrokuju slučajne ljudske aktivnosti, ponajprije ribolov i brodska sidra. Većina oštećenja prolazi bez prekida usluge za korisnike jer se promet preusmjerava drugim vezama.
Veći problem nastaje kada država ili otok ovise o malom broju kabelskih sustava. Međunarodno savjetodavno tijelo za otpornost podmorskih kabela u izvještaju odobrenom u srpnju upozorilo je na produljenje vremena popravaka i posebno ranjiv položaj malih otočnih i slabije povezanih država. Među prioritetima izdvojilo je jednostavnije postupke izdavanja dozvola i veći broj geografski odvojenih trasa, objavila je Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU).
Huston navodi da su se vremena odziva na kvarove tijekom proteklog desetljeća više nego udvostručila, uz sve dulje čekanje odobrenja za radove u teritorijalnim vodama.
Za nove brodove tri milijarde dolara
Istodobno se približava velika obnova flote. Prema istraživanju TeleGeographyja i Infra-Analyticsa, oko 65 posto brodova za održavanje dosegnut će kraj radnog vijeka unutar petnaest godina. Do 2040. trebalo bi izgraditi najmanje 15 zamjenskih brodova i još pet dodatnih za azijsko tržište. Procijenjeno ulaganje od tri milijarde dolara bilo bi dovoljno za zadržavanje sadašnje razine usluge.
Orange je već naručio dva nova broda koja bi 2028. i 2029. trebala zamijeniti Léon Thévenin, izgrađen 1983., i Antonio Meucci iz 1987. godine. Gradit će ih šrilankanski Colombo Dockyard, brodogradilište koje je isporučilo i Sophie Germain.
Pročitajte još:
Europska unija ulaže i u opremu za hitne intervencije. Kako je u lipnju izvijestio HAKOM, kroz program CEF Digital raspisan je poziv vrijedan 40 milijuna eura za prilagodljive module za popravak podmorskih kabela. Predviđeno je njihovo postavljanje na unaprijed pripremljena plovila radi bržeg odgovora u izvanrednim situacijama.
Polovica ispitanika u istraživanju TeleGeographyja i Infra-Analyticsa spremna je platiti više za održavanje koje osigurava brže popravke. Istraživanje je obuhvatilo više od 60 predstavnika industrije i javnog sektora.
