Strana ulaganja kineskih proizvođača automobila po prvi put premašuju domaće investicije

Kineski proizvođači električnih automobila su 2024. godine po prvi put u povijesti više potrošili na investicije u inozemstvu nego u Kini, vidi se iz novih podataka koje je u srijedu objavila konzultantska tvrtka Rhodium Group. Takav zaokret propisuje se problemima na kineskom tržištu, gdje je zbog žestoke domaće konkurencije gotovo nemoguće ostvariti dobit.

Kineski proizvođači su godinama iskorištavali državne subvencija i druge vladine mjere kojima je cilj bio pretvaranje Kine u globalnu automobilsku velesilu i svjetskog predvodnika u industriji električnih vozila. Međutim, višak proizvodnih kapaciteta i agresivna snižavanja cijena dovely su do kolapsa domaćeg tržišta.

U borbi za kupce, proizvođači u toj drugoj najvećoj ekonomiji na svijetu i globalno najvećem automobilskom tržištu zapleteni su u nemilosrdno ratovanje sve nižim i nižim cijenama, što onda značajno produbljuje deflacijske pritiske. Istovremeno, bojazan od poplave jeftinih kineskih vozila na stranim tržištima izazivaju trgovinske napetosti i uvođenje uvoznih nameta, što također stvara veliki pritisak na kinesko izvozno orijentirano gospodarstvo.

Prema podacima američkog think tanka Rhodium Group, kineska izravna strana ulaganja u inozemnu proizvodnju električnih vozila porasla su u tri godine od 2022. do 2024. na godišnji prosjek od 30,4 milijarde dolara – ili tri i pol puta više u odnosu na prethodne tri godine od 2018. do 2021. kad je uloženo tek 8,5 milijarde.

Istovremeno, vrijednost domaćih kineskih ulaganja u vrijednosni lanac električnih vozila pala je s vrhunca od 94 milijarde dolara 2022. godine, na tek 15 milijardi prošle godine. “Ulaganja kineskih kompanija u sektoru električnih vozila su 2024. godine po prvi put bila veća u inozemstvu nego na domaćem tržištu. Radi se o povijesnoj preorijentaciji kapitala, jer kompanije traže profitabilnost izvan domaćeg tržišta,” navodi se u komentaru Rhodium Group.

Najveći kineski proizvođač BYD trenutno gradi tvornicu električnih vozila u južnoj Mađarskoj koja bi trebala početi s proizvodnjom prije kraja 2025. godine, kao i drugog pogona u Turskoj koji bi trebao početi s radom 2026. Geely planira izgradnju nove tvornice u Vijetnamu, dok se Chery i Great Wall Motor (GWM) u posljednje vrijeme šire u Rusiji i Latinskoj Americi. Drugi kineski proizvođači također planiraju nove investicije u jugoistočnoj Aziji i Indiji.

Prema podacima LSEG, koji obuhvaćaju 33 proizvođača automobila uvrštena na burze sa sjedištem u Kini, medijalna neto profitna marža u kineskom automobilskom sektoru pao je na samo 0,83 posto prošle godine, u odnosu na 2,7 posto 2019.

Zbog carina i nameta na električna vozila koje su uveli Europska unija, SAD, Kanada, Turska, Brazil i druga gospodarstva po svijetu, kineski proizvođači sad usmjeravaju nove investicije prema Aziji, Bliskom istoku i Africi. Na Aziju otpada 33 posto novih kineskih ulaganja, a na Afriku i Bliski istok 25 posto.

Međutim, u svibnju je zaglavio dogovor o slobodnoj trgovini između Kine i bloka država iz Perzijskog zaljeva, zbog bojazni Saudijske Arabije da bi jeftin kineski uvoz mogao otežati njene napore da postane industrijski predvodnik. Stoga bi I u toj regiji moglo uskoro doći do smanjenja investicija.

Kineski čelnici ranije su već najavili zaustavljanje trenda agresivnih snižavanja cijena u više industrijskih sektora, uključujući proizvodnju solarnih panela, litijskih baterija, čelika, cementa i dostavu hrane. U svim tim područjima golema konkurencija dovela je do borbe sve nižim cijenama, zbog koje je brojnim kompanijama postalo nemoguće ostvariti dobit.

U kolovozu je Peking u suradnji s najvećim igračima iz industrije solarnih panela krenuo u razradu strategije za konsolidaciju proizvodnje u tom sektoru, koji uključuje plansko formiranje kartela za polisilikone, koji bi onda otkupio manje kompanije i time zauzdao stalni pad cijena.

Taj plan bi trebao poslužiti kao model i za druge sektore – no zasad još nije sasvim jasno kako bi se to u praksi moglo provesti. U drugim sektorima zasad se sve svodi na državne prodike o važnosti profitabilnosti za opstanak kompanija.