U Hrvatskoj tek tri posto zaposlenih ima kraće radno vrijeme, u Nizozemskoj 39 posto

Svijet rada je praktično neprestance u promjenama, pa tako i navike zaposlenika, a značajan doprinos je dala i pandemija kada je veliki broj ljudi počeo raditi od kuće i kada se trajanje radnog dana prilagođavalo potražnji.

Stope rada sa skraćenim radnim vremenom vrlo su različite u zemljama Europske unije (EU). Premda većina zaposlenika i dalje ima puno radno vrijeme, poslovi sa skraćenim vremenom postaju sve uobičajeniji kako osoblje traži veću fleksibilnost i bolju ravnotežu između rada i slobodnog vremena. Osim toga, tvrtke mogu biti sklonije angažiranju zaposlenika na kraće radno vrijeme kako bi ograničile troškove i bolje upravljale promjenama u količini posla.

Prema podacima Eurostata, 17,1 posto zaposlenih u EU radilo je u prošloj godini sa skraćenim radnim vremenom. Pritom se zaposlenika na skraćeno radno vrijeme definira kao osobu čiji je broj radnih sati manji od zaposlenika s punim radnim vremenom u istoj vrsti posla. Organizacija za europsku suradnju i razvoj (OECD) ističe da se obično radi o broju manjem od 30 sati tjedno, a to se odnosi i na zaposlene u tvrtkama kao i na samozaposlene.

Među 33 analizirane europske zemlje stopa rada na kraće radno vrijeme varira od 1,5 posto u Bugarskoj do 40,5 posto u Švicarskoj. U EU ona je najizraženija u Nizozemskoj gdje iznosi 38,9 posto. Stope su vrlo visoke također u Austriji i Njemačkoj gdje gotovo trećina zaposlenih ima skraćeno radno vrijeme. U Austriji je stopa 30,7 posto, a u Njemačkoj 28,9 posto.

Hrvatska, zajedno s Rumunjskom, Slovačkom i Mađarskom te Bugarskom, spada među zemlje članice gdje je rad sa skraćenim radnim vremenom najmanje zaživio. U Hrvatskoj je stopa tri posto, a u Rumunjskoj 2,9 posto. Nešto malo višu brojku ima Mađarska od 4,2 posto te Slovačka od 3,8 posto.

Eurostat je uvrstio i neke zemlje kandidate za članstvo, pa je tako u Bosni i Hercegovini stopa tek 2,5 posto, dok je u Srbiji 5,2 posto. U Sloveniji je 8,2 posto, što znači da je u toj zemlji stopa dvostruko niža od europskog prosjeka.

Očito je da je rad sa skraćenim radnim vremenom bitno rjeđi u istočnoj Europi i na Balkanu no u zapadnoj i sjevernoj Europi.

“Žene, mlađi ljudi, stariji radnici i osobe koje imaju smanjenu radnu sposobnost će prije željeti skraćeno radno vrijeme. Stoga, zemlje u kojima takve osobe više sudjeluju u svijetu rada imaju veće stope rada sa skraćenim radnim vremenom”, ističu Rasa Mieziene i Sandra Krutuliene iz litavskog Centra za društvene znanosti za Euronews.

U 2024. Nizozemska je imala najveću stopu zaposlenosti žena u EU koja je bila 12,7 posto iznad prosjeka. Zaposlenost mladih je bila 40 postotnih bodova veća od EU prosjeka, a zaposlenost starijih zaposlenika u dobi između 60 i 64 godine bila je 15 postotnih bodova veća. S druge pak strane, u Bugarskoj je stopa zaposlenosti mladih više od dvostruko niža od prosjeka EU-a.

Mieziene i Krutuliene dodaju da su poslovi sa skraćenim radnim vremenom češći u sektoru usluga, primjerice u maloprodaji, zdravstvu, obrazovanju i ugostiteljstvu.

Prema podacima Međunarodne organizacije rada ILO, u 2023. godini na poslove u uslužnom sektoru je otpadalo više od 80 posto poslova u Švedskoj, Nizozemskoj i Luksemburgu.

“Većina istočnoeuropskih ekonomija je više orijentirana na industrijsku proizvodnju gdje su standard poslovi s punim radnim vremenom”, navode litavske stručnjakinje.

Jedan od važnih faktora je i razina plaća budući da u gospodarstvima s visokim plaćama rad sa skraćenim radnim vremenom ipak može priskrbiti dovoljno prihoda. Tamo gdje su plaće niže takva opcija je manje financijski privlačna.

Velik je i jaz između spolova kad je riječ o kraćem radnom vremenu. Na razini EU-a stopa za žene je 27,8 posto, a za muškarce tek 7,7 posto.

U Švicarskoj, Nizozemskoj ili Austriji više od polovice žena koje rade imaju skraćeno radno vrijeme. Njemačka je blizu toj razini. Recimo, u Nizozemskoj je udio zaposlenih žena sa skraćenim radnim vremenom 61,2 posto, a muškaraca 18,7 posto.

Rumunjska je jedina zemlja gdje stopa preteže na stranu muškaraca. Naime, tamo je u režimu skraćenog radnog vremena 3,2 posto muškaraca i 2,5 posto žena. U Bugarskoj nema razlike među spolovima u tom smislu.

U Hrvatskoj kraće radno vrijeme ima 3,8 posto zaposlenih žena i 2,2 posto zaposlenih muškaraca. U Slovenija je brojka 11,8 posto kod žena i 5,2 posto kod muškaraca.