Koje su ključne dvojbe oko Fiskalizacije 2.0?

Fiskalizacija 2.0 podrazumijeva obvezu slanja i primanja e-računa za sve poduzetnike u Hrvatskoj, a ne samo za javne i sektorske naručitelje.

Direktor računovodstvene tvrtke Brojevi d.o.o. Bruno Cvitanović pojasnio je neke dvojbe koje se javljaju uz čitav postupak, odnosno ponudio odgovore na najčešća pitanja vezana za promjene u poslovanju u tom kontekstu.

Slanje e-računa je na snazi, inače, od 2019. za one koji isporučuju javnim i sektorskim naručiteljima robe i usluge proizašle iz postupaka javne nabave.

Ako je poduzetnik u sustavu poreza na dodanu vrijednost (PDV), krajnji rok za prilagodbu je 1. siječnja 2026. Za one izvan sustava PDV-a to je 1. siječnja 2027. godine.

Cvitanović ističe da se kako za Fiskalizaciju 1.0 tako i za ovaj novi korak može koristiti isti digitalni certifikat.

“Zakonom o fiskalizaciji omogućeno je korištenje digitalnih certifikata, i to svih koje su izdali pružatelji ili kvalificirani pružatelji usluga povjerenja u Hrvatskoj. Naime, Fiskalizacija 1.0 uobičajeno se odnosi na izdavanje računa prema krajnjim kupcima (B2C), odnosno potrošačima. S druge strane, Fiskalizacija 2.0 odnosi se na izdavanje računa poslovnim kupcima (B2B) i tada se izdaje e-Račun”, navodi direktor tvrtke Brojevi d.o.o.

Jedna od dvojbi je mora li se slijednost računa posebno odrediti za Fiskalizaciju 1.0 i 2.0. Cvitanović ističe da ne mora, ali može. Drugim riječima, isti slijed računa može se koristiti za obje vrste računa.

“Struktura broja računa sastoji od tri dijela: numeričkog broja računa, oznake poslovnog prostora i broja uređaja za izdavanje računa. Slijednost brojeva računa određuje se internim aktom. Na poduzetniku je kako će odrediti što se smatra poslovnim prostorom ili uređajem za izdavanje računa. Dakle, može se odrediti poseban slijed ovisno o vrsti kupca (F1.0 i F2.0), ali i prema vrsti plaćanja, prostoru ili lokaciji prodaje”, pojašnjenje je oko tog pitanja.

Nadalje, putem jedinstvenog portala Porezne uprave ePorezna neće se morati prijaviti poslovni prostor u kojemu se izdaju e-računi. Naime, putem portala ePorezna prijavljuju se samo poslovni prostori u kojima se obavlja prodaja krajnjim potrošačima, odnosno maloprodaja, dok se poslovni prostori u kojima se obavlja veleprodaja ne prijavljuju Poreznoj upravi.

Također, među čestim pitanjima su i treba li za izdavanje e-računa prijaviti radno vrijeme te treba li za primljeni predujam izdati e-račun. Za izdavanje e-računa nema obveze prijave radnog vremena. Njihovo izdavanje ovisi o rasporedu radnog vremena zaposlenika. Automatsko izdavanje e-računa pak može biti u bilo koje vrijeme, kao što je preko web dućana.

Obveznik PDV-a obvezan je izdati e-račun za sve primljene predujmove poslije 1. siječnja 2026. godine ako je predujam uplatio obveznik zaprimanja e-računa, osim ako u istom razdoblju oporezivanja izdaje e-račun za isporuku. To znači da će za isporuku za koju je primljen predujam u razdobljima koji prethode razdoblju isporuke obveznik izdavanja e-računa izdati tri dokumenta. E-račun za primljeni predujam izdaje se nakon što je primljena uplata budućeg kupca, a e-račun za isporuku dobara ili obavljene usluge nakon isporuke kao i storno e-računa za predujam.

Ako obveznik izdavanja e-računa zaprimi predujam od, primjerice, neprofitne organizacije koja nije obveznik zaprimanja e-računa, u tom će slučaju za primljeni predujam izdati obični račun, odnosno račun u papirnatom obliku ili elektroničkom formatu kao što je PDF, a ne onaj koji se kreira u softverskom rješenju za slanje e-računa.

Kada poduzetnik ima domaće i međunarodne klijente javlja se pitanje kakve će račune za robu ili usluge izdavati.

“Ako ste u sustavu PDV-a trebate najprije imati informacije o poreznom statusu kupca. Ako je kupac trgovačko društvo u sustavu PDV-a iz Hrvatske izdaje se e-račun jednako kao i ako je izvan sustava PDV-a budući da je kupac obveznik zaprimanja e-računa. Ako je kupac neprofitna organizacija iz Hrvatske i nije obveznik PDV-a ni poreza na dobit izdaje se obični nefiskalizirani račun, no ako je neprofitna organizacija u sustavu PDV-a izdaje se e-račun. Ako je kupac iz druge zemlje EU-a ili iz treće zemlje, poput SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva ili Japana, izdaje se obični račun”, kaže Cvitanović.

