Analitičar Oxford Economics za Financije.hr: Japan doživljava transformaciju gospodarstva, iako je valuta na najnižoj razini od 1986. godine

Japanski jen prošlog je mjeseca pao na najnižu razinu od 1986. godine u odnosu na dolar. Analitičari to objašnjavaju činjenicom da trgovci testiraju odlučnost japanskog ministarstva financija i središnje banke, koji su potrošili 62 milijarde dolara krajem travnja i početkom svibnja, kako bi podržali valutu kada je pala preko 160.

O razlozima tolikog pada jena i drugim problemima ekonomije te zemlje za Financije.hr smo popričali sa Shigetom Nagaijem, glavnim analitičarom za japansko gospodarstvo Oxford Economicsa.

“Trend slabijeg japanskog jena odražava i sekularne promjene u dugoročnim ekonomskim temeljima i cikličke međunarodne diferencijale kamatnih stopa. U ovoj fazi, Fedova politika ima dominantan utjecaj na odnos dolara i jena, a povećanje kamatnih stopa od strane Banke Japana (BoJ) imat će samo ograničen utjecaj, osim ako financijska tržišta ne predviđaju niz povećanja kamatnih stopa kako bi se suzbila ubrzana inflacija. To trenutno nije vjerojatno. Čak i ako Fed počne snižavati kamatne stope u rujnu, slabost jena će se nastaviti. To je zato što će i dalje postojati značajan diferencijal kamatnih stopa jer slabi makroekonomski temelji Japana neće omogućiti BoJ-u značajno povećanje kamatnih stopa. Predviđamo da će BoJ-ova povećanja kamatnih stopa završiti na jedan posto čak i u najboljem scenariju”, smatra Nagai.

Osim toga, nastavlja naš sugovornik, strukturni i sekularni čimbenici će dugoročno vršiti pritisak na pad vrijednosti jena. Glavne strukturne promjene odražavaju se u sastavu japanskog bilansa tekućih računa. U posljednjih 10 godina, Japan se transformirao iz izvoznika roba u izvoznika kapitala. Trgovina je u posljednjim godinama bila uravnoteženija.

S druge strane, kao rezultat naglog porasta izravnih stranih investicija, suficit bilance dohotka, odnosno profita od stranih podružnica, dominira suficitom tekućeg računa. Zbog toga, suficit tekućeg računa ima manje izravan utjecaj na trgovinske tokove na deviznim tržištima. To je zato što prihodi od izravnih stranih investicija obično ostaju u inozemstvu bez konverzije u jene. Istovremeno, saldo izravnih investicija i dalje bilježi neto odljeve, a njegov opseg raste, dodajući pritisak na deprecijaciju jena.

U novije vrijeme, vladina kampanja “od štednje do investicija” za promicanje dugoročnih ulaganja među mlađim generacijama kako bi se pripremile za mirovinu potiče iscrpljivanje kućnog bogatstva koje će se vjerojatno povećavati u nadolazećim godinama kao rezultat starenja društva.

Trenutno nije jasno doprinosi li deprecijacija jena povećanju obujma izvoza. Na ovu temu postoje različite analize i studije. Na primjer, Bijela knjiga o trgovinskoj politici za 2024. godinu navodi: “Utjecaj deprecijacije jena na trgovinsku bilancu je ograničen”.

Shigato Nagai vjeruje kako će se samo povećati prihodi od izvoza u jenima, ali ne i stvarni izvoz.

“Osjetljivost stvarnog izvoza na tečajne stope je pala, što odražava strategiju određivanja cijena izvoza japanskih tvrtki od sredine 1990-ih, prema kojoj su pokušavali održati cijene izvoza u ugovornoj valuti stabilnima prilagođavajući cijene izvoza u jenima kada tečaj varira. Čak i kada jen deprecira, oni ne pokušavaju povećati obujam izvoza smanjenjem cijena u ugovornoj valuti”.

Pitanje koje se nameće jest hoće li i u kojoj mjeri japanska vlada intervenirati kako bi stabilizirala svoju valutu. Ministar financija Shunichi Suzuki iznio je svoje mišljenje na konferenciji za novinare nakon sastanka Kabineta 28. lipnja.

“Duboko sam zabrinut zbog utjecaja naglih i jednostranih fluktuacija na deviznom tržištu na ekonomiju”, kazao je dodavši da će poduzeti odgovarajuće mjere protiv pretjeranih fluktuacija.

