Njemačka vlada povećala je prognozu gospodarskog rasta za 2026. na 1,3 posto, znatno iznad ranijih očekivanja. Oporavak, međutim, sve manje počiva na starom modelu izvozne industrije, a sve više na državnim ulaganjima u obranu, infrastrukturu i energetsku tranziciju. Istodobno rastu prinosi na obveznice i trošak zaduživanja, pa novi njemački model dolazi s većim računom.
Njemačka se nakon nekoliko godina stagnacije napokon vraća ozbiljnijem rastu, ali način na koji do njega dolazi bitno je drukčiji od modela koji je desetljećima nosio najveće europsko gospodarstvo.
Njemačka vlada početkom listopada povećala je prognozu rasta za ovu godinu na 1,3 posto, sa samo 0,5 posto koliko je očekivala u proljeće. Za 2027. sada očekuje rast od 1,1 posto.
Razlog za bolju prognozu dijelom je jača gospodarska aktivnost u prvoj polovici godine, ali i sve veća državna potrošnja. Nakon godina fiskalne suzdržanosti Berlin ulaže više u obranu, prometnu i energetsku infrastrukturu te klimatsku tranziciju. Bundesbank je još u lipnju upozorio da je upravo državna potrošnja glavni razlog zbog kojeg Njemačka ove godine izbjegava novi pad BDP-a. To predstavlja važan zaokret.
Stari njemački model temeljio se na jeftinoj energiji, snažnom izvozu, industriji i relativno konzervativnim javnim financijama. Danas su sva četiri stupa pod pritiskom. Energija je skuplja, kineska konkurencija jača, globalna trgovina fragmentiranija, a tradicionalne industrije poput automobilske i kemijske prolaze kroz restrukturiranje.
Njemačka zato sve više pokušava rast pokrenuti iznutra.
Država postaje važniji motor gospodarstva
Najveća promjena nije samo u količini novca koji Berlin troši, nego u njegovoj ulozi u gospodarstvu. Povećana ulaganja u obranu, željeznicu, energetsku mrežu i drugu infrastrukturu stvaraju narudžbe za domaće kompanije i podupiru zaposlenost u trenutku kada privatni industrijski sektor prolazi kroz slabije razdoblje.
Bundesbank sada procjenjuje da bi njemačko gospodarstvo moglo rasti oko jedan posto, dvostruko više nego što je ranije očekivano, zahvaljujući kombinaciji snažnije izvozne potražnje i povećane državne potrošnje. To ipak ne znači da su strukturni problemi nestali.
Visoki troškovi energije i dalje pritiskaju energetski intenzivne industrije, dok konkurencija iz Kine ostaje jaka. Njemačko vijeće ekonomskih stručnjaka ranije je ove godine upozorilo da su upravo energija, trgovinska politika i dugoročna konkurentnost među glavnim ograničenjima rasta.
Drugim riječima, Njemačka zasad ne raste zato što se stari industrijski model oporavio, nego zato što ga država sve više podupire i nadomješta novim izvorima potražnje. To može biti učinkovito, ali ima cijenu.
Skuplji dug mijenja računicu
Najveći novi problem je cijena financiranja. Prinosi na državne obveznice diljem Europe posljednjih su tjedana snažno porasli zbog kombinacije više inflacije, energetskog šoka i zabrinutosti zbog javnih financija.
Za Njemačku to znači da se čak i vrlo siguran državni dug više ne financira po gotovo besplatnim stopama kao prije nekoliko godina. To je važno jer se novi model rasta oslanja upravo na velika i dugotrajna ulaganja.
Ako država ulaže stotine milijardi eura u obranu, željeznice, energetsku infrastrukturu i modernizaciju industrije, svaki postotni bod više na trošku zaduživanja s vremenom postaje ozbiljna proračunska stavka.
Istodobno viši državni prinosi prelijevaju se na cijelo gospodarstvo. Poskupljuju korporativne obveznice, krediti i investicijsko financiranje, pa država može kratkoročno povećavati potražnju dok privatnom sektoru kapital istodobno postaje skuplji. To stvara novu napetost u njemačkoj ekonomskoj politici.
Berlin više ne može računati na to da će fiskalna ekspanzija biti gotovo besplatna, ali istodobno više nema luksuz čekati da privatni sektor sam pokrene investicijski ciklus. Njemačka zato ulazi u razdoblje u kojem će rast sve više ovisiti o tome koliko učinkovito troši, a ne samo koliko troši.
Ako ulaganja u infrastrukturu, obranu i energiju povećaju produktivnost i otvore prostor za privatne investicije, veći dug može imati jasan ekonomski smisao.
Ako se, međutim, dodatna potrošnja pretvori uglavnom u trajno veće rashode bez snažnijeg rasta produktivnosti, viši troškovi zaduživanja vrlo brzo mogu postati ograničenje.
Pročitajte još:
Njemačka se zato možda doista vraća rastu, ali više ne kroz isti recept koji ju je desetljećima činio industrijskim motorom Europe.
Novi njemački model manje se oslanja na jeftinu energiju i izvoz, a više na državna ulaganja, sigurnost i infrastrukturu. Pitanje je samo može li taj model generirati dovoljno rasta da opravda skuplji dug kojim se financira.
