Odvjetnica Lara Ljubičić: Ilegalno gledanje prijenosa utakmica akt je protiv profesionalnog sporta

Veliko istraživanje Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), objavljeno ovoga tjedna, pokazalo je da ilegalno gledanje sportskih sadržaja godišnje generira milijardu eura nezakonitih prihoda.

Drugi veliki problem je krivotvorena sportska oprema koju je, prema istom izvještaju, namjerno kupilo 10 posto mladih u Europskoj uniji.

Kako se zaštititi od toga, koliko su piratstvo i krivotvorenje sportske opreme prisutni i u Hrvatskoj samo su neke od tema o kojima smo razgovarali s Larom Ljubičić, odvjetnicom i prokuristicom Hrvatske autorske agencije.

Prema istraživanju Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo 12 posto Hrvata pristupilo je sadržaju iz ilegalnih online sportskih izvora. Koliko nezakonitih prihoda to donosi na godišnjoj razini u Hrvatskoj?

Konkretan iznos nezakonitih prihoda u Hrvatskoj i općenito teško je procijeniti iz više razloga. Naime, većina ilegalnih digitalnih izvora putem kojih se pristupa nezakonitom sadržaju uobičajeno se nalazi na teritorijima koji nisu pokriveni adekvatnom regulativom, odnosno ilegalni pružatelji usluga koriste servere i hostinge u zemljama poreznim oazama.

S aspekta zakonitog nositelja prava nad sadržajem i ostalih kojih sudjeluju u lancu distribucije zakonitih prihoda, možemo reći da je stvarna šteta koju nositelji prava i svi uključeni u ekosustav sportskih događaja (organizatori, broadcasteri, sportaši, sponzori, itd.) te sami potrošači trpe kao posljedicu piratstva u konačnici višestruko veća od kategorije gubitka prihoda, jer piratstvo utječe na čitav ekosustav ekonomije sportskih događanja.

Osim gubitka korisničkih naknada za pristup ili pretplate za pristup ponovnom prijenosu događaja uživo, u obzir dolaze i drugi čimbenici kao što su gubitak prihoda od oglašavanja ili prodaje ulaznica. Također, za procjenu stvarnih ekonomskih učinaka treba uzeti u obzir i osobito štetne nezakonite poslovne modele pojedinih ilegalnih digitalnih platformi koji ostvaruju prihod širenjem zlonamjernog softvera, aktivnostima krađe identiteta, krađom osobnih podataka i oglašavanjem.

Kada pogledamo širu sliku ekosustava sporta i posljedice ilegalne konzumacije sportskog sadržaja, možemo zaključiti da je gledanje prijenosa utakmica iz ilegalnih izvora akt protiv profesionalnog sporta.

Kakve se sve metode koriste za postavljanje neovlaštenog sadržaja na internet?

S obzirom na činjenice da se najviše gledanosti postiže prijenosom sportskog sadržaja uživo i da je u tome njegova najveća vrijednost za pružatelje usluga, te da ona značajno pada po prolasku događanja, najveću prijetnju događajima uživo predstavljaju metode koje uzurpiraju taj prijenos uživo putem ilegalnih kanala. Takvim ilegalnim prijenosima krše se prava audiovizualnih producenata, organizacija za emitiranje i nakladnika informativnih publikacija ili samih organizatora sportskih događanja.

Time je na prvom mjestu, kao sistem neovlaštenog iskorištavanja zaštićenog sadržaja, ilegalni streaming, kako uživo tako i na zahtjev, te ilegalni IPTV – odnosno pružanje televizijskog sadržaja putem interneta, u ovom slučaju tuđeg, bez prethodnog licenciranja sadržaja. Sadržaj se stječe bilo presretanjem, bilo preusmjeravanjem programskih signala zakonitih prijenosa, ili pak neovlaštenim kopiranjem i dijeljenjem zaštićenog sadržaja koji su stvorili ovlašteni producenti.

Drugu značajnu prijetnju predstavljaju P2P mreže, koje omogućuju brz i decentraliziran prijenos velike količine podataka, što ga čini izazovnim za presresti i nadzirati. Sportski sadržaji mogu biti fiksirani nakon završetka prijenosa pa učitani na torrent stranice, s kojih se preuzimaju pomoću specijaliziranih softwarea. Još jedan primjer predstavljaju platforme koje koriste modificiranu verziju za streaming video sadržaja uživo, gdje korisnici preuzimaju dijelove video streama dok ga istovremeno gledaju. Pristup sadržaju uživo pružaju i mnoge druge P2P mreže, a postoje i specijalizirani torrent trackeri posvećeni sportskom sadržaju, gdje korisnici mogu preuzeti cijele utakmice, sažetke i druge sportske događaje.

