Skijanje može biti pokretač razvoja cijelog Gorskog Kotara

Skijanje već dugo spada među najpopularnije sportove u Hrvata, bilo da je riječ o praćenju utrka Zrinke Ljutić i drugih naših uzdanica ili rekreativnom bavljenju istim.

Usprkos tome, kao i činjenici da u Hrvatskoj postoje nerijetko i vrlo posjećena skijališta, skijaški turizam u našoj zemlji suočava s brojnim problemima, prvenstveno onim metereološkima.

“Prema dostupnim informacijama, “teorijski” funkcionalna skijališta u Hrvatskoj trenutno su Medvednica, Platak i Mrkopalj. Međutim, s obzirom na klimatološke okolnosti, na većini nije moguće sustavno bavljenje skijaškim turizmom, posebice u kontekstu privlačenja inozemnih gostiju u većim brojkama. Primjerice, tijekom Badnjaka je kao skijalište u Hrvatskoj funkcionirao samo Platak, a kako se situacija s kvalitetom snijega popravila sada je moguće skijati i na ostalim skijalištima“, kazali su nam iz Hrvatske turističke zajednice.

Na Platku, prema informacijama info službe skijališta, u proteklim je tjednima bilo nešto gostiju iz Slovenije i Italije, ali prevladavali su domaći skijaši iz okolice te Zagrepčani.

Nešto više turista, dodaju, ima na sanjkalištima koja su u Hrvatskoj brojnija, npr. na području Karlovačke županije, Gorskog kotara i slično, ali i tu je generalno situacija takva da se u velikoj mjeri na takve sanjkališne izlete ide na jedan dan, bez ostvarivanja noćenja.

“Kada govorimo o razdoblju od 24. prosinca do 6. siječnja, što u načelu pokriva razdoblje školskih praznika, od destinacija u “brdsko-planinskom“ području  koje ljudi najčešće posjećuju radi uživanja u zimskom turizmu i outdoor aktivnostima, možemo izdvojiti Plitvička jezera i Rakovicu, a tu su još i Fužine, Delnice i Gospić. Dakle, skijanje nije nešto o čemu možemo govoriti kao o relevantnom motivu provođenja zimskog odmora u Hrvatskoj te primarne motive turističkih posjeta u ovom razdoblju ipak treba tražiti u domeni city break, eno-gastro, wellness i sličnih turističkih iskustava“, ističu iz HTZ-a.

Općina Mrkopalj može se pohvaliti skijalištem Čelimbaša za koje, navode u Turističkom informativnom centru Mrkopalj, vlada veliki interes.

“Interes turista za skijalište Čelimbaša je jako velik. Čim počne padati snijeg, službeni telefon TIC-a Mrkopalj neprestano zvoni i većina ljudi ima ista pitanja – “Radi li Čelimbaša?”. Neki pitaju za sanjkalište, a neki za skijalište. Uglavnom interes je svake godine sve veći. Kada naše skijalište radi, pogotovo ako se poklopi sa zimskim praznicima, doslovno nema slobodnih smještajnih kapaciteta kod nas, a i u susjednim mjestima”, kazala je Goranka Tuhtan, voditeljica TIC-a Mrkopalj.

Prema njenim riječima, posljednjih godina, pogotovo otkad je bila korona, interes za Čelimbašom dodatno je porastao. Razlog vidi u tome što su u jednom periodu za vrijeme korone bile zatvorene granice i ljudi nisu mogli ići na skijanje u inozemstvo.

“Sjećam se vikenda kada se “potrefilo” da nisu radili ni Sljeme ni Platak, pa su svi pohrlili na Čelimbašu – i oduševili se. Neki skijaši nam tradicionalno dolaze, jer većina njih je naučila skijati na Čelimbaši i emocionalno su vezani za nju, a neki su je otkrili slučajno pa se vraćaju. Isto tako interes se javlja i radi velikih gužvi na Sljemenu i Platku. Ljudi ne vole tolike gužve pa traže destinacije gdje se mogu skijati u miru i uživati. Isto tako, puno Mrkopaljaca koji ne žive u Mrkoplju, čim proradi skijalište vraćaju se sa obitelji i prijateljima i dolaze skijati“, dodala je Tuhtan.

Većinom dolaze turisti iz Hrvatske, ali sve više ima i Slovenaca, Bosanaca, Austrijanaca, Nijemaca i Talijana.

Goranku Tuhtan pitali smo i o značaju ovog skijališta za turizam kako u Mrkoplju tako i u Gorskom Kotaru u cjelini.

“Značaj skijališta Čelimbaša je izuzetno velik ne samo za Mrkopalj, već i za cijeli Gorski kotar, pa tako i Hrvatsku. U Hrvatskoj postoje samo tri veća skijališta – Sljeme koje ima jaku logistiku, Platak u kojeg se sustavno ulaže od strane PGŽ, te naša Čelimbaša koja većinom ovisi o financijskim sredstvima Općine Mrkopalj s jedne strane i o vremenskim uvjetima s druge. Čelimbaša je skijalište samo s prirodnim snijegom, što je najljepše, ali i najrizičnije i na takav način se ne može raditi siguran, ozbiljan posao, pa se priča svodi na to – kad padne dovoljno snijega radi, kad ne padne – ne radi“.