Globalni lokacijski broj (GLN), koji se koristi za identifikaciju lokacije u elektroničkoj razmjeni podataka, nije obvezna stavka na računu, ali se može navesti ako je to važno kao referenca.

Za obavljene isporuke na dan 31. prosinca 2025. godine moguće su dvije opcije. Jedna je da se račun izda tog dana tako da je datum obavljene isporuke i izdavanja računa istovjetan, odnosno zadnji dan u godini. Druga je opcija izdati e-račun u siječnju 2026. godine, ali s datumom obavljene isporuke 31. prosinca 2025.

“Taj prihod se priznaje u 2025. godini ako su ispunjeni uvjeti za priznavanje prihoda, a u oba slučaja obveza PDV-a odnosi se na prosinac 2025. godine. Ako odaberete izdati račun u siječnju za one proizvode i usluge koje ste isporučili u prosincu, morat ćete ga izdati kao e-račun”, poručuje Cvitanović poduzetnicima.

U slučaju izdavanja računa podružnici nekog inozemnog društva izdavat će se obični račun jer podružnica strane tvrtke nije obveznik zaprimanja e-računa.

Među izdvojenim čestim pitanjima nalazi se i treba li fiskalizirati obračun PDV-a za prekomjerni manjak i dane donacije, odnosno izdavati ih kao e-račune.

“Nije potrebno. Račun je dokument koji se odnosi na isporuku drugom subjektu te za primljeni predujam. Prema Zakonu o PDV-u, svaka isprava ili obavijest koja mijenja prvobitni račun i koja se izričito i nedvojbeno odnosi na njega smatra se računom. No, kako u opisanim slučajevima nema isporuke, takav dokument nije račun i na njega se ne odnose odredbe Zakona o fiskalizaciji. To znači da obvezi fiskalizacije podliježu isključivo računi, a interni dokumenti i obračuni se ne fiskaliziraju. Iako prema Zakonu o PDV-u prekomjerni manjkovi i dane donacije u dobrima podliježu oporezivanju PDV-om, za taj se obračun ne izdaje e-račun niti se provodi fiskalizacija. Za potrebe utvrđivanja porezne obveze sastavlja se samo interni obračun”, kaže Cvitanović.

Navodi i da datum prihvaćanja, odnosno fiskalizacije e-računa, ne utječe na priznavanje pretporeza.

“U skladu s odredbama Zakona o PDV-u porezni obveznik ostvaruje pravo na odbitak pretporeza ako je dobro isporučeno ili usluga izvršena te ako je zaprimio račun koji dokazuje isporuku. To znači da obveza fiskalizacije e-računa ne utječe na mogućnost odbitka pretporeza. S druge strane, ako odbijete e-račun, automatski potvrđujete kako nećete moći odbiti pretporez po tom e-računu”, navodi se u pojašnjenju.

Ako poduzetnik odluči prihvatiti plaćanja poduzeća i obrta gotovinom ili karticama dovoljno je izdati račun i fiskalizirati ga prema dosadašnjem modelu Fiskalizacija 1.0.

Kada se preko web dućana obavlja prodaja građanima, fizičkim osobama u sustavu PDV-a i poduzećima treba odabrati programsko rješenje za izdavanje računa ovisno o krajnjem kupcu.

Konačno, Cvitanović upozorava da je oznaka poslovnog procesa obvezna na svakom e-računu, a opcije su sljedeće:

P1 – izdavanje računa za isporuke robe i usluga prema narudžbenicama, na temelju ugovora. Tu opciju se odabire ako je zaprimljena prethodna narudžba ili je potpisan ugovor.

P2 – periodično izdavanje računa za isporuke robe i usluga na temelju ugovora. To se događa ako se nekom klijentu svaki mjesec ili u nekom drugom vremenskom intervalu izdaje račun na temelju ugovora.

P3 – izdavanje računa za isporuku prema samostalnoj narudžbenici ako je izdana kupcu.

P4 – plaćanje unaprijed (avansno plaćanje). Ako će isporuka biti u sljedećem poreznom razdoblju, treba izdati i storno prije izdavanja završnog računa.

P5 – plaćanje na licu mjesta (takozvani ‘spot payment’).

P6 – plaćanje prije isporuke, na temelju narudžbenice.

P7 – izdavanje računa s referencama na otpremnicu. Ta se opcija koristi kad je otpremnica ključna za isporuku robe.

P8 – izdavanje računa s referencama na otpremnicu i primku.

P9 – odobrenja ili računi s negativnim iznosima izdani zbog raznih razloga, uključujući i povrat prazne ambalaže. To će često koristiti trgovci.

P10 – izdavanje korektivnog računa (storniranje ili ispravak računa).

P11 – izdavanje djelomičnog i konačnog računa.

P12 – samoizdavanje računa.

P99 – poslovni proces koji definira kupac.