Također, svjedočimo razvoju i drugih naprednih modaliteta piratstva, pa tako se razvio i pojam PaaS (Piracy as Service), a odnosi se na usluge ili platforme koje olakšavaju ili omogućuju piratstvo pružanjem potrebne infrastrukture, tehnologije i često goleme biblioteke neovlaštenog digitalnog sadržaja poput filmova, TV emisija ili softvera. Ove platforme olakšavaju drugim web stranicama ili krajnjim korisnicima ilegalan pristup i distribuciju zaštićenog sadržaja bez ovlaštenja.

Svi navedeni modaliteti kršenja prava njihovih nositelja izrazito su volatilni, odnosno promjenjivi, pogotovo u pogledu česte promjene lokacije poslužitelja odnosno promjenjivih domena, što stvara goleme izazove u pogledu njihova praćenja, otkrivanja i onemogućavanja daljnjeg djelovanja.

Koji mehanizmi zaštite i sprečavanja tog oblika piratstva postoje i koliko su učinkoviti?

Pravni mehanizmi zaštite predviđeni su kako nacionalnim zakonodavstvom, tako i propisima Europske unije, a dodatnom usmjerenju ka tumačenju služe i preporuke i drugi neobvezujući akti EU.

Prema Direktivi o provedbi prava intelektualnog vlasništva, države članice dužne su osigurati da nositelji prava budu u mogućnosti zatražiti naredbu protiv posrednika čije usluge koristi treća strana za povredu autorskog ili srodnog prava, odnosno intelektualnog vlasništva. U pogledu takvih alata, iako ih naše zakonodavstvo ne predviđa, vrlo efikasnim se čine tzv. zabrane blokiranja i dinamičke zabrane blokiranja, kojima se od internetskih posrednika traži aktivno poduzimanje određenih mjera.

One se sastoje od naloga kojima se od samog internetskog posrednika zahtijeva provedba tehničkih mjera usmjerenih na sprječavanje ili onemogućavanje pristupa određenoj internetskoj lokaciji. Sukladnost takvih zabrana s pravom EU potvrdio je Sud pravde Europske unije, pod uvjetom da su učinkoviti i razmjerni, poštuju pravednu ravnotežu između temeljnih prava i interesa, nisu pretjerano skupi i ne uključuju opću obvezu nadzora.

S dinamičkom zabranom blokiranja sud može proširiti svoje naloge za blokiranje izvan prvobitno ciljane lokacije i pokriti buduće lokacije na kojima ista web stranica nastavlja s kršenjem unatoč sudskom nalogu – čime se može doskočiti u prethodnom pitanju spomenutom problemu volatilnosti.

U različitim državama članicama EU sudska praksa prihvaća i razvija ovakve alate, među ostalim uz suradnju s raznim upravnim tijelima i agencijama.

Hrvatskim su Zakonom o autorskim i srodnim pravima regulirana isključiva prava organizacija za emitiranje, producenata audiovizualnih djela te nakladnika informativnih publikacija. Oni su nositelji isključivih prava na fiksiranje, umnožavanje, distribuiranje, emitiranje te priopćavanje javnosti sadržaja koji stvaraju, produciraju i emitiraju, odnosno prenose, te se taj sadržaj bez odgovarajućeg odobrenja ne smije koristiti.

Zakonska zaštita pružena je tehničkim mjerama kojima se štite ta srodna prava u odnosu na proizvodnju, distribuciju i korištenje tehnologije koja služi njihovu osujećivanju, a zabranjeno je i predstavljanje, oglašavanje ili trgovanje programima koji služe primarno osujećivanju tih tehničkih mjera.

Pored toga, u slučaju povrede zaštićenog sadržaja, nositelji prava na raspolaganju imaju razna pravna sredstva, uključujući prestanak uznemiravanja, popravljanje nanesene štete, plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje stečenog bez osnove, utvrđenje učinjene povrede, te objavu pravomoćne presude. Osobito korisnim mogu se pokazati privremene mjere usmjerene na prestanak ili prevenciju povrede, koje određuje sud ukoliko se učini vjerojatnim da su prava povrijeđena ili prijeti opasnost njihove povrede.

