U Hrvatskoj trenutno oko 200 tisuća stranih radnika: Domaći zaposlenici ključ su njihove integracije na radnom mjestu

„Procjenjuje se da u Hrvatskoj trenutačno radi dvjesto tisuća stranih radnika. Izuzetno je važna njihova integracija u tvrtke, ali i naše društvo. Kako bi se u tome uspjelo, rukave trebaju zasukati poslodavci i državne institucije.“, poruka je to odaslana s ovotjednog HR Panela s temom Integracija stranih zaposlenika, događanja koje je okupilo stručnjake za upravljanje ljudskim potencijalima, analiziralo nove pojave u tom području i tražilo rješenja za izazove s kojima se ono suočava.

„Prije svega, na nacionalnoj razini nužno je razviti i usvojiti sveobuhvatnu i konzistentnu migracijsku politiku s jasnom vizijom smjera u kojem idemo, kao i strateški dokument integracije stranih radnika i radnica koji će sadržavati mjere za njihovo snažnije socio-ekonomsko uključivanje u hrvatsko društvo. U tom cilju trebalo bi osnovati i zasebno tijelo čija će zadaća biti praćenje provedbe tih mjera i njihova redovita evaluacija kako bi se osiguralo da u svakom trenutku u najvećoj mogućoj mjeri odgovaraju njihovim stvarnim potrebama.“, navela je Dženana Kalamujić, koordinatorica projekata i programa kulturološke i jezične integracije u Inicijativi – Centru za edukaciju.

Istaknula je kako bi trebalo osigurati i provedbu tečajeva hrvatskog jezika za strane radnike i radnice na razini cijele Hrvatske, kao i pružanje informacija o njihovim pravima i obvezama te dostupnim uslugama i načinima kako ih ostvariti.

„Svakako bi trebalo poticati socijalno uključivanje migranata i migrantkinja kao što su organiziranje društvenih i kulturnih događanja na lokalnoj razini i tako doprinijeti povezivanju državljana i državljanki trećih država i pripadnika i pripadnica lokalne zajednice, a ujedno i smanjiti socijalnu izolaciju u kojoj se oni trenutačno nalaze. Posljednje, ali ne i najmanje važno, odnosi se na potrebu provedbe mjera i aktivnosti senzibilizacije javnosti čime se s jedne strane smanjuju negativni stereotipi i predrasude te diskriminacija prema migrantima, a s druge strane promiče tolerancija te jačaju socijalna kohezija i solidarnost u društvu.“, zaključila je Kalamujić.

Prihvaćanje različitosti, složili su se panelisti, nema alternativu.

„Na nama je da naše vrijednosti, našu povijest i ljepotu našeg okruženja prenesemo i na nove zaposlenike. Naime, u javnosti se osvješćuje činjenica da bi hrvatsko gospodarstvo bez stranih radnika bilo ugroženo i da s njima trebamo graditi zajedničku budućnost. Jasno je i da se njihov dolazak dogodio gotovo preko noći zbog čega mnoge tvrtke nisu stigle razviti procese njihove integracije. Neke su to učinile u međuvremenu, no i u tvrtkama koje sada imaju napisane smjernice za integraciju stranih radnika, one bi se trebale aktivnije provoditi.“, istaknula je Ines Bokan, voditeljica projekata za traženje i selekciju menadžmenta u tvrtki Amrop Adria i suorganizatorica panela.

Olga Berezina, vlasnica i direktorica tvrtke Nomad Vision i također suorganizatorica panela, objasnila je da prvi korak prema integraciji stranih radnika u tvrtkama treba biti priprema domaćih radnika za dolazak stranih kolega i rad u multikulturalnom okruženju.

„Domaći radnici i stranci koji su već prošli proces integracije, trebaju biti uključeni u proces prilagodbe novopridošlih stranih radnika. Dio stranih radnika unaprijed nije dobro upoznat s tvrtkama u kojima će raditi pa im te tvrtke trebaju organizirati svoja predstavljanja.“, istaknula je Berezina.

