Europska unija (EU) kreće u intenzivne razgovore oko budućeg sedmogodišnjeg proračuna i nisu rijetki glasovi da bi se trebali povećati i drugi izvori prihoda, a ne samo oslanjati se na nacionalne doprinose oko visine kojih najbogatije zemlje članice već neko vrijeme rogobore misleći da uplaćuju previše.
Francuska je, zbog svojih proračunskih i političkih okolnosti, jedna od zemalja koje zagovaraju uvođenje novih oblika oporezivanja na europskoj razini i pritom jedna od opcija je porez na digitalne usluge kojega bi ponajviše osjetili američki tehnološki divovi.
Naizgled se možda to čini dobra opcija za povećanje prihoda, no analiza think-tanka Tax Foundation, koja je predstavljena i u Europskom parlamentu, pokazuje da to i nije najbolji porezni alat, odnosno da EU već ima mehanizme kojima može oporezovati digitalne usluge i bez uvođenja posebnog poreza.
U sadašnjem međunarodnom poreznom okviru multinacionalne tvrtke plaćaju porez na mjestu gdje se roba ili usluge proizvode, a ne tamo gdje se potrošači nalaze. Oni koji zagovaraju digitalni porez ističu da tvrtke mogu zarađivati u zemlji gdje nisu fizički prisutne i pritom izbjeći oporezivanje.
Na tom problemu još od 2013. radi Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i 2019. su i formalno pokrenuti pregovori o reformi međunarodnih pravila oporezivanja. Unatoč tim pregovorima neke od zemalja, uključivo i članice EU-a, jednostrano su odlučile uvesti oporezivanje digitalnih usluga u različitim oblicima.
I Europska komisija je svojedobno iznjedrila prijedlog o tri posto poreza na digitalne tvrtke koje imaju globalne prihode veće od 750 milijuna eura i na razini EU-a veće od 50 milijuna eura godišnje. Očekivalo se da bi se time moglo uprihoditi između 1,3 milijarde i pet milijardi eura što je oko 0,07 posto ukupnih poreznih prihoda. Taj prijedlog nije dobio jednoglasnu potporu zemalja članica.
Rezultat je da porez postoji u određenom broju članica OECD-a i EU-a i nije ujednačen.
“Digitalni porez izgleda tako drugačije u, primjerice, Austriji ili Mađarskoj gdje se oporezuje prihod on online oglašavanja i u Danskoj gdje se primjenjuje na usluge streaminga”, kazala je ekonomistica u Tax Foundation Europe Cristina Enache u obraćanju europarlamentarcima.
Ono na što je upozorila je da, unatoč velikoj političkoj pozornosti koju porez izaziva, on zapravo stvara relativno male prihode. Tako je u Austriji prikupljeni iznos prošle godine bio 137 milijuna eura, u Španjolskoj 410 milijuna, u Italiji 455 milijuna, a u Francuskoj 891 milijun eura budući da je u toj zemlji najširi porezni opseg.
Ipak generalno ti su iznosi obično ispod 0,1 posto ukupnih državnih prihoda.
Drugi je problem u tome tko u konačnici snosi teret oporezivanja. Iako se predstavlja da porez cilja velike tehnološke tvrtke, u biti on se naplaćuje na prihode, ne na dobit, i u tome sliči trošarinama koje se u velikoj mjeri prenose na kupce.
Za to postoje i dokazi jer su Google, Amazon i Apple uveli dodatnu naplatu troška kao odgovor na digitalni porez. Drugim riječima, trošak ne snose dioničari tih tvrtki već potrošači.
Nadalje, dizajn digitalnog poreza je takav da se primjenjuje i kada tvrtke nisu profitabilne što ima za posljedicu visoke efektivne porezne stope, posebno za poslovanje s relativno niskim maržama.
Primjerice, ako su prihodi 100, a dobit 15 eura porez od tri posto znači oporezivanje profita po stopi od 20 posto. Kada je profit manji efektivna kamatna stopa dramatično raste.
Enache stoga ističe da rješenje nije u zasebnom digitalnom porezu već u korištenju postojećeg alata, a to je porez na dodanu vrijednost (PDV).
Hrvatska nema zaseban porez na digitalne usluge već ih oporezuje u okviru PDV-a. Riječ je o standardnoj stopi od 25 posto na elektronički obavljene usluge.
“Širenje PDV-a kako bi u cijelosti pokrio područje digitalnih usluga u potpunosti uklanja potrebu za raspravom o digitalnom porezu”, ističe Enache.
Pročitajte još:
Ne treba posebno ni govoriti o tenzijama na međunarodnom planu koje bi stvorilo uvođenje posebnog digitalnog poreza protiv kojega se rukama i nogama bore velike američke tehnološke tvrtke uz snažnu potporu tamošnjeg predsjednika Donalda Trumpa.
“Donositelji odluka u EU se trebaju fokusirati na snaženje i osuvremenjivanje PDV-a kao alata. Dizajniranje porezne politike ima za cilj učinkovito i pošteno prikupljanje novaca uz minimalnu ekonomsku štetu. Digitalni porez pada na tom ispitu”, zaključuje ekonomistica u Tax Foundation Europe.
