Dekarbonizacija je jedna od tih vrlo popularnih riječi ili koncepata ovoga vremena u kojemu, barem deklarativno, svi nastoje biti što zeleniji u svojim aktivnostima i pokazati kako u poslovanju vode računa o okolišu.
Jedna od ideja je dekarbonizacija industrije i luka, a časopis “Sustainability” je objavio rad pod nazivom “Zelene industrijske zone i luke: 100-postotni model tranzicije na obnovljive izvore” kojega su autori Mario Mihetec, Goran Stunjek i Goran Krajačić sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Maja Pokrovac iz udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) te Zvonimir Šoša s Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Dubrovniku.
On zapravo predstavlja novi model za dekarbonizaciju energetski intenzivne industrije kroz integraciju obnovljivih izvora energije, energetskih zajednica i naprednih tržišnih mehanizama, objavio je OIEH.
U studiji je razrađen predloženi model koji je testiran na primjeru industrijske zone Bravar u općini Jasenice u Zadarskoj županiji.
“Središnji koncept rada su energetske industrijske zone, to jest područja u kojima se električna i toplinska energija proizvode iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije te se primarno koriste unutar same zone. Viškovi energije mogu se razmjenjivati s lokalnom zajednicom čime se povećava fleksibilnost sustava i učinkovitost korištenja energije. Autori pokazuju da povezivanje energetskih industrijskih zona s konceptom energetskih zajednica i ‘peer-to-peer’ (P2P) trgovanjem energijom omogućuje stvaranje lokalnih energetskih sustava temeljenih na obnovljivim izvorima energije, uz značajno smanjenje emisija stakleničkih plinova i troškova poslovanja”, navodi OIEH.
Peer-to-peer model označava sustav ili mrežu u kojoj su sudionici ravnopravni i razmjena ide bez posrednika.
Tehno-ekonomska analiza provedena je na temelju stvarnih podataka o godišnjoj potrošnji električne i toplinske energije poduzeća koja posluju u industrijskoj zoni Bravar-Jasenice, i to za razdoblje od 2020. do 2022. godine.
Temeljem tih podataka modeliran je integrirani energetski sustav koji uključuje solarnu elektranu snage 12 megavata (MW), vjetroelektranu snage 10 MW, kogeneracijsko postrojenje snage 9,3 MW i koncept energetske zajednice s razmjenom električne energije između poduzeća.
Rezultati su pokazali da se integracijom obnovljivih izvora energije u zoni može ostvariti 80-90 posto energetske samodostatnosti, oko 15 posto manje troškova za električnu energiju za poduzeća te smanjenje stakleničkih emisija za približno 20 tisuća tona ugljičnog dioksida godišnje.
“Osim proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, rad ističe mogućnosti razvoja industrijske simbioze kroz proizvodnju zelenog vodika, integraciju podatkovnih centara i iskorištavanje otpadne topline. Takav pristup omogućuje učinkovitije korištenje energije i resursa, povećava konkurentnost industrije te doprinosi jačanju energetske sigurnosti i održivom razvoju industrijskih zona i luka”, ističe OIEH.
Pročitajte još:
Zaključak je da sve to predstavlja održiv model za povećanje konkurentnosti industrije, jačanje energetske sigurnosti i ubrzanje provedbe ciljeva europske zelene tranzicicje, odnosno koncept energetskih industrijskih zona može poslužiti kao primjer za razvoj održivih industrijskih područja i luka u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama.
Sada je na redu provedba, odnosno koji investitori i gdje će na temelju razrađenog modela naći interes za razvoj zelenih industrijskih zona.
