Problemi pčelara u Hrvatskoj već su neko vrijeme poznati – od zabrinjavajuće kvalitete meda koji se prodaje u trgovačkim lancima i niskih cijena, pa do sve većeg uvoza i starenja pčelara, odnosno nedostatka mladih koji bi se bavili tim slatkim poslom.
No, krajem prošlog mjeseca vlada je tom popisu muka pridonijela i novom uredbom kojom se na popis proizvoda s ograničenim cijenama u trgovačkim lancima uvrstio i med, i to po propisanoj najvišoj cijeni od 5,7 eura za staklenku od 900 grama.
To znači da trgovine moraju kupcima ponuditi barem jedan proizvod po toj cijeni u toj kategoriji, dok se ostalim proizvodima iz kategorije slobodno utvrđuje cijena. Međutim, kako kaže predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Dražen Kocet, trgovački lanci stalno imaju akcije u kojima se staklenke mogu naći i za dvostruko manje iznose.
Pčelarstvom se Kocet počeo baviti prije dvadesetak godina, a danas u mjestu Donja Vlahinička kod Popovače ima oko 200 košnica.
“Glavni problem pčelarstva u Hrvatskoj, i šire u cijeloj Europskoj uniji, jest nelojalna konkurencija, jer primjerice nije jasno kako jedna teglica meda može na akcijama koštati 2,99 eura u trgovini, s obzirom na proizvodne cijene kakve mi ovdje imamo. Mi se kao pčelari jednostavno ne možemo uklopiti u ovakve cijene na tržištu. Možda se u ovom slučaju radi o odluci koja se tiče samo jednog proizvoda, cvjetnog meda, ali takva odluka otvara još više vrata sumnjivom uvozu i gura kupce prema tome,” kaže Kocet za Financije.hr.
On proizvodi takozvane uniflorne vrste meda, vrste koje se rade od samo jedne vrste peluda. Smatra se da su uniflorni medovi kvalitetniji i puno teže ih je patvoriti, u usporedbi sa standardnim cvjetnim medom. U cvjetni med – najpopularniji i u Hrvatskoj i u svijetu – stavljaju se razne mješavine različitih medova, a katkad i dodaci koji nisu prirodnog porijekla.
Po Kocetovoj procjeni, proizvodnja u Hrvatskoj i cjelogodišnja briga o košnicama koštaju na kraju između tri i šest eura za teglicu tog zlatnog proizvoda.
“Na probleme s konkurencijom iz uvoza sad se eto nadovezao i problem ograničenja cijena, odnosno uvrštenja meda u kategoriju proizvoda kojima je vlada propisala maksimalnu cijenu. Desetak dana prije te odluke bili smo na razgovoru s ministrom poljoprivrede i tražili smo dodatne subvencije i potpore za naš sektor. Nakon te odluke pisali smo saborskom odboru za poljoprivredu, i naknadno smo dobili pojašnjenja da se ograničenja cijena ne odnose na OPG-ove i tržnice, tj. da pojedini pčelari ne moraju nuditi med po zaštićenoj cijeni,“ kaže Kocet.
Pčelari u Hrvatskoj dobivaju takozvanu sektorsku intervenciju, što znači da se svake godine za njih izdvoji iznos potpora od oko 3,8 milijuna. Kocet kaže da se taj iznos iz omotnice svake godine potpuno potroši – no koristi ga tek četvrtina pčelara. Pčelari također dobivaju i potpore od lokalnih samouprava, za koje Kocet kaže da općenito dobro razumiju problematiku pčelara i prate ih.
“Međutim, nakon odluke koja nas je iznenadila ministarstvo gospodarstva nam nije odgovorilo na zahtjev da se med ukloni s tog popisa proizvoda, i zato smo ljuti. S jedne strane te mjere pogađaju i druge sektore koji proizvode hranu – od krumpira do mesa, ulja, itd. – no na popisu nekih očitih segmenata nema, primjerice nema maslinovog ulja ni vina – pa se stječe dojam da se selektivno odlučuje koga će se poštedjeti, a koga ne,” objašnjava Kocet.
Osim cijena, pčelari se bore i sa lošom kvalitetom na tržištu. Kocet u razgovoru ističe da je po podacima Europske komisije koja je nedavno testirala uzorke meda na europskom tržištu čak 46 posto uzoraka bilo problematično ili na neki način sumnjivo. Na lošu kvalitetu žale se pčelari u cijeloj Europskoj uniji.
“U med se miješaju razni dodaci, poput kukuruznih šećera, škrobova, melasa. Na hrvatskom tržištu naš inspektorat ispituje vrlo mali postotak meda. U državi se godišnje proizvede, ovisno o sezoni, od 7 do 10 tisuća tona meda, a po podacima do kojih smo došli 2025. naš državni inspektorat je testiranjem 47 uzoraka našao 14 koji nisu bili u skladu s propisima – koji ili nisu bili adekvatno označeni ili nisu bili deklarirane kvalitete. To je dakle bila trećina svih uzoraka,“ kaže Kocet.
Po podacima HPS-a 2024. godine je na hrvatsko tržište stavljeno oko 3.000 tona meda iz uvoza. Oko 1.000 tona je došlo iz Španjolske, gdje se, kaže Kocet, kineski med masovno prepakirava i stavlja na europsko tržište, dok je po 500 tona stiglo u Hrvatsku iz Poljske, Ukrajine, Njemačke i direktno iz same Kine.
S druge strane, izvoz hrvatskog meda je zanemariv. Izvozne količine u HPS-u procjenjuju na najviše 50 tona godišnje – iz jednostavnog razloga što je i u drugim europskim zemljama tržište zasićeno medom iz Kine i Južne Amerike. Kocet ističe da je prije ulaska u EU pčelarima bilo lakše, jer iako su kao i danas većinu meda prodavali na kućnom pragu ostatak su mogli prodati većim otkupljivačima.
No, takvih otkupljivača više nema. U takvoj situaciji pčelari se okreću sve više vlastitim snagama u pokušaju da zaobiđu trgovačke lance i sami dođu do kupaca. Turizam se – možda neočekivano – pokazao kao jedina optimistična točka u hrvatskoj o priči o medu.
“Bagremov, kestenov, kaduljin med i još dvadesetak vrsta uniflornih medova s našeg područja mogu postići cijenu i do 20 eura za kilogram. Takvi medovi se ne mogu patvoriti, i mogu se prodavati po takvim cijenama u turističkim područjima Hrvatske. Turizam nas zapravo dosta spašava, jer nam otvara prodajne kanale mimo trgovačkih lanaca. Glavni kupci su tamo stranci tj. turisti, pa tako na cijelom obalnom potezu, od Konavala do Labina, pčelari nemaju problema s viškom meda jer sve što prikupe mogu prodati,” kaže Kocet.
Pročitajte još:
Budući da pčelari uglavnom rade na malim OPG-ovima i proizvode manje količine, i da svoj med prodaju na kućnom pragu, skaliranje proizvodnje je vrlo problematično, pa su tako najveći pčelari i u najvećim problemima jer nisu u stanju plasirati svoj proizvod na tržište po isplativim cijenama.
U HPS-u procjenjuju da od 10.000 tona meda koji se proizvodi u Hrvatskoj oko 30 posto ostane neprodano. “Čak ni u Gorskoj hrvatskoj, Lici, i tim središnjim dijelovima zemlje nije problem prodaja. Glavni problem je Slavonija i cijela istočna Hrvatska, gdje je slaba kupovna moć stanovnika i gdje nema toliko turizma, iako je teren idealan za proizvodnju meda.“
