Stanley Druckenmiller, jedan od najpoznatijih makro investitora posljednjih desetljeća, javno je kritizirao poteze američkog ministra financija Scotta Bessenta na tržištu državnih obveznica, upozorivši da intervencije kojima se pokušavaju ublažiti visoki dugoročni prinosi mogu narušiti vjerodostojnost američkog Ministarstva financija i iskriviti tržišno određivanje cijene duga.
Priča je dodatno privukla pozornost nakon što se otvorilo pitanje koliko je u pisanju Druckenmillerova autorskog teksta sudjelovala umjetna inteligencija.
Investitor je naknadno potvrdio da koristi AI kao pomoć pri pisanju, ali je naglasio da su argumenti izneseni u tekstu njegovi i da iste stavove zastupa već godinama.
Druckenmiller je u autorskom tekstu za Wall Street Journal kritizirao odluku američkog Ministarstva financija da poveća otkupe dugoročnih državnih obveznica.
Američko Ministarstvo financija je sredinom kolovoza udvostručio planirane otkupe obveznica s duljim rokovima dospijeća, nakon snažnog rasta dugoročnih prinosa. Prinos na 30-godišnju američku državnu obveznicu prethodno je dosegnuo najvišu razinu u gotovo dva desetljeća.
Bessentov potez trebao bi povećati likvidnost i smanjiti dio pritiska na dugoročnom kraju tržišta, no Druckenmiller smatra da problem nije u funkcioniranju tržišta.
Prema njegovu tumačenju, investitori jednostavno traže viši prinos zbog rastućeg javnog duga, velikog proračunskog deficita, inflacijskih rizika i sve većeg iznosa novih obveznica koje američka država mora plasirati.
Druckenmiller zato razlikuje intervencije kojima se održava likvidnost u kriznim situacijama od intervencija kojima se pokušava utjecati na samu tržišnu cijenu.
U ovom slučaju, smatra, nije bilo znakova ozbiljnog poremećaja poput neuspješnih aukcija ili zamrzavanja trgovanja. Tržište je funkcioniralo, ali je američkom dugu jednostavno određivalo višu cijenu.
U središtu Druckenmillerove kritike nalazi se američka fiskalna politika.
Američki javni dug premašio je 40 bilijuna dolara, dok veliki deficit i rast troška kamata dodatno povećavaju potrebu države za novim zaduživanjem. Neto izdaci za kamate već se mjere u iznosima većim od bilijun dolara godišnje.
Rast prinosa u takvim okolnostima za Druckenmillera nije tržišna anomalija nego upozorenje Washingtonu.
Njegov je argument da tržište obveznica ostaje jedan od rijetkih mehanizama koji političarima izravno pokazuje koliko investitori traže za financiranje rastućeg državnog duga. Ako Treasury počne intervenirati svaki put kada dugoročni prinosi dosegnu politički neugodne razine, taj signal postaje slabiji.
Upravo zato Druckenmiller tržište obveznica vidi kao svojevrsnog posljednjeg fiskalnog disciplinara američke politike.
Kritizira čovjeka s kojim dijeli dugu profesionalnu povijest
Sukob je posebno zanimljiv zbog odnosa Druckenmillera i Bessenta.
Obojica su izgradila dio karijere u Soros Fund Managementu. Druckenmiller je desetljećima bio jedan od najpoznatijih investitora povezanih s Georgeom Sorosem, dok je Bessent također godinama radio u toj investicijskoj kući.
Druckenmiller se zbog toga često navodi kao jedan od ljudi koji su snažno utjecali na Bessentov profesionalni razvoj.
Sada se nalaze na suprotnim stranama rasprave o tome koliko bi američka država trebala intervenirati kada tržište počne tražiti veći prinos na njezin dug.
Umjesto rasprave o dugu, internet primijetio AI
Nakon objave Druckenmillerova teksta rasprava se dijelom udaljila od obveznica.
Dio čitatelja počeo je analizirati stil teksta i zaključivati da je pri njegovu pisanju korištena umjetna inteligencija. Wall Street Journal potom je objavio zaseban tekst o Druckenmillerovu korištenju AI alata.
Investitor to nije skrivao.
Kazao je da je tijekom školovanja bio prosječan učenik iz engleskog jezika, ali odličan iz ekonomije te da je sa 73 godine ponosan što koristi umjetnu inteligenciju kako bi unaprijedio svoj proces pisanja.
Istodobno je odbacio ideju da su AI alati proizveli njegove ekonomske stavove.
Pročitajte još:
„To su moje ideje i o njima govorim više od 15 godina“, poručio je Druckenmiller.
Kontroverza tako otvara još jedno pitanje koje postaje sve relevantnije na Wall Streetu: gdje završava korištenje AI-ja kao uredničkog alata, a počinje pitanje autorstva.
