Japansko sudjelovanje u američkom projektu izgradnje nuklearnih elektrana vrijednom 40 milijardi dolara naišlo je na prepreku jer Tokio traži jasna pravna jamstva da njegovi državni zajmodavci i druge institucije neće snositi odgovornost u slučaju nuklearne nesreće na teritoriju SAD-a.
Japanska premijerka Sanae Takaichi tijekom posjeta Washingtonu u ožujku pristala je da Japan osigura financiranje i industrijsku suradnju za izgradnju nove generacije malih modularnih reaktora u Tennesseeju i Alabami.
Projekt je dio japanskog obećanja da će uložiti 550 milijardi dolara u SAD, danog u zamjenu za niže američke carine na japanski izvoz.
No detalji sporazuma još se usuglašavaju jer japanska strana strahuje da bi u slučaju havarije dio financijske odgovornosti mogao pasti i na Japan Bank for International Cooperation te druge institucije uključene u financiranje.
Američko Ministarstvo trgovine usmeno je poručilo da japanske institucije neće imati nikakvu odgovornost za eventualnu nuklearnu nesreću. Osoba bliska ministru trgovine Howardu Lutnicku rekla je da je i on osobno dao takvo uvjeravanje japanskoj strani.
Problem je u tome što obećanje još nije pretočeno u pravno obvezujući pisani dokument. Takav bi postupak, prema osobama upoznatima s pregovorima, mogao zahtijevati mjesece ili čak godine složenih regulatornih rasprava.
Različita pravila o odgovornosti
U japanskom regulatornom sustavu odgovornost za nuklearnu nesreću uglavnom snosi operator elektrane.
U SAD-u je financijska odgovornost raspodijeljena na širi krug sudionika, uključujući i vlasnika elektrane, zbog čega japanski pregovarači žele precizno utvrditi da financijeri ne mogu biti uključeni u naknadu štete.
Američka strana tvrdi da za to nema razloga jer će se reaktori graditi na saveznoj zemlji i biti u stopostotnom vlasništvu američke vlade.
„Oni plaćaju projekte, ali njima ne upravljaju“, poručio je glasnogovornik američkog Ministarstva trgovine.
Jedan japanski sudionik pregovora ipak je upozorio da japanske institucije s pravnog stajališta trenutačno nisu izričito isključene od moguće odgovornosti.
„Ne znamo na koji bismo način bili izuzeti“, rekao je.
Američki dužnosnik naveo je da Japan nije službeno zatražio pisana jamstva. Dodao je da su trojica pravnika Ministarstva trgovine 15. srpnja japanskim predstavnicima dostavila pisano izlaganje u kojem su obrazložili zašto projekt ne bi trebao stvarati nikakvu odgovornost za Tokio.
Fukushima dodatno pojačava oprez
Mogućnost preuzimanja odgovornosti za nuklearnu nesreću u stranoj zemlji posebno je osjetljiva tema u Japanu nakon katastrofe u Fukushimi 2011. godine.
Troškovi razgradnje elektrane i naknada štete procjenjuju se na 23,4 bilijuna jena, odnosno oko 144 milijarde dolara.
Dodatnu neizvjesnost stvara činjenica da nijedan zapadni komercijalni mali modularni reaktor još nije u pogonu. Zbog toga su tehnički, financijski i sigurnosni rizici takvih projekata i dalje teško procjenjivi.
Zastoj oko nuklearnih reaktora još je jedna prepreka provedbi japanskog investicijskog obećanja. Japanski industrijski konglomerati, prema navodima dužnosnika, nerado preuzimaju vodeću ulogu u pojedinim projektima koje predlaže Washington.
Nejasna struktura pregovora stvara i nesigurnost oko rokova u kojima bi japanske državne banke trebale osigurati novac.
Spor i oko plinskih elektrana
Takaichi je u ožujku predstavila i planove vrijedne 33 milijarde dolara za dvije elektrane na prirodni plin.
Uobičajeni rok od 45 dana u kojem bi japanske državne banke trebale osigurati financiranje tada nije pokrenut. Američko Ministarstvo trgovine tek je nedavno službeno zatražilo novac za plinske elektrane.
Za nuklearne projekte japanski pregovarači inzistiraju da se pitanje odgovornosti riješi prije bilo kakvog poziva na uplatu kapitala.
Mali modularni reaktori i plinske elektrane čine drugi paket projekata u okviru japanskog investicijskog obećanja. Prvi paket, koji je uključivao terminal za izvoz sirove nafte i plinsku elektranu, dogovoren je u veljači.
Washington traži nove projekte prije izbora
Japanski dužnosnici tvrde da su pod sve većim pritiskom da djeluju „Trumpovom brzinom“ i predstave treći krug projekata prije američkih izbora za Kongres u studenome.
SAD je za novi paket predložio tvornicu poluvodiča te terminal za izvoz nafte i plina.
Japanska strana, međutim, izražava sumnje u komercijalnu održivost tih ulaganja.
Tokio je u pregovorima uspio izboriti mogućnost postupnog financiranja, pri čemu bi SAD mogao zatražiti kapital do četiri puta godišnje. To odstupa od početnog dogovora prema kojem je cijeli iznos trebao biti osiguran unaprijed.
U financiranju drugog paketa projekata prvi bi put mogle sudjelovati i američke banke, među njima Citi i Morgan Stanley.
Pročitajte još:
Njihovi bi krediti bili osigurani jamstvima japanske izvozne kreditne agencije Nexi.
Dok američka strana tvrdi da je Japan samo financijer i da ne može odgovarati za rad elektrana, Tokio inzistira da takvo tumačenje mora biti jasno zapisano. Bez pravno čvrstog izuzeća projekt vrijedan 40 milijardi dolara mogao bi ostati blokiran još dulje.
