Solarna tranzicija više nije samo priča o panelima: deset tvrtki iz uzorka prešlo 124 milijuna eura prihoda

Kada se govori o solarnoj energiji, prva slika obično su paneli na krovovima kuća, hale na rubu grada ili sve češći prizori fotonaponskih elektrana uz prometnice. No stvarni posao energetske tranzicije puno je širi od same montaže panela.

Iza te tranzicije stoji cijeli lanac tvrtki koje proizvode, projektiraju, ugrađuju, održavaju, povezuju i optimiziraju opremu bez koje solarna energija i elektrifikacija ne mogu postati ozbiljan industrijski sustav. U tom lancu nisu samo klasični instalateri, nego i proizvođači elektroničkih komponenti, dobavljači opreme, tvrtke za upravljanje energijom, specijalizirani izvođači i industrijske kompanije koje profitiraju od rasta potražnje za učinkovitijim energetskim rješenjima.

Podaci CompanyWalla za deset tvrtki iz tog šireg solarnog i energetskog lanca pokazuju da se taj sektor u Hrvatskoj više ne može promatrati kao mala niša. Analizirane tvrtke u 2025. godini ostvarile su ukupno 124,6 milijuna eura prihoda, prema 101,4 milijuna eura godinu ranije. To je rast od 22,8 posto.

Još je zanimljivija dobit. Ona je u istom uzorku porasla s 3,8 milijuna eura u 2024. na 11,4 milijuna eura u 2025. godini. Drugim riječima, nije rastao samo promet, nego i profitabilnost.

Broj zaposlenih pritom se povećao skromnije, s 1139 na 1155 radnika. To znači da se dio rasta nije dogodio kroz masovno zapošljavanje, nego kroz veći obujam poslovanja, bolju iskorištenost kapaciteta i snažnije marže.

To je važan signal. Hrvatska solarna priča više nije samo entuzijastična instalaterska faza. Ona sve više postaje industrijska priča.

CAREL Adriatic nosi polovicu prihoda uzorka

Najveća tvrtka u analiziranom uzorku je CAREL Adriatic, koja je u 2025. ostvarila 62,5 milijuna eura prihoda. Godinu ranije prihod joj je iznosio 52,3 milijuna eura, što znači da je rasla 19,4 posto.

Dobit CAREL Adriatica porasla je još snažnije, s 1,35 milijuna na sedam milijuna eura. Marža dobiti tako je u 2025. iznosila oko 11,2 posto.

CAREL Adriatic sam čini nešto više od polovice ukupnih prihoda svih deset analiziranih tvrtki. To jasno pokazuje koliko je sektor koncentriran oko nekoliko većih igrača, ali i koliko velike industrijske kompanije mogu povući cijeli uzorak prema gore.

CAREL je zanimljiv jer nije klasična “solarna firma” u uskom smislu. Riječ je o dijelu šireg lanca energetske učinkovitosti, klimatizacije, hlađenja i upravljanja sustavima. Upravo takve tvrtke često ostaju izvan popularne priče o zelenoj tranziciji, iako bez njih nema ozbiljnog upravljanja potrošnjom energije.

Energetska tranzicija ne znači samo proizvesti struju. Znači i pametnije je trošiti, kontrolirati, hladiti, grijati i upravljati sustavima koji postaju sve kompleksniji. Tu kompanije poput CAREL-a ulaze u srce teme.

SELK je najveći poslodavac, ali s vrlo tankom maržom

Drugi veliki igrač u uzorku je SELK d.d., koji je u 2025. ostvario 24,7 milijuna eura prihoda. To je blagi pad u odnosu na 25,4 milijuna eura godinu ranije.

No SELK je uvjerljivo najveći poslodavac među analiziranim tvrtkama. U 2025. imao je 612 zaposlenih, prema 656 u 2024. godini.

Za razliku od CAREL-a, SELK posluje s vrlo tankom profitnom maržom. Dobit mu je u 2025. iznosila 223,7 tisuća eura, što je ipak više nego godinu ranije, kada je iznosila 97,3 tisuće eura. No u odnosu na prihod, marža je manja od jedan posto.

To pokazuje drugu stranu energetsko-industrijskog lanca. Nisu sve tvrtke u ovoj priči visoko profitabilne tehnološke kompanije. Dio njih posluje u proizvodnji, komponentama ili industrijskim procesima gdje su prihodi veliki, zaposlenost značajna, ali su marže vrlo uske.

I to je važno za razumijevanje sektora. Zelena tranzicija ne stvara samo digitalne pobjednike i brzorastuće instalatere. Ona uključuje i industrijske tvrtke koje nose zaposlenost, proizvodnju i izvoz, ali ne moraju nužno ostvarivati velike profite.

