U Hrvatskoj se proizvodi sve manje voća, urod jabuka bit će oko 65.000 tona

U Hrvatskoj se iz godine u godinu proizvodi sve manje voća, domaća proizvodnja pokriva samo oko polovice potreba građana. Iako se procjenjuje da će ovogodišnji urod jabuka biti veći nego prošle godine, oko 65.000 tona, to i dalje nije dovoljno da pokrije potrebu za tim voćem.

“U svim granama poljoprivrede postalo je sve teže. Mladi ljudi odlaze u gradove i ne obrađuju zemlju jer traže sigurniji posao. Ovo je težak posao jer ljudi rade na suncu, kiši, tuči i sve utječe na proizvodnju”, rekao je predsjednik Hrvatske voćarske zajednice (HVZ) Branimir Markota za Financije.hr.

Markota kaže da su na urod utjecale ljetne oluje, mrazevi, kiša i relativno slabo oprašivanje. Sve to može smanjiti kvalitetu voća, pa će oko 30 posto uroda završiti u preradi kao industrijska jabuka.

Prema analizama HVZ-a, proizvodna cijena jabuke koja je pogodna za komercijalnu prodaju trgovinama je oko 60 centi za kilogram. HVZ je tu cijenu predložio otkupljivačima i trgovcima kao minimalnu. Ona bi trebala omogućiti voćarima da nastave proizvodnju.

“Jedino mandarina proizvodimo više nego što nam treba, a s jabukama smo na granici samodostatnosti iako je to druga glavna hrvatska voćarica”, kaže Markota.

Naglasio je da većim dijelom uvozimo sve ostalo voće, kao što su šljive, marelice, trešnje, breskve, nektarine, kruške. Ni tog voća ne proizvodimo dovoljno za domaće potrebe.

Proizvodnji voća nije pomoglo ni to što su se u zadnjih nekoliko godina površine pod voćnim kulturama povećale s oko 35 na gotovo 40.000 hektara, to u ukupnim poljoprivrednim površinama čini svega 3,5 posto.

Zašto je to tako? Prema evidenciji o voćarskim površinama, vidi se da najviše ima evidentiranih površina pod orasima, oko 6.417 hektara, na drugom mjestu je lijeska sa 6.107 hektara, a tek onda jabuka s 4.316 hektara, šljive imaju 4.000 hektara, višnje 1.769 hektara i mandarine 1.565 hektara.

“Prije ulaska u EU imali smo preko 6.000 hektara nasada jabuka, sada se to gotovo prepolovilo, a u intenzivnoj proizvodnji koja ima navodnjavanje i zaštitu od tuče ima svega oko 2.000 hektara. U strukturi površina prevladavaju vrlo mali voćnjaci, pa je tako gotovo trećina manja od jednog hektara”, kaže Markota.

“U Hrvatsku se često uvozi voće koje nije kvalitetno, a dolazi iz Europe ili trećih zemalja. To voće je ljudima prihvatljivo zbog cijene. Obično se radi o “reper cijeni” po kojoj bi se domaći voćar trebao tržišno prilagođavati. Ali to nije održivo i dovodi do krčenja voćnjaka”, tvrdi Markota.

Ističe da trgovački lanci traže ozbiljne proizvođače, a da je sve manje proizvođača koji mogu osigurati količine, kvalitetu i kontinuitet u isporuci.

“Voćarska proizvodnja je teška i ovisi o vremenskim prilikama. Na nju utječu i skupa zaštitna sredstva kojih je sve manje jer se ide sve više na preventivna blaga zaštitna sredstva. Problem su i nedostatak radne snage, nedostatak moderne skladišne i logističke infrastrukture, nedovoljna konkurentnost, izuzetno velika ulaganja u opremanje voćnjaka i jako slab ili nikakav profit”, dodao je.

Od 2018. do 2022. godine je proizvodnja voća pala od 180.000 tona na 120.000 tona.

“Uvezeno voće se, posebno na tržnicama, u nekim situacijama deklarira kao hrvatsko, a inspekcije to ne kontroliraju dovoljno dobro. To negativno utječe na domaću proizvodnju”, kaže i dodaje da su cijena u trgovačkim lancima uglavnom niže nego u zapadnim zemljama.