Prvih šest mjeseci novog argentinskog predsjednika – jesu li mjere unaprijedile gospodarstvo?

Kada je Javier Milei prošle godine vodio kampanju za predsjednika Argentine, među prioritetima je bilo značajno smanjenje javne potrošnje. Šest mjeseci kasnije, devalvirao je argentinsku valutu, pezo – za 50 posto, smanjio je državne subvencije za gorivo i prepolovio broj vladinih ministarstava.

Brzo smanjenje javne potrošnje pomoglo je Argentini da pređe s fiskalnog deficita, odnosno razlike između vladine potrošnje i prihoda, od dvije milijarde pesosa odnosno 120 milijardi dolara u prosincu prošle godine, na suficit od 264,9 milijardi pesosa u travnju ove godine. Argentina je također izvijestila o suficitu u siječnju, veljači i ožujku, što je prvi put da je postigla ovaj mjesečni cilj od 2012. godine.

Predsjednik Argentine smanjivanje inflacije postavio je kao svoj glavni prioritet, rekavši još prošle godine za BBC da je to “najregresivniji porez koji najviše pogađa ljude”.

Inflacija je usporila – u travnju je mjesečna stopa pala na 8,8 posto, i to je prvi put od listopada prošle godine da nije bila dvoznamenkasta. Ipak, kada je riječ o globalno priznatoj godišnjoj stopi inflacije, ona je u travnju dosegla 289,4 posto.

I premda službeni podaci o rastu još nisu dostupni za razdoblje od kada je Milei preuzeo dužnost u prosincu 2023., postoje dokazi da se argentinsko gospodarstvo oštro smanjilo, s padom potrošačke potrošnje u prva tri mjeseca ove godine.

U međuvremenu, druga obećanja koja je Milei dao tijekom kampanje, kao što je zamjena pezosa američkim dolarom i ukidanje središnje banke, ostala su u drugom planu.

Predsjednik Argentine želi da mu Kongres dodijeli ovlast da privatizira više od dvadesetak državnih tvrtki, uključujući državnu zrakoplovnu kompaniju, željeznicu, poštansku službu i nacionalnog opskrbljivača vodom. Njegov početni “omnibus” prijedlog zakona, koji je sadržavao planove privatizacije i stotine drugih gospodarskih mjera, nije prošao drugo čitanje u veljači ove godine.

Problem za predsjednika Mileija je što njegova koalicija La Libertad Avanza nema većinu u argentinskom Kongresu.

“U tom kontekstu, sposobnost vlade da pregovara i gradi konsenzus testira se svakodnevno, test koji sam Milei često ometa određenim ispadima i nepotrebnim izjavama sukoba”, kaže Juan Cruz Díaz, generalni direktor konzultantske tvrtke za geopolitičke rizike Cefeidas Group sa sjedištem u Argentini.

Predsjednik se također suočava sa snažnim protivljenjem sindikata, koji su izašli na ulice u znak prosvjeda, rekavši da će radnička prava biti pogođena općom deregulacijom gospodarstva.

“Njegova je administracija bila prisiljena usporiti te reforme, s obzirom na političke i društvene prepreke s kojima se suočila”, kaže Díaz za BBC. Dodaje da su specifični čimbenici zbog kojih predsjednik stupa oprezno smanjenje kupovne moći ljudi i strah od povećanja socijalnih nemira, jer se nije smanjio broj ljudi koji žive u siromaštvu, koji je porastao s otprilike četvrtine stanovništva u 2017., na više od polovice u 2024. godini.

Međutim, Međunarodni monetarni fond, koji je tijekom desetljeća Argentini posudio više novca nego bilo kojoj drugoj zemlji, dao je vladi visoke ocjene u svibnju, rekavši da je njezin učinak “bolji od očekivanog” i da se njezin gospodarski program “čvrsto vratio” na pravi put.

Kimberley Sperrfechter, ekonomistica za tržišta u razvoju pri istraživačkoj skupini Capital Economics, kaže za BBC da je središnji problem predsjednika Mileija to što mora prevladati godine i godine lošeg gospodarskog upravljanja u Argentini.

“Jedan od ključnih čimbenika je da vlada troši daleko iznad svojih mogućnosti desetljećima. A taj je deficit financiran tako što je središnja banka tiskala novac kako bi financirala državnu potrošnju”, kaže Sperrfechter.

Capital Economics kaže i da se administracija Argentine usredotočuje na golemi argentinski poljoprivredni izvoz žitarica, soje, mesa i vina, koji donosi stranu valutu jer se nadaju da će izgraditi iscrpljene devizne rezerve središnje banke i, zauzvrat, ojačati financijski kredibilitet države.

Smatraju i da je, unatoč devalvaciji pezosa, valuta i dalje precijenjena, vjerojatno za čak i 30 posto. Tečajem se i dalje upravlja, umjesto da može potpuno slobodno rasti ili padati, kažu analitičari, a to koči rast i šteti konkurentnosti.

Argentina, osma po veličini zemlja na svijetu, zapravo je u padu više od jednog stoljeća. Njihov gospodarski pad služi kao priča o tome kako se bogatstvo jedne nacije može rasipati. Prije Prvog svjetskog rata bila je jedna od deset najbogatijih zemalja svijeta.

Bilo je kratkotrajnih reformi slobodnog tržišta u 1990-ima pod predsjednikom Carlosom Menemom, koji je privatizirao mnoge tvrtke i pokušao vratiti vjeru u argentinsku valutu. Ali stvari su se naglo pogoršale krajem 2001. godine, kada je zemlja pretrpjela katastrofalan ekonomski krah i ogroman dug od 102 milijarde dolara.