CAREL Adriatic i SELK zajedno čine oko 70 posto ukupnih prihoda analiziranog uzorka. Drugim riječima, najveći dio novca koncentriran je u dvije tvrtke.

To ne znači da ostatak sektora nije važan. Upravo suprotno. Manje tvrtke često pokazuju gdje se tržište najbrže pomiče.

Najveći skok imao je Krempel Croatia

Najdramatičniji rast u tablici imao je Krempel Croatia. Prihodi su mu porasli sa 721,6 tisuća eura u 2024. na 9,95 milijuna eura u 2025. godini.

Takav rast, od više od 1200 posto, treba čitati oprezno jer dolazi s niske baze. Ali i uz tu ogradu, skok je prevelik da bi se ignorirao.

Krempel Croatia je u 2024. bio u blagom minusu, s gubitkom od 2743 eura, dok je u 2025. ostvario dobit od 455 tisuća eura. Broj zaposlenih porastao je s 13 na 37.

To je tip promjene koji sugerira da se kompanija u jednoj godini prebacila u sasvim drugu poslovnu fazu. Više prihoda, više zaposlenih i prelazak iz minusa u plus obično znače ili veći ugovor, širenje proizvodnje, promjenu opsega poslovanja ili snažniji ulazak u tržište koje raste.

U kontekstu energetske tranzicije to je posebno zanimljivo jer Krempel pripada industrijskom dijelu lanca, odnosno segmentu materijala i komponenti. A upravo je taj dio sve važniji kako Europa pokušava smanjiti ovisnost o uvozu i izgraditi vlastite opskrbne lance za elektrifikaciju, obnovljive izvore i energetsku infrastrukturu.

Manji igrači rastu brže od velikih

HUST je u 2025. ostvario 4,6 milijuna eura prihoda, što je 42,2 posto više nego godinu ranije. Dobit mu je porasla s 250 tisuća na 690,4 tisuće eura, uz vrlo dobru maržu od oko 15 posto.

EMTS Connection rastao je još brže. Prihod mu je porastao s 3,5 na 5,4 milijuna eura, odnosno 51,3 posto. Dobit je narasla sa 173 tisuće na 649,2 tisuće eura, a broj zaposlenih sa 74 na 88.

Apricum je također izašao iz minusa. Prihod mu je povećan s 1,6 na 2,1 milijun eura, a rezultat je preokrenut iz gubitka od 170,6 tisuća eura u dobit od 156,3 tisuće eura. Broj zaposlenih porastao je s 18 na 30.

Eco Mobile je ostvario 2,7 milijuna eura prihoda, uz rast od 15,2 posto, i dobit od gotovo 150 tisuća eura. Tehnologik je ostao gotovo stabilan, s prihodom od 753 tisuće eura i dobiti od 96,8 tisuća eura.

Delta Jurasović, s druge strane, ima veću bazu od većine manjih tvrtki. Prihod mu je u 2025. iznosio 7,4 milijuna eura, što je 20,1 posto više nego godinu ranije. Dobit je porasla na 247,9 tisuća eura, a broj zaposlenih s 49 na 57.

Zajednički obrazac kod ovih tvrtki je jasan: dio manjih i srednjih igrača raste brže od tržišnih lidera, ali s različitim razinama profitabilnosti. Neki već imaju ozbiljne marže, neki tek prelaze u profitabilnost, a neki još traže stabilan omjer rasta i zarade.

To je normalno za sektor koji se brzo razvija. U ranoj fazi tržišta svi izgledaju kao da rastu. U zrelijoj fazi počinju se vidjeti razlike: tko ima operativnu disciplinu, tko ima skalabilan model, tko ovisi o jednom većem poslu, a tko može ponavljati rezultate iz godine u godinu.

TDK Croatia pokazuje da prihod nije jedino mjerilo

Posebno zanimljiv slučaj je TDK Croatia. Prihodi su mu u 2025. pali 15,7 posto, s 5,3 na 4,45 milijuna eura. No dobit je ostala vrlo visoka, 1,73 milijuna eura, gotovo jednaka kao godinu ranije.

Samo dva zaposlena i dobitna marža od gotovo 39 posto pokazuju da ovdje nije riječ o klasičnom radno intenzivnom modelu. TDK je globalno poznat kao proizvođač elektroničkih komponenti, senzora i rješenja koja se koriste u različitim industrijama, uključujući elektrifikaciju i automobilsku industriju.

U kontekstu energetske tranzicije, to je važan podsjetnik da se vrijednost ne stvara uvijek ondje gdje je najviše ljudi ili najveća proizvodna hala. Ponekad je ona u komponentama, tehnologiji, distribuciji, specijaliziranom znanju ili poziciji unutar globalnog lanca.

