Kompleks državnih hotela Chapadmalal na argentinskoj obali, desetljećima simbol peronističke ideje “socijalnog turizma”, mogao bi uskoro prijeći u ruke privatnog sektora. Time bi se zatvorilo jedno poglavlje argentinske povijesti u kojem je država radnicima omogućavala odmor na moru po izrazito subvencioniranim cijenama.
Riječ je o golemom kompleksu od devet hotela, smještenom oko 30 kilometara od Mar del Plate, najpoznatijeg argentinskog ljetovališta. Izgrađen je krajem 1940-ih, za vrijeme bivšeg predsjednika Juana Dominga Peróna i njegove supruge Eve Perón, poznate kao Evita, kao dio političkog projekta koji je radnicima trebao jamčiti ne samo radna prava nego i pravo na odmor.
Donedavno su Argentinci u Chapadmalalu mogli provesti tjedan dana s punim pansionom po subvencioniranim cijenama koje su ponekad padale na samo tri ili četiri dolara po noćenju. U najboljim razdobljima kompleks je primao tisuće gostiju, među njima mnoge obitelji i radnike iz siromašnijih dijelova zemlje koji su ondje prvi put vidjeli ocean.
No politička klima u Argentini se promijenila. Predsjednik Javier Milei, libertarijanski ekonomist koji je na vlast došao s obećanjem drastičnog smanjenja države, smatra da upravljanje takvim turističkim kompleksima nije posao javnog sektora. Njegova vlada ostavila je Chapadmalal zatvorenim tijekom posljednje sezone, koja je završila u travnju, a u ožujku je najavila natječaj za 30-godišnju privatnu koncesiju.
Kompleks se ne može prodati zbog uvjeta pod kojima je zemljište stečeno 1940-ih, ali se može dati privatnom operateru na dugoročno upravljanje. Drugi državni turistički kompleks, Embalse u Córdobi, koji se sastoji od sedam hotela uz jezero, trebao bi biti prodan.
Milei je prošle godine ukinuo zakonsku obvezu države da osigurava takozvani socijalni turizam. Njegova vlada tvrdi da takav model nije kompatibilan s tržišnom vizijom Argentine i da država nema ni konkurentsku prednost ni potrebno iskustvo za upravljanje kompleksnim turističkim poslovanjem.
Ministar za deregulaciju Federico Sturzenegger ranije je poručio da nema smisla da država vodi takvu aktivnost te da bi privatni operater mogao povećati turističku vrijednost hotela.
Za peroniste, međutim, Chapadmalal nije samo turistička imovina nego simbol društvenog ugovora. Oni tvrde da Milei razgrađuje model koji je Argentinu učinio jednom od socijalno najegalitarnijih zemalja Latinske Amerike, iako istodobno jednom od ekonomski najnestabilnijih.
Chapadmalal je imao restorane, medicinski centar, kapelicu, kino i nekoliko kazališta. Zaposlenici kompleksa svjedoče da su ondje dolazili ljudi iz unutrašnjosti zemlje koji nikada prije nisu vidjeli more. Za njih odmor nije bio luksuz, nego rijetka prilika da se osjećaju kao dio zemlje koja im nešto duguje.
No kompleks je posljednjih desetljeća gubio sjaj. Broj posjetitelja znatno je pao u odnosu na vrhunac iz 20. stoljeća, a manjak ulaganja doveo je do propadanja dijela hotela. Neke desne vlade ranije su smanjivale subvencionirana putovanja, dok je posljednja peronistička administracija od 2019. do 2023. uložila nekoliko milijuna dolara u obnovu, nakon čega se broj gostiju ponovno povećao.
Mileijeva vlada sada ide u suprotnom smjeru. Ovog mjeseca otpušteno je oko 50 preostalih zaposlenika Chapadmalala. Bivši radnici i lokalne zajednice organiziraju prosvjede, dok su sindikati pokrenuli pravne postupke kako bi pokušali spriječiti iseljenja zaposlenih.
Pokrajinska vlada Buenos Airesa, koju vodi Axel Kicillof, najviši izabrani dužnosnik peronističkog pokreta i jedan od Mileijevih najžešćih političkih protivnika, zatražila je od savezne vlade da joj dopusti upravljanje hotelima. Prema riječima pokrajinskih dužnosnika, odgovor nisu dobili.
Dio lokalnih vlasti i aktivista tvrdi da iza plana privatizacije stoje i snažni poslovni interesi, jer se šire područje Chapadmalala posljednjih godina razvijalo kao privatna turistička zona. Iz državne agencije koja sada kontrolira kompleks poručuju da datum natječaja još nije određen te da nije definirano hoće li budući privatni operater hotele voditi kao povoljan ili premium smještaj.
Upravo je to ključno pitanje za mnoge Argentince. Ako privatizacija znači samo obnovu i bolje upravljanje hotelima, dio javnosti mogao bi je prihvatiti. No ako donese cijene koje obični radnici više ne mogu platiti, Chapadmalal će izgubiti ono zbog čega je bio poseban.
Slučaj Chapadmalala zato prerasta pitanje turizma. On postaje simbol šire borbe oko smjera Argentine: treba li država čuvati naslijeđene socijalne institucije, čak i kada su skupe i neučinkovite, ili ih treba prepustiti tržištu u ime fiskalne discipline i ekonomskog oporavka.
Mileijeva popularnost posljednjih je mjeseci oslabila jer veliki poslodavci u industriji, maloprodaji i građevini smanjuju broj radnih mjesta, dok su realne plaće blago pale. Analitičari upozoravaju da građani sve više ne pitaju treba li Argentina zadržati peronistički model socijalnog turizma, nego mogu li si u Mileijevom modelu uopće priuštiti povremeni odmor.
Chapadmalal je tako postao mnogo više od kompleksa starih hotela na obali Atlantika. Za Mileijeve pristaše, on je primjer države koja je desetljećima trošila novac na aktivnosti kojima ne bi trebala upravljati. Za njegove protivnike, on je dokaz da se pod krinkom učinkovitosti brišu institucije koje su običnim ljudima davale dostojanstvo.
Pročitajte još:
Ako hoteli prijeđu u privatne ruke, Argentina neće izgubiti samo jedan turistički kompleks. Izgubit će jedan od najprepoznatljivijih simbola peronističkog obećanja da odmor, more i slobodno vrijeme nisu privilegija bogatih, nego pravo radnika.
Izvorni materijal je iz priloženog teksta o planu vlade Javiera Mileija da Chapadmalal prebaci u privatnu koncesiju.
