Stanovanje postaje sve važnije pitanje za mlađe generacije, osobito u trenutku kada samostalan život podrazumijeva sve veće financijske izdatke. Od mogućnosti napuštanja roditeljskog doma do pronalaska odgovarajućeg stana ili kupnje vlastite nekretnine, mladi se suočavaju s nizom prepreka koje oblikuju njihove životne odluke.
Te prepreke dodatno su izražene kod ljudi koji su se preselili u neku drugu državu i pokušavaju si osigurati adekvatan životni prostor.
Prema podacima za 2025. godinu, 26,9 posto mladih u dobi od 15 do 29 godina u Europskoj uniji živjelo je u prenapučenim kućanstvima. Riječ je o udjelu koji je za 10,1 postotnih bodova veći od onoga zabilježenog među ukupnim stanovništvom EU-a, gdje je stopa prenapučenosti iznosila 16,8 posto, objavio je Eurostat.
Problem je izraženiji među najmlađim skupinama. Tako je u 2025. godini u prenapučenim kućanstvima živjelo 30,1 posto mladih u dobi od 15 do 19 godina, 28,7 posto onih u dobi od 20 do 24 godine te 21,8 posto mladih između 25 i 29 godina.
Podaci pokazuju i velike razlike među državama članicama Europske unije. Najviša stopa prenapučenosti među mladima od 15 do 29 godina zabilježena je u Rumunjskoj, gdje je iznosila 60,4 posto. Slijede Latvija, sa stopom od 54,9 posto, i Bugarska, sa stopom od 52,8 posto.
S druge strane, najmanji udio mladih koji žive u prenapučenim kućanstvima zabilježen je na Cipru, gdje je iznosio 3,5 posto, dok su slijedile Irska sa 7,4 posto i Malta sa 7,7 posto.
Prosječna dob u kojoj su mladi ljudi napuštali roditeljski dom bila je 26,3 godine diljem EU-a u 2025. godini, s posebno visokim vrijednostima na jugu i istoku EU-a. Najviši prosjeci, s 30 ili više godina, zabilježeni su u Hrvatskoj (31,5), Slovačkoj i Grčkoj (obje 30,9) te Španjolskoj i Italiji (obje 30,2).
“Na odluku o napuštanju doma može utjecati nekoliko čimbenika, uključujući vezu, uvjete na tržištu rada, kulturne norme i financijske aspekte povezane s troškovima stanovanja i ukupnim troškovima života”, objašnjavaju statističari.
Sve to, naravno, utječe i na uvjete stanovanja, odnosno podatke o prenapučenosti, s obzirom na to da su neki od njih primorani duže dijeliti životni prostor s roditeljima i drugim članovima obitelji.
U Rumunjskoj, Latviji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Litvi i Grčkoj, više od polovice osoba u dobi od 15 do 19 godina živjelo je u prenapučenim kućanstvima (od 65,5 posto u Rumunjskoj do 50,1 posto u Grčkoj).
Kada promatramo troškove stanovanja, lani je 7,7 posto stanovništva EU-a živjelo u kućanstvima koja su trošila 40 posto ili više svog raspoloživog dohotka na stanovanje. Za mlade ljude udio je bio 1,4 postotna boda veći, na 9,1 posto. Međutim, postojale su značajne razlike među zemljama članicama. Hrvatska (1,5 posto), Cipar (2,3 posto) i Slovenija (3,1 posto) imale su najniže stope preopterećenosti troškovima stanovanja za mlade, dok su Danska (26,9 posto) i Grčka (25,6 posto) imale daleko najviše.
Podaci o uvjetima stanovanja mladih otvaraju i pitanje vlasništva nad nekretninama. Kasnije napuštanje roditeljskog doma, veća stopa prenapučenosti i opterećenost troškovima stanovanja povezani su sa širim pitanjem dostupnosti vlastitog doma, osobito u uvjetima visokih cijena nekretnina i troškova života. Podaci Eurostata pritom pokazuju da se udio vlasnika nekretnina znatno razlikuje ovisno o dobi, ali i državljanstvu.
Od 2016. do 2025. godine vlasništvo nad nekretninama bilo je znatno češće među državljanima određenih članica EU-a nego među stranim državljanima, bilo da je riječ o građanima drugih država članica EU-a ili građanima zemalja izvan EU-a.
U tom je razdoblju stopa vlasništva među državljanima blago porasla, sa 72,8 posto u 2016. na 73,5 posto u 2025. godini. Kod građana drugih država članica EU-a kretala se oko 40 posto, a u 2025. iznosila je 38,4 posto. Istodobno je među građanima zemalja izvan EU-a stopa vlasništva pala s 30,2 posto u 2016. na 24,1 posto u 2025. godini.
Hrvatska pritom spada među zemlje EU-a s najvišim udjelom vlasništva nad nekretninama među vlastitim državljanima. U 2025. godini stopa je iznosila 92,3 posto, čime je Hrvatska bila odmah iza Slovačke, s 94,6 posto, i Rumunjske, s 93,7 posto. Na drugom kraju ljestvice bile su Njemačka, Danska i Austrija, gdje je vlasništvo među državljanima bilo znatno manje zastupljeno.
Razlike su vidljive i kada se promatra opterećenost troškovima stanovanja. Udio domaćih državljana koji su za stanovanje izdvajali najmanje 40 posto raspoloživog dohotka smanjio se s 10,5 posto u 2016. na 7,7 posto u 2025. godini.
Pročitajte još:
Građani zemalja izvan EU-a i dalje su bili znatno više opterećeni troškovima stanovanja. Iako je njihova stopa tijekom godina oscilirala, dugoročno je ipak zabilježen pad – s 26,7 posto u 2016. na 18,1 posto u 2025. godini. Kod građana drugih država članica EU-a stopa se također smanjila, s 22,3 posto na 15,2 posto.
Podaci o stanovanju tako pokazuju da pitanje doma nije samo pitanje vlasništva, već i dostupnosti prostora u kojem se može kvalitetno i samostalno živjeti. Iako se situacija razlikuje među državama i skupinama stanovništva, stambeni uvjeti ostaju važan dio životnog standarda, posebice za mlade koji tek ulaze u samostalan život.
