Tvrtka Rasco predstavila je prvo hrvatsko komercijalno vozilo na vodik, a nama su otkrili planove za budućnost kompanije

Tvrtka Rasco u svibnju je premijerno predstavila prvo hrvatsko komercijalno vozilo na vodik, cestovnu čistilicu Lynx H2 5000. Za službeno predstavljanje odabran je najveći europski sajam komunalne opreme IFAT koji se tradicionalno održava u Münchenu.

“Na čistilici LYNX H2 5000 s pogonom na vodik počeli smo raditi prije tri godine i na projektu je radio tim od dvadesetak ljudi. Klimatske promjene su utjecale i na promjene u našem portfelju proizvoda te smo prije sedam godina zaokrenuli strategiju prema zelenom i održivom. U tom smo periodu investirali više od 13 milijuna eura u proizvodnju, procese i portfelj proizvoda. U rujnu 2021. predstavili smo električnu čistilicu LYNX Charge 2000 koja je po kapacitetu manja od novopredstavljene petokubične s pogonom na vodik i predstavlja novi iskorak u tehnologijama. Kruna je to 35-godišnjeg rada kompanije”, istaknuo je predsjednik uprave Rasca Ivan Franičević.

Čistilica, pojasnio je, ima spremnike u kojima je 10,5 kilograma vodika pod pritiskom od 700 bara. Taj se vodik transferira u gorivu ćeliju gdje se odvijaju procesi kojima se dolazi do električne energije te se putem elektromotora pokreće vozilo i svi njegovi sustavi. Prilikom pretvaranja vodika u električnu energiju jedini nusproizvod je voda.

Kako Hrvatska trenutno nema industrijsku niti javnu punionicu za vozila na vodik, LYNX H2 5000 namijenjen je stranim tržištima.

“S ovim vozilom ciljamo tehnološki razvijenije zemlje Europe i sjeverne Amerike u kojima postoji čitav niz gradova s razvijenom infrastrukturom za punjenje vodika. Naime, vodik je jedan od stupova u daljnjoj dekarbonizaciji transporta”, navodi predsjednik uprave Rasca.

Ta tvrtka glavninu prihoda i inače ostvaruje u inozemstvu, a kao svoja najjača tržišta ističu Njemačku, Francusku, Veliku Britaniju, Španjolsku, Skandinaviju i države regije. Uz cestovne čistilice u svom proizvodnom asortimanu imaju više od osamdesetak vrsta proizvoda, od vozila do drugih uređaja i nadogradnji namijenjenih održavanju prometnica (ralice, posipači soli, kosilice, perači ulica i sustavi za nadzor).

Od samih početaka kontinuirano bilježe rast prihoda koji je u posljednjih pet godina u prosjeku dvoznamenkast, a očekuju da će se taj trend nastaviti i u nadolazećem razdoblju.

Na pitanje o planovima, Ivan Franičević ukratko je predstavio i aktualne trendove u njihovom sektoru.

“Tržište čistilica na globalnoj razini pokazuje trendove rasta te očekujemo da će se oni i dalje razvijati u istom smjeru. Prisutan je također i trend elektrifikacije vozila, kako u transportnom, tako i u komunalnom sektoru. Većina europskih zemalja raspolaže javnim sredstvima za financiranje elektrifikacije u gradovima ili zakonodavne inicijative koje potiču tvrtke na ovu vrstu ulaganja”, kazao je i dodao kako su druge tehnologije pogona vozila, poput vodika, još uvijek u ranoj fazi tržišnog testiranja i razvoja.

“Vidimo da je na tržištu vozila javnog transporta te komunalnih rješenja dostupno sve više vozila na vodik. Neki stručnjaci čak kažu da su vozila na električni pogon samo prijelazna faza na putu prema vozilima na vodik u okviru postizanja održivosti u transportu. Lansiranjem LYNX H2 5000 mi smo za tu tranziciju spremni, no nastavit ćemo i dalje budno pratiti nove trendove u razvoju, kako tehnologija, tako i naših ciljanih tržišta”.