Na kraju, važno je spomenuti i Europski Akt o digitalnim uslugama kojim se, među ostalim, regulira postupanje svih platformi te se uvode obveze različitih kategorija ovisno o njihovoj vrsti, veličini i utjecaju, kao i odgovarajući nalozi protiv nezakonitog postupanja koje će izdavati ovlaštena nacionalna tijela. Akt se odnosi i na pružatelje posredničkih usluga, a posebno onih koje se sastoje od usluga poznatih kao „samo prijenos”, „privremeni smještaj“ i „smještaj na poslužitelju“. Iako oni mogu postupati potpuno zakonito, upravo se usluge ovakvih pružatelja najčešće koriste za prijenos i umnožavanje nezakonitog sadržaja.

EUIPO je u tu svrhu kreirao i alat po imenu Agorateka, o čemu se točno radi?

Agorateka je europski portal legalnog digitalnog sadržaja koji je EUIPO razvio u okviru Europskog opservatorija za povrede prava intelektualnog vlasništva. Nastao je kao odgovor na potrebu edukacije korisnika o legalnim izvorima sadržaja nakon provedene studije o percepciji intelektualnog vlasništva koja je pokazala da je gotovo četvrtina ispitanih građana EU pitala je li internetski izvor autentičan ili ne, zbog čestih sličnosti između legalnih i ilegalnih digitalnih izvora. Ta brojka iznosila je čak 41 posto među građanima EU u dobi između 15 i 24 godine.

Putem Agorateke, potrošači u EU mogu brzo i učinkovito pronaći legalne ponude sadržaja na internetu – glazbene, TV i filmove, igre, knjige i sportske događaje na svom jeziku u europskim zemljama sudionicama, na njihovom jeziku. Također, Agorateka informira oblikovatelje politika o trenutačnoj situaciji u pogledu legalnih ponuda dostupnih na internetu, s time da puka činjenica da pojedini izvor nije evidentiran sustavu agorateke ne znači nužno da je nezakonit.

U naravi, Agorateka funcionira kao zbirka nacionalnih portala europskih zemalja sudionica, ponajviše država članica Europske unije ustanovljena u svrhu omogućavanja što širi pristup legalnom digitalnom sadržaju.

Nacionalni portali unutar Agorateke „hrane“ je popisom web stranica koje nude legalan pristup kreativnom sadržaju. Sami nacionalni portali potječu iz različitih izvora – neke su izradila javna tijela zemlje sudionice, druge postoje zahvaljujući suradnji između javnih subjekata i organizacija privatnog sektora, a opet neke su iz privatnog sektora i uključene su od strane zemlje sudionice kako bi bile prisutne na portalu. Unutar ponuđenih nacionalnih portala korisnici mogu pronaći popise web stranica koje legalno nude digitalni sadržaj.

Agorateka inicijativa trenutno pokriva 25 zemalja i ima ukupno 4295 legalnih stranica za pristup online kreativnom sadržaju, te se ulaže konstantan napor u uvrštavanju što više legalnih izvora na platformu putem nacionalnih portala kreiranih u tu svrhu. Hrvatska se u ovom trenutku još nije pridružila inicijativi.

Također, Europska komisija donijela je i dvije preporuke, jednu o borbi protiv internetskog piratstva u sportu, a drugu vezanu uz krivotvorenje sportske odjeće i obuće. Što bi bili najvažniji elementi tih preporuka?

Dvije preporuke imaju za cilj uspostaviti okvir koji pruža bolju zaštitu nositeljima prava, kao i veću sigurnost potrošačima i svima u ekosustavu sportskih i kulturnih evenata te unaprijediti sustav ostvarivanja prava intelektualnog vlasništva u digitalnoj eri.

Preporuka o borbi protiv internetskog piratstva sportskih i drugih događaja uživo iz svibnja 2023. usmjerena je na zaštitu kulturne i ekonomske vrijednosti prijenosa uživo i osiguranju održivosti kulturnih i sportskih događaja u digitalnoj eri.

Ona potiče države članice da poduzmu učinkovite i odgovarajuće mjere za borbu protiv neovlaštenog prijenosa s naglaskom na brzo postupanje s mjerama, suradnju između nositelja prava i pružatelja posredničkih usluga. Također se bavi pitanjem zabrana za zaustavljanje utjecaja neovlaštenih prijenosa.

