Međunarodni stručnjak za plin u razgovoru za Financije.hr: HERA je trebala tražiti dokaz o profitabilnosti opskrbe Zagrepčana

Upravno vijeće agencije HERA je na sjednici održanoj ovog tjedna donijelo odluke o opskrbljivačima plinom u obvezi javne usluge, za razdoblje od 1. listopada 2024. godine do 30. rujna 2027., za 27 plinskih distribucijskih područja.

Jedine polemike izazvalo je preuzimanje zagrebačkog distribucijskog područja gdje je najnižu cijenu ponudila tvrtka Međimurje plin. Za portal Financije.hr novonastalu situaciju komentirao je Bernard Baraka, međunarodni stručnjak za plin i skladištenje plina s dugogodišnjim iskustvom rada u Katru.

Je li GPZO trebao ponuditi nižu maržu po svaku cijenu, pa čak i određenih poslovnih gubitaka kao što su ih ostvarivali prijašnjih godina?

Poslovanje s gubitkom nije komercijalnog karaktera i može biti samo strateškog karaktera. Kakva je strategija GPZO, ne znam. Ako bi poslovali s gubicima, te gubitke bi pokrivali porezni obveznici i nisam pobornik takvog modela poslovanja. Osim toga, ako njihov konkurent koje je dobio na natječaju ulazi u posao, onda valjda ulazi s cijenom koja jamči trenutni financijski profit. Ako Međimurje plin ulazi s cijenom koja jamči trenutni financijski profit, onda je pitanje zašto GPZO nije mogla. Pravo pitanje je zašto je GPZO mogla postići takvu cijenu? Pogotovo što je sigurno mogla imati bolji uvid u specifično tržište.

Ako Međimurje plin ulazi u posao s planiranim gubitkom, pitanje je tko i zašto će financirati njihov gubitak? S obzirom na to da se radi o poslu koji ima socijalnu i stratešku komponentu, mislim da je HERA trebala tražiti dokaz o profitabilnosti posla za one koji se natječu (ne samo bankarsku garanciju ili uplatu vrijednosti posla), jer ovako nema kontrole na motivima ulaza u posao. Nekad je dobro ući u posao i s planiranim gubitkom, ali pitanje je zašto?

Čiji je ovo propust i je li uopće propust ako su, kako gradonačelnik Tomašević kaže, ponudili cijenu koja bi rezultirala poslovanjem “na nuli”?

Pitanje je je li to propust. Jer ako GPZO nije mogla osigurati komercijalno prihvatljivu cijenu plina, onda nije ni mogla dati komercijalno prihvatljivu cijenu plina. Je li GPZO trebala poslovati s gubitkom – mislim da nije trebala poslovati s gubitkom. U svakom slučaju je pitanje kako je Međimurje plin s manjim brojem klijenata u mogućnosti imati bolju cijenu u odnosu na GPZO? Odakle je GPZO do sada nabavljala plin i je li tražila ponudu od istog ili više dobavljača plina? Na bazi čega je GPZO formirala ponuđenu cijenu? Da li GPZO sama kupuje plin od proizvođača plina (ne od trgovaca plinom) i ako ne, zašto? GPZO može ići i ispod cijene Međimurje plina i ako žele, potrošači će to prihvatiti, samo što sukladno članku 58. st. 5 Zakona o tržištu plina, to ne smiju isticati u svojoj ponudi ili oglasima.

Mislim da je tu problem u shvaćanu filozofije poslovanja… Naime, smisleno je da GPZO posluje na nuli, jer oni bi trebali biti javni servis s ‘No profit, no loss’ filozofijom. S obzirom na osnivače i članove, moglo bi se zaključiti da bi i Međimurje plin moglo imati istu operativnu filozofiju, i možda je i ima, ali sigurno je da 10 + godina kontinuiteta u upravljanju i iskustvu koje ima uprava Međimurje plina daje drugačiji pogled na tržište. Vremena i uvjeti se mijenjaju i trebate se prilagođavati.

Hoće li se sada ugasiti tvrtka GPZO nakon gubitka tako velikog posla?

Vjerojatno se ugasiti neće, jer su oni i operator distribucijskog sustava. Molim vas ispravite me ako griješim. Ali razumno bi bilo da optimiziraju svoje poslovanje u odnosu na funkciju koju će sada obavljati. Hoće li GPZO ikad više postići kapacitet poslovanja koji je prije imala, ne znam. To ovisi o puno varijabli.

Možemo li sumnjati na curenje informacija budući da je Međimurje-plin na prvom natječaju ponudilo cijenu točno jedan cent nižu od GPZO? GPZO je nudio maržu od 10,9 eura po megavatsatu, a Međimurje-plin 10,8 eura.

Može se sumnjati na što god želite…. Samo to trebate dokazati.

Baš zato da bi se izbjegle bilo kakve sumnje, bilo bi razumno i produktivno da je HERA kao regulator tržišta mogla tražiti dokaze o nabavnoj cijeni plina i na bazi toga anulirati bilo kakvu priliku za sumnju. To bi bilo transparentno. Smatram da to ne bi povrijedilo ničija prava, jer u odnosu na što je sve traženo u natječaju od ponuđača, to je samo jedna informacija koja nema više ili manje senzibilni karakter u odnosu na ostale informacije i dokaze koje ponuđači moraju dostaviti (npr. bankovne garancije i hrpa izjava koje je trebalo dostaviti u sklopu natječaja).

Kakvu će suradnju imati GPZO i Međimurje plin u svezi distribucije plina i opravdanih troškova operacija distribucijskog sistema će pokazati vrijeme.

Možda griješim, ali nisam vidio da je Zakonom o tržištu plina propisano da se stranka može žaliti na natječaj, a ni u samom natječaju nisam vidio takvu proviziju, što mi je čudno, jer ako stranka i uoči nekakav u potencijalnu nepravilnost (bilo kozmetičke ili materijalne naravi), ispada se ne može žaliti, što nema smisla jer to nikome ne bi trebalo biti u interesu, ali tako je kako je.

Upite o mogućnosti žalbe na rezultate natječaja poslali smo na adresa agencije HERA, Gradske plinare Zagreb te Zagrebačkog holdinga i njihove odgovore ćemo objaviti čim ih pošalju.