JPMorgan Asset Management planira u sljedećih pet godina udvostručiti imovinu kojom upravlja u Europi, s približno jednog na dva bilijuna dolara.
Plan je u razgovoru za Financial Times predstavio Patrick Thomson, čelnik europskog poslovanja te investicijske podružnice JPMorgan Chasea, izdvojivši aktivno upravljane ETF-ove, alternativna ulaganja i suradnju s upraviteljima privatnom imovinom kao glavna područja širenja.
Kompaniji je za prethodno udvostručenje, s približno 500 milijardi na bilijun dolara, trebalo devet godina. Sada isti relativni rast želi ostvariti u gotovo upola kraćem razdoblju. Njezini aktivno upravljani ETF-ovi već imaju približno 60 milijardi dolara imovine.
Udvostručenje tijekom pet godina podrazumijeva prosječan godišnji rast od približno 14,9 posto. Pritom rast imovine pod upravljanjem ovisi o novim uplatama klijenata, ali i o kretanju vrijednosti postojećih ulaganja.
Razmjere prilike pokazuje procjena PwC-a prema kojoj bi europska industrija upravljanja imovinom do 2030. mogla dosegnuti 48,5 bilijuna dolara, u odnosu na 35 bilijuna iz 2024. godine. PwC pritom upozorava na potencijal mobilizacije približno deset bilijuna eura štednje. Za upravitelje fondovima to otvara prostor za pridobivanje klijenata koji tek počinju ulagati, uz borbu za novac već prisutan na tržištu.
JPMorganov naglasak na aktivnim ETF-ovima pokazuje kako se mijenja konkurencija među fondovima. ETF označava fond čijim se udjelima trguje na burzi, dok način upravljanja može biti pasivan ili aktivan. Pasivni fond prati određeni indeks, a kod aktivnog upravitelj bira ulaganja prema svojoj strategiji, primjerice radi ostvarivanja prinosa iznad referentnog indeksa.
JPMorgan kroz svoju ponudu nastoji spojiti burzovnu dostupnost ETF-a s vlastitim istraživanjem i odabirom vrijednosnih papira. Dio njegove ponude namijenjen je upravo ulozi temeljnog ulaganja u portfelju, za koju konkuriraju i pasivni indeksni fondovi.
Za ulagatelje se zato usporedba sve više svodi na pitanje opravdava li aktivno upravljanje svoje troškove. Prema Morningstarovoj analizi objavljenoj prošle godine, prosječna naknada aktivnih dioničkih ETF-ova u Europi iznosila je 0,37 posto, prema 0,27 posto kod pasivnih ETF-ova i 1,32 posto kod klasičnih aktivnih dioničkih fondova. Aktivni ETF-ovi tako mogu konkurirati tradicionalnim fondovima cijenom, dok u odnosu na pasivne moraju dokazati vrijednost svojih investicijskih odluka.
Pročitajte još:
Jednako je važan pristup klijentima. Suradnja s društvima koja upravljaju privatnom imovinom omogućuje da fondovi postanu dio širih portfelja njihovih klijenata. Poslovna logika takvog širenja jest da jedan distribucijski partner može otvoriti pristup većem broju ulagatelja, bez potrebe da upravitelj fonda svakoga pridobiva pojedinačno.
Alternativna ulaganja proširuju tu ponudu na strategije poput ulaganja u infrastrukturu, nekretnine i privatna poduzeća. Takvi proizvodi mogu donijeti drukčije izvore prinosa, ali i dulje razdoblje vezivanja kapitala te složenije vrednovanje imovine. Njihovo uključivanje u ponudu stoga povećava važnost savjetovanja i procjene potreba klijenata.