“Kao velika ekonomija sa značajnom međunarodnom odgovornošću, Japan bi trebao poštovati tečajeve deviza određene na tržištu i suzdržavati se od intervencije osim ako jen značajno ne odstupa od razine opravdane ekonomskim temeljima. Drugo, s obzirom na značajan obujam transakcija na globalnim deviznim tržištima, utjecaj intervencije na deviznom tržištu je ograničen i kratkotrajan, osobito kada su tečajevi deviza vođeni ekonomskim temeljima kao što su razlike u međunarodnoj monetarnoj politici”, mišljenja je Nagai.

U sklopu sastanka o monetarnoj politici 14. lipnja, Kazuo Ueda, guverner Banke Japana, izjavio je da će “upravljati monetarnom politikom u skladu s ekonomskim, cijenovnim i financijskim uvjetima kako bi postigli ovaj cilj na održiv i stabilan način”.

U Oxford Economicsu to tumače kao najavu da će Banka Japana oprezno povećavati kamatne stope do terminalne stope od oko jedan posto u 2028. godini.

“Sve smo uvjereniji u dva povećanja kamatnih stopa u rujnu i sljedećeg proljeća, pod pretpostavkom još jednog robusnog dogovora o plaćama na proljetnim pregovorima. Međutim, nakon postizanja 0,5 posto, daljnja povećanja kamatne stope na jedan posto uključuju značajnu neizvjesnost zbog velikih rizika prema dolje u srednjoročnim izgledima za cijene, osobito održivosti rasta plaća i moći određivanja cijena malih poduzeća”, kazao je naš sugovornik kojega smo pitali i o drugim izazovima s kojima se susreće japansko gopodarstvo.

“Najveći izazov je kako ponovno steći ekonomsku dinamiku i inovativnost usred brzog starenja društva. Nakon što je desetljećima bio zarobljen u disinflacijskoj ravnoteži, japanska ekonomija konačno je započela strukturnu transformaciju kako bi povratila svoju dinamiku. Statistička ravnoteža nije narušena agresivnim monetarnim popuštanjem, već sekularnim nedostatkom radne snage. Promjena radne snage posebno je porasla za talentirane mlade radnike. Pod prevladavajućim sustavom doživotnog zaposlenja koji koristi sustav plaća temeljen na senioritetu, mladi radnici moraju živjeti s niskim plaćama u zamjenu za dugoročnu sigurnost posla”, pojasnio je i dodao da je nedostatak radne snage potaknuo više radnika na promjenu poslova kako bi dobili više plaće, a čak i etablirane tvrtke imaju poteškoća s popunjavanjem redovitih radnih mjesta.

Tvrtke ubrzavaju svoje napore da prijeđu sa sustava plaća temeljenog na senioritetu na sustav temeljen na učinku. Veća fluktuacija radne snage omogućit će brži rast plaća i učinkovitiju alokaciju radne snage, što će rezultirati većom produktivnošću. Nedostatak radne snage pružio je snažan poticaj tvrtkama da povećaju profitabilnost kako bi mogle plaćati veće plaće i osigurati kvalificirane radnike.

Nadalje, smatra Nagai, nakon što su podnijele nedavni prijenos uvozne inflacije na neviđenoj razini, tvrtke se žele posvetiti agresivnijim strategijama određivanja cijena kako bi povećale profitabilnost, dok su tekuće reforme korporativnog upravljanja počele davati rezultate, stvarajući strukturni porast povrata na kapital u posljednjim godinama.

“S rastućim trendom spajanja i akvizicija, sve više tvrtki pokušava povećati profitabilnost restrukturiranjem svojih poslovnih portfelja. S obzirom na visoke razine neproduktivne gotovine, povećanje profitabilnosti moglo bi se postići povećanjem financijske poluge. Nedostatak radne snage ubrzat će izlazak neprofitabilnih i zombi tvrtki, koje su preživjele zahvaljujući izuzetno niskim kamatnim stopama i previše velikodušnim vladinim politikama koje štite male tvrtke. Dugoročno, izlazak neefikasnih zombi tvrtki trebao bi povećati prosječnu produktivnost i osloboditi dragocjene radne resurse za produktivnije tvrtke”, zaključio je.