Glavni elementi preporuka su usmjereni na: Osiguravanje promptne obrade obavijesti vezanih uz neovlašteno reemitiranje uživo sportskih događaja kako bi se smanjila šteta uzrokovana ilegalnim streamingom; Poticanje korištenje zabrana dinamičkog blokiranja za rješavanje neovlaštenog ponovnog prijenosa događaja uživo; Povećanje dostupnosti, pristupačnosti i privlačnosti komercijalnih ponuda krajnjim korisnicima diljem Unije i podići njihovu svijest o legalnim ponudama, kao i svijest kod nacionalnih tijela za provedbu zakona; Unaprijediti suradnju između javnih tijela i osigurati redovitu razmjenu informacija putem namjenske mreže kojom upravlja Opservatorij Ureda za intelektualno vlasništvo Europske unije (EUIPO).

Preporukom je uspostavljen sustav praćenja kako bi se procijenio njegov učinak i po potrebi predložile dodatne mjere. Praćenje će se provoditi uz potporu Opservatorija EUIPO, na temelju ključnih pokazatelja uspješnosti (KPI). Komisija će procijeniti učinke preporuke do 17. studenoga 2025. Procjena će uzeti u obzir utjecaj koji je provedba Zakona o digitalnim uslugama (DSA) mogla imati na neovlaštene retransmisije sportskih i drugih događaja uživo.

Također, Komisija je u ožujku 2024. godine usvojila Preporuku o mjerama za borbu protiv krivotvorenja i unaprjeđenje provedbe prava intelektualnog vlasništva. Preporuka naglašava važnost suradnje, napredne tehnologije i proaktivnih mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva i poboljšanje mehanizama provedbe širom EU.

Bitni elementi strateških mjera i preporuka se odnose na osiguravanje harmonizacije provedbe Akta o digitalnim uslugama i direktive o kibernetičkoj sigurnosti diljem EU kako bi se osigurala visoka, ujednačena razina zaštite u svim državama članicama; poticanje suradnje i koordinacije između tijela, pružatelja usluga platnog prometa i pružatelja društvenih medija i platformi i korištenje naprednih alata i tehnologija. Potiče provedbu i modernizaciju postojećih MoU-a vezanih za prodaju krivotvorenih proizvoda online i online oglašavanje te se zalaže se za stvaranje dobrovoljnih kodeksa ponašanja kako bi se osigurala stalna relevantnost i učinkovitost istih MoU. Također, potiče posrednike kao što su online platforme, pružatelji transportnih i logističkih usluga te financijske usluge da usvoje mjere koje promiču sljedivost i odgovornost te ističe ključnu ulogu posrednika u suzbijanju povreda IV-a. Poziva i na poboljšanje točnosti i dostupnosti podataka o registraciji domena (WHOIS), osiguravajući da se legitimni zahtjevi za pristup rješavaju brzo s obzirom na zlouporabu domenskih imena u podržavanju povreda Intelektualnog vlasništva te predlaže proširenje dobrovoljnih praksi za praćenje online tržišta kako bi se otkrile povrede intelektualnog vlasništva.

Protiv takvog krivotvorenja usmjerena je i operacija Fake Star koju vodi španjolska policija uz podršku grčke, a pod patronatom Europola. U istoj aktivno sudjeluju agencije i tijela iz 18 zemalja, da li je i Hrvatska jedna od njih?

Operacija Fake star provedena je do sada u dvije edicije u sklopu Operativnog akcijskog plana Europske multidisciplinarne platforme protiv prijetnji kriminalom (EMPACT) , dok su operaciju vodile Španjolska (Policia Nacional) i Grčka (Hellenic Police), a koordinirao ju je Europol te su sudjelovale drugih agencija i tijela iz 17 odnosno 18 zemalja u posljednjem izdanju.

Prema podatcima iz službenog izvješća o rezultatima provedbe Fake Star operacije, u okviru prvog izdanja koje se provodilo od veljače 2022 do ožujka 2023 s fokusom na krivotvorenu robu poznatih robnih marki (engl. Well known marks), zaplijenjeno je gotovo 2 milijuna krivotvorenih predmeta s procijenjenom maloprodajom vrijednosti 87 milijuna eura. Najveći postotak odnosio se na sportsku i luksuznu robu.

Drugo izdanje Fake Star operacije provodilo se od travnja 2023 do kolovoza 2023, te je bila dodatno usmjerena na otkrivanje šireg izvora lokacija online prodaje krivotvorina.

Kao rezultat operacije, policijske vlasti diljem Europe otkrile su i zaplijenile osam milijuna krivotvorene luksuzne i sportske robe procijenjene maloprodajne vrijednosti na 120 milijuna eura. Operacija Fake Star dovela je do uhićenja 264 osobe u svezi s krivotvorinama. Tijekom operacije otkriveno je 552.611 komada obuće, 1.140.343 komada sportske odjeće i 5.497.460 lažnih etiketa s logotipima.

