HUP: Hrvatska proizvodnjom podmiruje manje od polovine ukupnih potreba za povrćem

Hrvatska svojom proizvodnjom podmiruje manje od polovine ukupnih potreba za povrćem, odnosno samodostatnost u proizvodnji povrća varira od svega 50 do 58 posto, ističe se u najnovijem Fokusu tjedna Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

Kako se navodi u publikaciji koju je napisao glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić, proizvodnja povrća snažno oscilira iz godine u godinu, što upućuje na probleme u tehnologiji proizvodnje, a to u značajnoj mjeri utječe na prinose. U 2022. godini bilježi se snažan pad proizvodnje, na 160.000 tona u usporedbi s 250.000 tona proizvedenih u 2020. godini.

Značajno su također smanjene i poljoprivredne površine za uzgoj povrća – 2016. se primjerice povrće uzgajalo na gotovo 11.000 hektara, u 2021. na samo 8.600 hektara, dok se u posljednje dvije godine proizvodi na oko 9.000 hektara. Problem je, kako se navodi, i u činjenici da su pojedinačne parcele vrlo male.

Istovremeno, potrošnja povrća bilježi kontinuirani rast i to znatno viši u odnosu na druge kategorije poljoprivrednih proizvoda s obzirom na ubrzano usvajanje suvremenih trendova u potrošnji hrane, prenosi Hina. Potrošnja povrća je u Hrvatskoj porasla s minimalnih 59 kilograma po osobi na 83 kilograma po osobi u 2020. godini, a istraživanje Landgeista pokazuje da su Hrvati nedavno počeli jesti najviše povrća u cijeloj Europi, odnosno 300 grama dnevno.

Glavnina domaće proizvodnje povrća, kako se navodi, odvija se na otvorenom, uz veliki utjecaj klimatskih rizika, a svega četvrtina se odvija u nekom obliku zaštićenih prostora gdje prevladavaju visoki i niski tuneli bez mogućnosti dodatnog zagrijavanja. Staklenici pritom čine svega nešto više od četvrtine zaštićenih prostora uglavnom bez mogućnosti dodatnog grijanja. U nešto manje od 100 hektara povrće se uzgaja u tehnološki visoko-opremljenim objektima, hidroponskim načinom, od čega polovina u staklenicima, a drugu polovinu čine plastenici i sve to kombinirano pokrije samo 660 hektara.

Proizvodnjom povrća, kako navodi Stojić, ostvaruje se znatno viša vrijednost nego u drugim vrstama biljne proizvodnje, naročito žitaricama i uljaricama. Pritom se na manje od 10.000 hektara realizira 8,5 posto ukupne vrijednosti biljne proizvodnje koja se odvija na 850.000 hektara.

“S obzirom na strateški cilj povećanja vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, naročito kultura više dodane vrijednosti, fokus bi trebao biti na povećanju površina pod povrćem za najmanje 10.000 hektara, što bi osiguralo samodostatnost te zadovoljilo potrebe domaće prehrambene industrije”, ističe Stojić i dodaje kako je to moguće ostvariti ukidanjem ili transparentnijim tržišnim kalibriranjem parafiskalnih nameta kao što su komunalne naknade na staklenike na poljoprivrednim površinama.

Iz HUP-a podsjećaju i kako su u svojim analizama već upozoravali na negativne posljedice Zakona o poljoprivrednom zemljištu (ZPZ), u sklopu kojeg se praktički neograničena nadležnost za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem prenosi na jedinice lokalne samouprave (JLS) te bez objektivnih kriterija limitira maksimalna površina zemlje u koncesiji u praksi između svega 20 i 80 hektara.

Ako se nastavi netransparentan rast administrativnih troškova poslovanja u poljoprivredi i dođe do arbitrarnog, netržišnog usitnjavanja posjeda u HUP-u očekuju negativan utjecaj na produktivnost. HUP stoga predlaže donošenje mjera, koje će privremeno onemogućiti pravo raspolaganja poljoprivrednim zemljištem prema trenutnim uvjetima.

“Inzistiramo na pravu prvenstva postojećim posjednicima i održavanju državnih poljoprivrednih površina koje trenutno koriste, s obzirom na to da se na organiziranoj proizvodnji temelji sav, ne samo dosadašnji, nego i budući razvoj hrvatske poljoprivrede”, rekao je Stojić.