Upravo zato solarni i energetski sektor treba promatrati šire. Hrvatska možda nema velikog proizvođača solarnih panela koji bi dominirao europskim tržištem, ali ima tvrtke koje sudjeluju u komponentama, upravljanju, instalacijama, opremi i pratećim sustavima.

A to je realnija slika današnje tranzicije.

Dobit raste brže od prihoda

Najvažniji podatak iz CompanyWall tablice nije samo rast prihoda od 22,8 posto. Još je važnije to što je dobit analiziranih tvrtki porasla za oko 200 posto.

To znači da se rast nije samo “kupovao” većim troškovima, zapošljavanjem i širenjem bez zarade. Naravno, veliki dio tog skoka dolazi od CAREL Adriatica, kojem je dobit porasla za 5,7 milijuna eura. Ali i bez toga, vidi se da je više tvrtki poboljšalo rezultat.

HUST, EMTS Connection, Apricum, Krempel Croatia, Delta Jurasović i SELK svi su imali bolji rezultat nego godinu ranije. Apricum i Krempel prešli su iz gubitka u dobit.

To je znak da se tržište stabilizira. Kada sektor raste samo po prihodima, može se raditi o valu potražnje. Kada istodobno raste i dobit, to upućuje na zrelije poslovne modele, bolju kontrolu troškova i veću sposobnost naplate vrijednosti.

Naravno, ne treba od toga odmah napraviti bajku. Energetska tranzicija je kapitalno zahtjevna, regulatorno ovisna i često spora. Solarni projekti ovise o mrežnim priključcima, dozvolama, cijenama opreme, kamatama, državnim poticajima i investicijskoj spremnosti kupaca.

Ali brojke pokazuju da se oko nje već gradi stvarna poslovna baza.

Solar nije samo krov, nego industrijski lanac

Najveća pogreška u raspravi o solaru je svesti cijelu temu na pitanje koliko je panela instalirano. To je važno, ali nije dovoljno.

Prava vrijednost energetske tranzicije nastaje kada se oko obnovljivih izvora razvija domaći lanac znanja, rada i kapitala. To uključuje projektiranje, montažu, elektroniku, upravljanje potrošnjom, industrijske komponente, održavanje, softver, skladištenje energije i energetsku učinkovitost.

Upravo se to vidi iz analiziranog uzorka. Neke tvrtke su bliže krajnjem korisniku i projektima na terenu. Druge su dio industrijske pozadine. Treće su povezane s elektronikom i komponentama koje omogućuju elektrifikaciju.

Takva struktura je zdravija od tržišta koje ovisi samo o subvencijskom valu i brzom postavljanju panela. Jer kad se investicijski ciklus uspori, preživljavaju oni koji imaju proizvod, znanje, kupce i širu primjenu.

Hrvatska tu ima priliku, ali i ograničenje. Prilika je u tome što potražnja za energetskim rješenjima neće nestati. Elektrifikacija, rast potrošnje struje, industrijska učinkovitost, grijanje i hlađenje, podatkovni centri, e-mobilnost i obnovljivi izvori ostaju dugoročne teme.

Ograničenje je u tome što se ozbiljna industrija ne gradi samo poticajima i dobrim namjerama. Trebaju ljudi, kapital, mreža, dozvole, predvidljivost i sposobnost da domaće tvrtke izađu iz uloge lokalnih izvođača u ulogu regionalnih ili europskih dobavljača.

Brojke pokazuju tko je već uhvatio val

CompanyWall podaci pokazuju da su neki već uhvatili val.

CAREL Adriatic je u ovom uzorku najveći i najprofitabilniji igrač. SELK je najveći poslodavac i važan industrijski akter, ali s tankom maržom. Krempel Croatia je najbrže rastuća priča. HUST i EMTS Connection pokazuju snažan rast i dobru profitabilnost. Apricum je iz minusa prešao u plus. TDK Croatia pokazuje kako manji broj zaposlenih i globalni komponentni model mogu nositi visoku maržu.

Zajedno, tih deset tvrtki ne govore samo o solaru. Govore o tome kako energetska tranzicija mijenja strukturu hrvatskog gospodarstva.

Ne preko noći, ne ravnomjerno i ne bez rizika, ali dovoljno jasno da se vidi trend: zelena tranzicija prestaje biti samo politička fraza i postaje poslovni sektor u kojem se već vide prihodi, dobit i nova radna mjesta.

Solarna energija zato nije samo pitanje hoće li netko staviti panele na krov kuće. Pravo pitanje je hoće li Hrvatska iz te tranzicije izvući samo uvezenu opremu i račune za montažu ili će oko nje izgraditi širi industrijski lanac.

Podaci iz ove tablice pokazuju da taj lanac već postoji, a pitanje jemože li narasti dovoljno brzo da energetska tranzicija ne bude samo trošak prilagodbe, nego i izvor domaće dodane vrijednosti.