Vodik mnogi smatraju obećavajućim izvorom energije, posebno u sektorima koji se teško dekarboniziraju, kao što su dijelovi kemijske industrije i proizvodnja čelika.

S druge strane, postoje i oni koji upozoravaju da se neke stvari u toj tranziciji zaboravljaju ili zanemaruju. Jonas Puck, direktor MBA programa za energetski menadžment pri WU Executive Academy, tako ističe kako treba naglasiti da je samo zeleni vodik, koji se proizvodi iz obnovljivih izvora, uistinu bez štetnih emisija.

Nadalje, zanemaruje se da su skladištenje i transport vodika skupi i zahtijevaju složenu tehnologiju, a tu je i činjenica da njegova proizvodnja troši znatnu količinu energije.

Usprkos tome, Hrvatska je od prošle godine postala dijelom projekta “Dolina vodika Sjeverni Jadran”, prvoj transnacionalnoj dolini vodika u Europskoj uniji.

Riječ je o zajedničkom projektu Hrvatske, Slovenije i talijanske autonomne regije Friuli Venezia Giulia u sklopu kojeg će se proizvoditi najmanje 5.000 tona vodika godišnje. Više detalja o tome doznali smo od Željke Rukavine, samostalne savjetnice u Odjelu energetike, zaštite okoliša i komunalnog gospodarstva Hrvatske gospodarske komore.

“‘Dolina vodika Sjeverni Jadran’ obuhvaća cijeli lanac vrijednosti obnovljivog vodika, uključujući njegovu proizvodnju, skladištenje i distribuciju te krajnju upotrebu u različitim sektorima, prvenstveno u industriji, kopnenom i pomorskom prometu. Cilj je uspostava cjelovitog ekosustava za korištenje obnovljivog vodika”, uvela nas je u priču Rukavina.

S hrvatske strane u projektu sudjeluje šest tvrtki: Indeloop (dio DOK-ING grupe), Maritime Center of Excellence, Dilj (dio NEXE grupe), Gitone Kvarner, ACI i Active Solera. EU je izdvojila 25 milijuna eura bespovratnih sredstava za njegovo sufinanciranje od čega će hrvatski partneri dobiti 7,4 milijuna. Sredstva će, navodi naša sugovornica, biti namijenjena za razvoj infrastrukture, tehnologija i istraživanja potrebnih za uspostavu proizvodnje, skladištenja i distribucije zelenog vodika.

“Projekt uključuje sedamnaest manjih pilot-projekata usmjerenih na proizvodnju, skladištenje i korištenje zelenog vodika. Na području Hrvatske provodit će se projekti poput instalacije elektrolizatora za proizvodnju zelenog vodika, razvoja rješenja za održivi morski turizam, opremanja plovila na vodikov pogon te korištenje vodika kao djelomične zamjene za prirodni plin u industrijskim procesima”, kazala je.

HGK je još 2021. godine osnovala Grupaciju za vodik koja danas okuplja više od 80 tvrtki. Željka Rukavina nabrojala je i glavne aktivnosti grupacije.

“Najvažnije aktivnosti Grupacije za vodik HGK uključuju poboljšanje regulatornih okvira, olakšavanje razmjene znanja i pružanje tehnološke podrške. Cilj je stvaranje povoljnog okruženja za inovacije i ubrzanje implementacije vodikovih tehnologija u industriji”.

Vodik se često naziva gorivom budućnosti, a Željka Rukavina ukratko je nabrojala prednosti korištenja istog.

