SAD zabranio bojilo za hranu E127, u EU uporaba već dugo strogo ograničena

Američka agencija za hranu i lijekove FDA zabranila je protekli mjesec uporabu aditiva E127 ili eritrozina u prehrambenim proizvodima nakon što je bio odobren za uporabu više od pola stoljeća, još od 1969. godine.

Riječ je o aditivu koji proizvodima daje crvenkastu boju trešnje  i koristi se u pićima, slatkišima, želatini, keksima ili smrznutim desertnim proizvodima. Njegova uporaba prisutna je, inače, i u kozmetici te farmaceutskoj industriji.

Odluka FDA proizašla je kao odgovor na peticiju iz 2022. godine aktivističkih skupina koje se bave zdravstvenom sigurnošću hrane, naveo je ABC news.

Prema navodima FDA, barem dvije studije su pokazale da se visoke razine tog bojila za hranu mogu povezati s karcinomom kod štakora, no ta veza nije uočena kod ljudi.

Ipak, budući da odredba FDA regulative zabranjuje da ta agencija dopusti uporabu aditiva koji izaziva karcinom bilo kod ljudi bilo kod životinja, drugačija se odluka nije ni mogla donijeti.

Proizvođači hrane će imati prijelazno razdoblje do 2027. godine da tome prilagode svoje proizvode, a farmaceutske tvrtke to će morati učiniti do 2028. godine.

Oglasila se i američka nacionalna udruga proizvođača konditorskih proizvoda istaknuvši da im je glavni prioritet sigurnost hrane te da će, kao i dosad, slijediti regulativu i standarde koje propisuje FDA.

Što se kozmetike tiče, tu je u SAD zabrana na snazi još od 1990.

U Europskoj uniji (EU) E127 je u velikoj mjeri zabranjen još od 1994. godine, a donedavni čelni čovjek FDA je rekao u Senatu u prosincu da E127 nije ranije bio zabranjen jer FDA nije dobila dovoljna sredstva za obavljanje postmarketinškog nadzora kakav postoji u Europi.

Priupitali smo Hrvatsku agenciju za poljoprivredu i hranu (HAPIH) kako onda stoje stvari s E127 u EU odakle su za Financije.hr rekli da je prema uredbi Europske komisije iz studenoga 2011. godine uporaba bojila E127 dopuštena samo u potkategoriji prehrambenih proizvoda voće i povrće u konzervama ili staklenkama.

To se odnosi jedino na trešnje za koktele i kandirane trešnje te trešnje bigarreaux u sirupu i koktelima. Dozvoljena količina je 200 miligrama na litru, odnosno kilogram u prvom slučaju te 150 miligrama po litri ili kilogramu za trešnje bigarreaux u sirupu ili koktelima.

Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) je u mišljenju iz 2011. navela to količinsko ograničenje obrazlažući ga mogućim endokrinim učincima, odnosno na žlijezde s unutarnjim lučenjem. Prema tom mišljenju, dopuštene količine ne predstavljaju zdravstveni rizik.

U istom izvješću se navodi da se E127 u EU koristi u proizvodnji zubnih pasti, također u vrlo ograničenim jedinicama količine. Prema jednoj analizi GlaxoSmithKlinea, to se bojilo u zubnim pastama smatra sigurnim u maksimalnoj koncentraciji od 0,0025 posto.

Još jedno područje primjene je hrana za kućne ljubimce, a i tu je prisutnost tog aditiva ograničena.

HAPIH navodi i da postoje mogućnosti zamjene za aditivi E127.

“Obično se kao zamjene korist E129 ili E122. HAPIH kontinuirano prati najnovija znanstvena mišljenja EFSA-e koja se odnose na reevaluaciju prehrambenih aditiva i koja se donose na temelju znanstvenih dokaza. Tako će biti i u slučaju eritrozina”, rekli su za Financije.hr iz te agencije. Usklađenost po ovim pitanjima na razini EU-a je potpuna jer sve članice imaju obvezu uskladiti se s uredbama Europske komisije, navodi HAPIH.

Zanimljivo je da postoje i razmišljanja koja sugeriraju da bi se regulatorne agencije, pa tako i EFSA, trebale više voditi ciljem minimiziranja opasnosti umjesto idejom potpunog uklanjanja rizika.

Emil Panzaru, direktor istraživanja u interesnoj skupini Centar za mogućnost izbora potrošača koji ima sjedišta u Londonu, Washingtonu, Bruxellesu i Kuala Lumpuru te prati regulativu vezanu za potrošače u brojnim svjetskim zemljama, napisao je za portal The Parliament kako bi regulatori morali promisliti o težnji ka intutitivno opreznom pristupu u donošenju odluka.

“Dužnosnici EU-a mogu u odluci SAD-a oko E127 vidjeti potvrdu ispravnosti svoje odluke. EU može smatrati da se brinuo o zaštiti potrošača puno dulje no SAD… U isto vrijeme, donositelji odluka bi trebali razmatrati uporabu pojedinih sastojaka na temelju svih raspoloživih dokaza prije nego na unaprijed utvrđenom mišljenju koje ‘prirodno’ smatra dobrim, a ‘umjetno’ lošim. Pravi dokaz ispravnosti ne dolazi iz osjećaja superiornosti, već iz poboljšanja blagostanja potrošača“, napisao je Panzaru.