Globalno zatopljenje također im ne ide u prilog. Nekada je snijeg padao redovito od studenog do svibnja, dok je danas situacija nestabilnija – padne 30 do 40 centimetara snijega, nakon čega za dva dana padne kiša i sve otopi.

“Zato je osmišljen izvrstan održivi projekt zatvorene skijaške dvorane na Čelimbaši sa svom potrebnom infrastrukturom, a koji bi mogao raditi tijekom cijele godine i koji povezuje i dvije vanjske postojeće staze. Tako da kad padne snijeg može se skijati i vani i unutra, a kada ga nema samo unutra. Projekt je javnosti predstavljen početkom srpnja prošle godine i pobudio je veliki interes, jer takve dvorane nema u radijusu od 700 km. To bi bio kompletan projekt koji ima hotel sa pripadajućim sadržajima: wellnessom i spa zonom, bazenima, teretanom i svim što treba skijašima – najam opreme, kafić, restoran, normalni sanitarni čvorovi i sve drugo što jedno moderno skijalište u današnje vrijeme treba imati“, kazala je voditeljica TIC-a Mrkopalj istaknuvši da tek kada se realizira ovaj ili njemu sličan ozbiljan projekt, možemo ozbiljno razgovarati o skijalištu.

“Dotad je Čelimbaša vrhunsko skijalište sa tradicijom osuđeno na rad/nerad po nestabilnim vremenskim uvjetima. Uz pomoć države i županije, dobili bismo perjanicu turizma kojom se malo tko može podičiti. Za Općinu Mrkopalj i za cijeli Gorski kotar to bi bio motor razvoja cijeloga kraja, jer kad Čelimbaša radi – svi rade“.

Djelomično i zbog toga, Hrvati najčešće “igraju na sigurno“ pa snježne radosti traže u inozemstvu.

Dalibor Čanaglić, product manager leisure & ski departmenta putničke agencije Palma Travel, otkrio nam je da su rezervacije za skijanje krenule već tijekom svibnja prošle godine, pogotovo za destinacije i termine koji su najtraženiji, a to su tjedni od 4. do 11. siječnja, kada su povoljnije cijene, te od 22. veljače do 1. ožujka, odnosno vrijeme školskih praznika.

“Uspoređujući prošlu i ovu godinu, možemo reći da bilježimo oko sedam posto bolje rezultate, i da se trend odlaska na skijanje nastavlja. Kao i prošle godine, veliki broj skijaša je rezerviralo skijanje u terminu od 4. do 11. siječnja jer su cijene i do 30 posto niže, a gužve na skijalištima gotovo da nema jer nitko iz okruženja (Austrija, Italija, Njemačka, Slovenija) nema zimske školske praznike“, rekao je Čanaglić za Financije.hr.

Skijanje nije iznimka u pogledu sveprisutnih poskupljenja. Cijene skijaških karata su u prosjeku poskupjele za pet do sedam posto, a cijene smještaja od sedam do deset posto.

“Neke veće razlike prosječnog poskupljenja po zemljama ne primjećujemo, generalno je postotak poskupljenja vrlo sličan. Ono što možemo primijetiti unazad par godina, to je da su se vrlo popularne skijaške destinacije u Sloveniji kao što su Rogla i Kranjska Gora, po cijeni hotelskog i apartmanskog smještaja gotovo izjednačile s nekim dvostruko ili trostruko većim skijališta u Italiji i Austriji. Količina njihovog smještajnog kapaciteta je relativno mala, potražnja iz regije je vrlo velika (veliki broj gostiju iz Hrvatske, BiH, Srbije), jako brzo se popune, pa se mogu igrati sa cijenama. Udaljenost do destinacije je prihvatljiva, slovenski jezik nikome nije problem, i to su prednosti i razlozi zašto i dalje puno obitelji bira Sloveniju gdje će provesti zimski odmor”, pojasnio je.

Što su skijališta modernija i veća, napominje Dalibor Čanaglić, više su i cijene. Alta Badia (Dolomiti), Kronplatz, Madonna di Campiglio idu u red skupljih talijanskih skijališta, dok su recimo destinacije Folgaria, Marilleva, Andalo cjenovno pristupačnije. Kod Austrije u skuplja skijališta ulaze Zell am See, Saalbach, a za obitelji pristupačna skijališta poput Kreischberga i Matrei.

Palma Travel u svojoj ponudi skijanja ove godine ima tri države (Austrija, Italija, Slovenija) i oko pedesetak destinacija, a najpopularnije i najtraženije su: Matrei (gdje su imali organiziranu Palma školu skijanja), Kreischberg, Katschberg, Folgaria, Passo Tonale, Sexten i Rogla.