Hrvatskoj energetski intenzivnoj industriji potrebni su novi instrumenti za smanjenje cijene električne energije kako bi mogla zadržati proizvodnju, ulagati, otvarati radna mjesta i ostati konkurentna, poručili su iz Hrvatske udruge poslodavaca.
HUP je na novinskom brifingu “Cijena električne energije za gospodarstvo” predstavio policy paper svog Povjerenstva za energetiku, u kojem se iz perspektive velikih potrošača i industrijskih sustava objašnjava zašto je cijena električne energije jedno od ključnih pitanja za hrvatsku industriju.
Poslodavci pritom posebno ističu mehanizam Europske komisije Clean Industrial State Aid Framework, CISAF, kojim se državama članicama omogućuje da energetski intenzivnim industrijama kratkoročno smanje trošak energije, uz istodobno poticanje ulaganja u energetsku i zelenu tranziciju.
Glavna direktorica HUP-a Irena Weber rekla je da CISAF državama članicama daje okvir za suočavanje s izazovima konkurentnosti europskog gospodarstva.
“Clean Industrial State Aid Framework je mehanizam putem kojeg EU članicama daje okvir za suočavanje s izazovima konkurentnosti europskog gospodarstva, omogućujući im da za energetski intenzivne industrije i poduzeća kratkoročno umanje cijene energije te da ih se potiče da ulažu u energetsku i zelenu tranziciju, a time i produktivnost”, istaknula je Weber.
Mehanizam je u Europskoj uniji usvojen u svibnju 2025., a HUP poziva Vladu da hitno osnuje radnu skupinu i pripremi zahtjev za njegovo korištenje, koji mora odobriti Europska komisija.
Direktorica HUP-ove Udruge energetike Petra Sentić upozorila je da je Sloveniji korištenje tog mehanizma odobreno od 1. lipnja ove godine. Budući da je CISAF dostupan do 2030., HUP smatra da Hrvatska nema mnogo vremena ako ga želi iskoristiti.
Prema HUP-u, veliki industrijski potrošači energije u Hrvatskoj i dalje plaćaju punu tržišnu cijenu struje, oko 120 eura po megavatsatu. To je znatno više nego u mnogim drugim zemljama, iznad prosjeka Europske unije, a osobito iznad cijena koje plaćaju proizvođači u SAD-u, Kini i Indiji.
Takva razlika, upozoravaju poslodavci, izravno ugrožava konkurentnost hrvatske i europske industrije.
Sentić je rekla da brojne zemlje CISAF koriste i kao potporu za ulaganja u zelenu tranziciju, dekarbonizaciju, digitalizaciju i energetsku otpornost, a da bi hrvatskoj industriji ulazak u taj mehanizam mogao donijeti brz učinak.
“U Sloveniji su utvrdili da bi bez toga u svojoj industriji, koja je jača nego u Hrvatskoj, izgubili u tri godine oko tri tisuće radnih mjesta, a u Hrvatskoj bi to moglo biti i više”, rekla je Sentić.
Prema njezinim riječima, CISAF je važan jer državi članici omogućuje da energetski intenzivnim industrijama dodijeli potpore i tako smanji trošak energije.
U tim industrijama trošak energije u prosjeku čini 25 do 30 posto ukupnih troškova, slično kao i trošak rada. U okolnostima stalnog rasta cijena i geopolitičke nestabilnosti, takva razina troška postaje teško održiva za daljnji razvoj.
Sentić je naglasila da se ne radi o običnim subvencijama, nego o uvjetovanoj pomoći usmjerenoj na energetsku tranziciju poduzeća koja troše velike količine energije.
Primatelji potpore kroz CISAF obvezni su 50 posto potpore reinvestirati u roku od 48 mjeseci u vlastitu energetsku otpornost, baterije, dekarbonizaciju ili slične projekte.
Postupak funkcionira tako da tvrtke same plaćaju punu cijenu energije opskrbljivaču, nakon čega dokazuju koliko su i na što potrošile. Ako zadovolje kriterije, vraća im se dio troška.
Svoja iskustva na brifingu iznijeli su i predstavnici nekoliko kompanija, među njima sisačke čeličane, ABS-a, Bauwerk Grupe i Cemexa.
Predstavnici industrije složili su se da bi takav mehanizam bio važan za očuvanje konkurentnosti, proizvodnje i radnih mjesta, osobito u energetski intenzivnim sektorima poput metalne i građevinske industrije.
Sisačka čeličana, kako je istaknuto, ne radi od 2024. godine, ponajprije zbog rasta troškova energije.
Poruka HUP-a je da cijena električne energije više nije samo operativni trošak, nego strateško pitanje industrijske politike. Ako hrvatske kompanije plaćaju znatno skuplju energiju od konkurenata u drugim državama, teže mogu ulagati, zadržati proizvodnju i planirati razvoj.
Pročitajte još:
Za HUP, CISAF je zato alat kojim bi Hrvatska mogla barem djelomično smanjiti razliku u uvjetima poslovanja i omogućiti industriji da lakše financira zelenu i energetsku tranziciju.
Bez takvih mjera, upozoravaju poslodavci, Hrvatska riskira gubitak industrijskih kapaciteta, investicija i radnih mjesta u sektorima koji su već sada pod pritiskom visokih troškova i globalne konkurencije.