Iz provedenih zapljena proizlazi da su brojni krivotvoreni proizvodi dovršeni u Europi, gdje se krivotvoreni logotipi primjenjuju na neoznačene proizvode, a potječu iz zemalja izvan EU, pretežito Kine i Turske. Naime, otprilike 65 posto zadržane robe bile su etikete i njihova kombinacija s odvojenim neoznačenim proizvodima, što potvrđuje domaću proizvodnju u završnoj fazi odnosno da su većina krivotvorenih proizvoda dovršeni u Europi.

Isto nam ukazuje na sve veću uspješnost svake takve daljnje inicijative, te na važnost daljnjih inicijativa i operacija poput Fake Star uz multidisciplinarnu međunarodnu suradnju javnog i uključivanje privatnog sektora (nositelji prava), uz edukaciju potrošača i druge mjere prevencije u cilju uspješnije borbe protiv krivotvorina i stvaranju sigurnijeg okružja unutar EU.

Hrvatska nije sudjelovala u operaciji Fake Star pa prema tome nemamo statistički relevantan i pouzdan podatak o brojevima krivotvorene sportske opreme.

U spomenutom istraživanju nisu navedeni podaci za Hrvatsku vezano uz krivotvorenje sportske opreme. Prema Vašim saznanjima, koliki je to problem u našoj zemlji?

Prema studiji EUIPO-a o Ekonomskom utjecaju krivotvorenja u sektorima odjeće (uključujući obuću), kozmetike i igračaka u EU, procijenjeno je da je između 2018.-2021. godine u Hrvatskoj uslijed krivotvorenja u industriji odjeće izgubljeno 108 milijuna eura što odgovara 8.1 posto prodaje tog sektora, kao i da je 2.393 osobe izgubilo radno mjesto kao posljedicu.

Na razini EU, pak, u 2024. godini, uvoz krivotvorina i piratskih proizvoda općenito bio je procijenjen na vrijednost od 119 bilijuna eura, predstavljajući 5.8 posto ukupnog EU uvoza. Krivotvorena sportska roba rezultira procijenjenim godišnjim gubitkom prihoda od približno 500 milijuna eura za legitimnu industriju u EU, što odgovara 6,5 posto prodaje tog sektora. To dovodi do gubitka radnih mjesta za približno 2.800 ljudi godišnje.

Što se tiče aktualnog stanja i trendova na području krivotvorenja, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj svjedočimo tome da su krivotvorine ugrozile sve digitalne platforme za distribuciju proizvoda potrošačima putem platformi za e-trgovinu, društvenih medija, live streaminga i usluga izravnih poruka.

Platforme društvenih medija postale su značajni kanali za promicanje krivotvorene robe od izravne prodaje do “vodiča” o tome gdje nabaviti najnovije proizvode preko agenata za kupnju koji olakšavaju kupnju u inozemstvu i logistiku za namjerne kupce krivotvorina. Neki računi koji promoviraju krivotvorine imaju više od 500.000 do preko dva milijuna pregleda.

Također, prodaja krivotvorenih proizvoda, postala je profesionalnija i sofisticiranija zbog čega je otkrivanje sve teže, dok neki krivotvoritelji sada nadziru cijeli proizvodni ciklus od proizvodnje, distribucije do prodaje. Uz to, prema podacima Svjetske carinske organizacije više od 60 posto carinskih zapljena krivotvorene i piratske robe uključuje male pakete što povećava pritisak na carinske vlasti. Nadalje, u praksi se često događaju tzv. “taktike izbjegavanja” kako bi se izbjeglo otkrivanje prodaje putem interneta kroz shemu skrivenih veza, zamućene slike i šifrirane riječi koje se koriste umjesto naziva žiga nositelja prava i ključnih riječi.

Sve navedeno upućuje da razvojem tehnologije, sve više raste i kreativnost ilegalnih sudionika na tržištu zbog čega se pojavljuju i novi izazovi u ostvarivanju prava. Stoga jedino kroz daljnju unaprijeđenu prevenciju odnosno edukaciju potrošača, suradnju između nositelja prava intelektualnog vlasništva i stručnjaka na području zaštite intelektualnog vlasništva te javnopravnih tijela i ostalih relevantnih sudionika, kao i provođenje efikasnih mjera u slučaju povrede prava, možemo utjecati na smanjenje fenomena krivotvorenja i piratstva i njihovih štetnih ekonomskih, kulturnih, ekoloških i socijalnih posljedica.