Velike kompanije pri donošenju investicijskih odluka sve više gledaju cijenu energije, dostupnost podatkovnih centara, AI talente i regulatorni okvir. Kontinentalna Europa na dijelu tih područja zaostaje za SAD-om i Ujedinjenim Kraljevstvom, što povećava rizik da najveća nova ulaganja završe drugdje.
Europa želi postati jedan od globalnih centara umjetne inteligencije, ali kompanije koje bi taj cilj trebale financirati sve otvorenije upozoravaju da kontinent za nova AI ulaganja postaje preskup, spor i regulatorno složen.
Velike multinacionalne kompanije pri odabiru lokacije za nove tehnološke centre, istraživanje i razvoj sve više procjenjuju takozvanu AI otvorenost pojedine zemlje. U tu računicu ulaze dostupnost stručnjaka, računalne infrastrukture i podatkovnih centara, cijena i dostupnost električne energije te jasnoća regulatornog okvira.
Problem za kontinentalnu Europu nije samo jedan propis ili jedan trošak, nego njihova kombinacija. Energija je skuplja, izgradnja infrastrukture sporija, financiranje AI kompanija slabije nego u SAD-u, a regulatorni zahtjevi opsežniji.
AI infrastruktura pritom postaje sve važniji dio ukupne investicijske odluke. Za treniranje i pokretanje najnaprednijih modela više nije dovoljno imati samo kvalitetne stručnjake. Potrebni su golemi računalni kapaciteti, dostupna električna energija, dovoljno prostora za podatkovne centre i mogućnost da se projekti realiziraju brzo.
Europa pritom još uvijek raspolaže relativno malim udjelom globalnih AI računalnih kapaciteta u usporedbi sa SAD-om, što dodatno pojačava pritisak na Bruxelles da ubrza ulaganja u infrastrukturu.
Struja i podatkovni centri postaju jednako važni kao talent
Razvoj AI-ja sve se više pretvara u infrastrukturnu utrku. Globalna ulaganja u podatkovne centre ubrzano rastu, a potražnja više ne raste samo za čipovima nego i za transformatorima, sustavima hlađenja, mrežnom opremom i dodatnim elektroenergetskim kapacitetima. Upravo zato cijena i dostupnost električne energije postaju jedan od ključnih kriterija za investitore.
Velike tehnološke kompanije sve češće vežu ulaganja u podatkovne centre uz dugoročne ugovore o opskrbi električnom energijom, uključujući nuklearnu i obnovljivu energiju.
Europa u tome ima i određene prednosti. Neke države imaju relativno obilne niskougljične izvore energije, hladniju klimu pogodnu za hlađenje podatkovnih centara te snažnu industrijsku bazu.
No problem nastaje kada kompanije pokušavaju brzo povećati kapacitete. Dugotrajni postupci dobivanja dozvola, ograničenja elektroenergetskih mreža i fragmentiranost nacionalnih tržišta mogu povećati trošak i usporiti realizaciju projekata.
Europska komisija upravo zato pokušava ubrzati razvoj cloud infrastrukture i podatkovnih centara te povećati računalne kapacitete dostupne europskim kompanijama i istraživačima.
Foto: Pixabay.com
Bruxelles pokušava nadoknaditi zaostatak milijardama eura
EU je pokrenuo planove za razvoj velikih AI infrastrukturnih projekata i takozvanih gigatvornica, uz kombinaciju javnog i privatnog kapitala. Cilj je omogućiti europskim kompanijama treniranje velikih modela bez potpunog oslanjanja na američku infrastrukturu.
No i unutar europske tehnološke industrije postoje upozorenja da najavljeni iznosi možda neće biti dovoljni. Izgradnja velikih AI kapaciteta zahtijeva golema ulaganja u procesore, podatkovne centre, mreže i energiju, dok održiv poslovni model mora generirati vrlo visoke prihode kako bi opravdao takve troškove.
Bruxelles istodobno pokušava riješiti još jedan problem: potrošnju energije i vode.
Europska komisija razmatra strože standarde energetske učinkovitosti podatkovnih centara, uz obrazloženje da su dodatni kapaciteti ključni za tehnološku suverenost i konkurentnost EU-a, ali da njihov rast istodobno povećava pritisak na elektroenergetske mreže i prirodne resurse.
Europa tako pokušava riješiti nekoliko problema odjednom: povećati računalne kapacitete, zadržati stroge ekološke standarde, smanjiti ovisnost o američkoj tehnologiji i privući dovoljno privatnog kapitala. Pitanje je može li sve to napraviti dovoljno brzo.
Pročitajte još:
AI utrka više se ne vodi samo oko toga tko ima najbolji model ili najveći broj stručnjaka. Sve više je riječ o cijeni struje, brzini gradnje, dostupnosti kapitala i tome koliko brzo kompanija može dobiti infrastrukturu koja joj je potrebna.
Europa još ima snažnu industrijsku bazu, kvalitetne podatke i velik broj visokokvalificiranih stručnjaka. No ako investitor za novi podatkovni centar mora čekati dulje, plaćati više za energiju i snositi veći regulatorni trošak nego u konkurentskim gospodarstvima, sama kvaliteta europskog tržišta možda neće biti dovoljna.
Upravo će se na tome odlučivati hoće li Europa postati jedan od centara globalne AI industrije ili prvenstveno veliko tržište za tehnologiju razvijenu i financiranu negdje drugdje.