“Proizvodi samo vodu kao nusprodukt kada se koristi kao gorivo, što doprinosi smanjenju emisija stakleničkih plinova. Ima velik potencijal za upotrebu u industrijskim sektorima poput čeličana, cementara i kemijske industrije, što može značajno smanjiti ugljični otisak ovih industrija, a Europska komisija podržava projekte vodika kroz različite inicijative i financijske instrumente. Nedavno je pokrenut plan za ulaganje 720 milijuna eura za sedam inovativnih projekata obnovljivog vodika, odabranih putem prvog natječaja Europske banke za vodik. Ova sredstva, izdvojena iz prihoda EU sustava trgovanja emisijama, omogućit će proizvodnju obnovljivog vodika u Europi i potporu projektima koji pokrivaju razliku između troškova proizvodnje i trenutne tržišne cijene vodika”, rekla je i najavila da Komisija planira pokrenuti drugu aukciju Europske banke za vodik do kraja ove godine, oslanjajući se na lekcije naučene iz navedene pilot aukcije i dodatno konzultirajući dionike prije pokretanja sljedeće aukcije.

Kada govorimo o nedostacima, trenutni troškovi proizvodnje zelenog vodika (proizvedenog elektrolizom vode korištenjem obnovljive energije) su visoki u usporedbi s fosilnim gorivima. Usporedba s prirodnim plinom pokazuje da je vodik, s cijenom od 210 eura/MWh, značajno skuplji energent u usporedbi s prirodnim plinom koji košta oko 35 eura/MWh, što ga trenutno čini manje ekonomičnom opcijom.

“Nedostatak infrastrukture za proizvodnju i distribuciju vodika smanjuje potražnju, dok nedostatak potražnje ograničava ulaganja u infrastrukturu. Ovo je ključni izazov koji treba riješiti kako bi se omogućila šira primjena vodikovih tehnologija. Razvijanje dugoročnih regulativa koje podržavaju upotrebu obnovljivih izvora energije ključno je za stvaranje sigurnosti i stabilnosti potrebne za ulaganja u nove tehnologije. Trenutno postoji nedostatak usklađenih regulativa i standarda koji bi olakšali implementaciju novih projekata. Ovi izazovi ukazuju na potrebu za hitnim akcijama i koordiniranim naporima svih sudionika kako bi se ostvarila era vodika kao goriva budućnosti”, zaključuje Rukavina.

Na konferenciji posvećenoj vodiku, održanoj u organizaciji HGK, Hrvatsko-talijanske gospodarske komore i talijanskog veleposlanstva, sudjelovala je i Ivana Jukić, direktorica zagrebačke tvrtke Active Solera koja se već četiri godine bavi razvijanjem inovativnih tehnologija za proizvodnju vodika.

Prije toga je u Francuskoj s timom znanstvenika i inženjera sudjelovala na razvoju tehnologije koja može komunalni otpad pretvarati u vodik. Projekt proizvodnje vodika iz otpada bit će pokrenut na otoku Cresu. “Ovo je prilika za Hrvatsku da postane prva država u Europi koja bi svoj otpad pretvarala u čisti energent. Tražili smo sredinu koja proaktivno razmišljala o energetskoj tranziciji, a isto tako smo htjeli pokazati ovakav sustav na izoliranom području kao što je otok. Znamo da u Hrvatskoj ne smiju postojati odlagališta otpada na otocima pa stoga otočkoj populaciji zbrinjavanje otpada predstavlja veći trošak nego što je to slučaj na obali. Zato smo krenuli baš s takvim lokalitetom. Tamo smo naišli na sinergiju s lokalnim partnerima”, obrazložila je.

Ideja je, napominje, iskoristiti ukupnu količinu nereciklabilnog otpada koji se generira na arhipelagu Cres-Lošinj i da se iz toga proizvede između 800 i 900 tona vodika godišnje.

Na ovom jedinstvenom projektu surađuju s komunalnim poduzećima s Cresa i Lošinja, a vodik će se koristiti za električnu energiju. “Trenutačno prolazimo kroz fazu dokumentacije i dozvola koje su potrebne da bismo mogli graditi pogon. Prototipno postrojenje za tu tehnologiju postoji i nešto je kompaktnije od postojećih rješenja zato što koristi direktnu sunčevu energiju kako bi se otpad pretvorio u čisti vodik”, rekla je Ivona Jukić.