Nezaposlenost i manjak radne snage uvijek su ozbiljne i teške teme, pa tako i u Europskoj uniji (EU), a procjena je da je u svibnju ove godine u EU bilo nezaposleno otprilike 13,1 milijun ljudi.
Bruxelles primjenjuje politike koje trebaju djelovati na povećanje zaposlenosti i socijalne izazove, no i dalje milijuni radnih mjesta ostaju upražnjeni. Konkretnije, u drugom tromjesečju ove godine bilo je samo u Njemačkoj preko milijun takvih radnih mjesta, a u Francuskoj oko pola milijuna.
Slobodno radno mjesto definira se kao nedavno stvoreno novo radno mjesto, nepopunjeno radno mjesto ili ono koje će uskoro postati nepopunjeno. Po definiciji Eurostata, poslodavac u tom slučaju aktivno traži odgovarajuće kandidate izvan tvrtke, a može imati namjeru popuniti radno mjesto odmah ili kroz određeno vrijeme.
Za izračunavanje stope slobodnih radnih mjesta stavlja se u odnos broj takvih mjesta u odnosu na popunjena radna mjesta, odnosno ako je slobodnih radnih mjesta tri na ukupno 100 radnih mjesta stopa iznosi tri posto.
U drugom tromjesečju ove godine stopa slobodnih radnih mjesta u EU bila je 2,1 posto što je pad na godišnjoj razini budući da je u istom tromjesečju lani stopa bila 2,4 posto.
Stopa varira od 0,6 posto u Rumunjskoj do 4,2 posto u Nizozemskoj, a taj dosta uočljiv jaz odražava različite uvjete na tržištima rada u Europi.
Zemlje na sjeverozapadu Europe iskazuju veću potražnju za radnicima, dok je na istoku i u južnoj Europi potražnja slabija.
Stopa je jednaka ili iznad tri posto, osim u Nizozemskoj, još u Belgiji (4,1 posto), Austriji te Norveškoj koja je članica Europske zone slobodne trgovine EFTA (obje 3,4 posto), a na jugu Europe jedino na Malti (tri posto).
S druge pak strane nakon Rumunjske stopa slobodnih radnih mjesta najniža je u Španjolskoj i Poljskoj, po 0,8 posto, Bugarskoj 0,9 posto te Slovačkoj 1,1 posto.
U Hrvatskoj je 1,7 posto.
Kod velikih EU gospodarstava, u Njemačkoj i Francuskoj je 2,5 posto, a u Italiji postotak je jednak hrvatskome.
Visoka stopa slobodnih radnih mjesta loša je za pojedinačnu tvrtku, no potencijalno dobra za ukupno gospodarstvo jer, osim što upućuje na manjak radne snage i neuspjeh u pronalaženju kandidata, sugerira i snažnu potražnju za radnicima. Drugim riječima, visoka stopa je povezana s niskom nezaposlenošću jer je dostupno više radnih mjesta no što ima ljudi koji bi ih mogli popuniti.
Konkretan broj slobodnih radnih mjesta može dati detaljniju sliku.
Među 30 zemalja, uključivo članice EU-a, Ujedinjeno Kraljevstvo i EFTA-u, Njemačka ima najveći broj radnih mjesta u ponudi, a brojka je 1,05 milijuna. Istodobno, Njemačka je zemlja koja je u 2023. primila najveći broj imigranata u EU, i to 1,27 milijuna od čega je 324 tisuće iz drugih zemalja članica, 905 tisuća iz trećih zemalja te 42 tisuće nedefiniranog podrijetla.
Španjolska, primjerice, pokazuje drugačiju sliku. Na osmom je mjestu po broju slobodnih radnih mjesta kojih je u drugom tromjesečju bilo 145 tisuće, a druga je iza Njemačke po ukupnom broju imigranata od 1,25 milijuna. To pokazuje da svaku pojedinu zemlju treba analizirati pojedinačno imajući u vidu različite faktore kao što su veličina ekonomije i trend kad je riječ o gospodarskom rastu.
Na ukupnoj ljestvici broja slobodnih radnih mjesta iza Njemačke je Ujedinjeno Kraljevstvo s brojkom od 781 tisuće, a u EU na drugom je mjestu Francuska s 504 tisuće radna mjesta u ponudi. Nizozemska je četvrta sa 400 tisuća.
Brojka je iznad 100 tisuća još u Belgiji, Austriji, Švedskoj, Poljskoj, Norveškoj te već spomenutoj Španjolskoj.
U Hrvatskoj je brojka bila 22.176 slobodnih radnih mjesta, a u Sloveniji 17.786 premda je stopa od 2,2 posto viša no u Hrvatskoj.
Stopa slobodnih radnih mjesta također govori da postoje mogući raskoraci između raspoloživih i traženih vještina.
Pročitajte još:
Jedno je istraživanje iz 2023. pokazalo da u 21 europskoj zemlji 75 posto poslodavaca nije moglo naći radnike s traženim vještinama. To je rast od 33 postotna boda u odnosu na 2018. Njemačka i Grčka bile su na vrhu s 82 posto takvih tvrtki.
Jedna je anketa Eurobarometra pokazala da je 54 posto malih i srednjih poduzeća nedostatak traženih vještina označilo kao jedan od tri najveća problema s kojima se susreću.