Već uvedene prakse tvrtki u proceduri prilagodbe stranih radnika

„Strani radnici prije samog početka rada dolaze na orijentacijski dan. S obzirom da su to uglavnom agencijski radnici, stižu u skupinama od 8 do 15 ljudi i prisustvuju prezentaciji firme i njezine organizacijske sheme. Predstavljaju im se i specifičnosti tipova maloprodajnih objekata, raspored smjena i radno vrijeme. Predstavlja im se HACCP sustav te održava obuka iz zaštite na radu.“, kazala je Sanja Vlahović, specijalistica za ljudske potencijale u Pan-peku.

Objasnila je da nakon toga strani radnici prolaze obuku istovjetnu domaćima. U proizvodnji ih najčešće obučava voditelj smjene, a u maloprodajnim objektima voditelj prodajnog mjesta ili njegov zamjenik.

„Preporučljiva integracija bi se trebala odviti na dvije razine. S jedne strane naglasak treba staviti na formalnu integraciju stranog radnika na radno mjesto putem strukturiranog i prilagođenog ‘onboarding’ procesa, mentorstva ili primjene ‘buddy’ sustava, a s druge je strane važno potaknuti integraciju kroz stvaranje prilika za neformalnu socijalizaciju između domaćih i stranih radnika. To može uključivati organiziranje multikulturalnih događaja poput večera, prezentacija i drugih tematski specificiranih druženja.“, rekao je politolog i asistent na provedbi EU projekata u udruzi Pozitiva Samobor Darijo Kišiček.

U tvrtkama koje zapošljavaju strane radnike, kažu kako domaći zaposlenici pri integraciji stranih radnika, svjesno i nesvjesno, rade lavovski posao.

„Na početku je, očekivano, bilo dosta skepse i bojazni, ali unutar mjesec dana smo doživjeli pozitivne promjene. Domaći su radnici prepoznali da su strani državljani marljivi i dobri radnici zahvaljujući čemu su postali važan i općeprihvaćen dio radnog kolektiva.“, otkrio je svoje iskustvo Jurica Protić, direktor Zvona Cateringa.

Korporacije pak desetljećima gaje multikulturalno okruženje pa većini njih priljev novih stranih zaposlenika ne predstavlja izazov.

„Možemo reći da u Foreu ne postoje ‘strani radnici’. Ima nas iz svih dijelova svijeta i time smo obogaćeni jer svi dobivamo iskustvo rada u multikulturalnom okruženju te jedinstvenu praksu prenošenja znanja i iskustva. Upravo to je ono što s HR strane smatram kao jednu od većih prednosti rada u našoj kompaniji. Engleski jezik je službeni jezik, a obzirom na organizaciju timova na način da barem jedna osoba govori drugi materinji jezik, postigli smo da se i u neformalnoj komunikaciji koristi jezik koji svi razumiju.“, istaknula je Martina Golubar, pravnica u Odjelu ljudskih resursa tvrtke Foreo.

U Foreu prakticiraju rotaciju zaposlenika u njihovim uredima diljem svijeta, tako da i Hrvati koji tom prilikom odlaze u neki drugi ured u svijetu, trebaju proći proces prilagodbe.

„Ali ne bih rekla u kompaniji jer naši međunarodni timovi međusobno puno surađuju i svi brzo postanemo prijatelji, nego prilagodbu na zemlju u koju odlaze. Iz tog razloga smo našli način da našim zaposlenicima omogućimo lakše tečajeve stranih jezika, a napravili smo i procese ‘onboardinga’ te asistencije u pomoći pri preseljenju i ishođenju dokumentacije. Mislim da će i domaće kompanije u budućnosti sve više prakticirati taj model jer je svijet postao globalno selo, a tržište rada otvoreno.“, zaključila je Golubar.