Prvi val hrvatskih tvrtki objavio obvezna ESG izvješća, razumijevanje procesa i dalje izazov

Korporativno izvješćivanje o održivom poslovanju, kao dio poslovne kulture promicanja društveno odgovornih tvrtki koja je dobila snažan impuls u okviru Europske unije (EU) kroz odgovarajuću regulativu i obveze, izazvalo je i dosta polemike budući da se dio zahtjeva također doživio kao potencijalan teret za obveznike.

U ovoj godini obveza je bila podnijeti prva izvješća sukladno europskoj direktivi o korporativnom izvješćivanju o održivosti, pa je o toj temi za Financije.hr govorio Riki Pahlić, stariji savjetnik u tvrtki Spring+shift koja je vodeća u Hrvatskoj u ekspertizi vezanoj za takozvane ESG (engl. Environment, Social and Governance) strategije.

Hrvatski korporativni sektor je krenuo s prvim izvještajima u skladu s europskom direktivom o korporativnom izvješćivanju o održivosti, pa je zanimljivo čuti kakvi su prvi dojmovi i rezultati. Koji su bili najzahtjevniji dijelovi za hrvatske tvrtke, odnosno sa čime su imale najviše poteškoća?

Primjena Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD) započela je s financijskom godinom 2024., a u EU žargonu s izvještavanjem o održivosti u 2025. godini krenuo je takozvani ‘prvi val’ kompanija. To uključuje velike poduzetnike i matična društva velikih grupa prema kriterijima koji su subjekti od javnog interesa i koji na datum bilance prelaze kriterij prosječnog broja od 500 radnika tijekom prethodne poslovne godine.

U prvoj godini izvještavanja najveći izazov bila su očekivanja i brojne nepoznanice Europskih standarda izvještavanja o održivosti (ESRS) uz obvezu ograničene provjere, odnosno revizije. Neke kompanije su dobrovoljno primijenile ESRS već u izvještajima za 2023. godinu, ali ta praksa nije bila u potpunosti u skladu sa zahtjevima. U kombinaciji s ambicijama da se odmah izvijesti ‘savršeno’ i o svemu, to je dovelo do različitih interpretacija i pristupa u izradi i provjeri izvještaja. Iskustva pokazuju da su najzahtjevniji dijelovi bili razumijevanje zahtjeva i metodologije, prikupljanje i provjera podataka te nedovoljan broj ljudi koji rade na izradi izvještaja i integraciji održivosti u poslovanje. Dio izazova možda proizlazi i iz nedovoljno raširenog razumijevanja da je CSRD direktiva o transparentnosti i da od kompanija traži da objave što rade i planiraju raditi, a ne nameće što bi trebale raditi jer to rade neki drugi EU propisi. Zato su u ESRS standarde ugrađene odredbe za postupno uvođenje koje vrijede za neke zahtjeve poput očekivanih financijskih učinaka rizika i prilika povezanih s čimbenicima održivosti ili objave o emisijama stakleničkih plinova Opsega 3 za kompanije s manje od 750 zaposlenika. O tim zahtjevima kompanije nisu trebale izvijestiti u prvoj godini izvještavanja.

Koliki broj tvrtki je bio zahvaćen tim prvim korakom i kako će stvar s brojem tvrtki koje su obveznici dalje ići?

Prvim valom je u Hrvatskoj bilo obuhvaćeno pedesetak kompanija. Europska unija je u travnju usvojila tzv. stop-the-clock direktivu kojom je za dvije godine odgođena obveza izvještavanja za kompanije iz drugog i trećeg vala koje su trebale objaviti svoje prve izvještaje o održivosti za 2025. ili 2026. godinu. Tom odgodom EU institucije su kupile vrijeme da se opseg obveznika i EU regulativa usklade s promijenjenim okolnostima i prioritetima druge Europske komisije (EK) Ursule von der Leyen.

U međuvremenu su se dogodile i događaju neke promjene u europskoj regulativi kad je riječ o obvezi izvješćivanja za tvrtke. O čemu je riječ i kako se to odražava u praksi?

Povod odgodi su izvještaj Marija Draghija o budućnosti europske konkurentnosti i izjava o novom dogovoru o europskoj konkurentnosti s kraja prošle godine. Oni su rezultirali značajnim zaokretom u pristupu nove EK u formi zakonodavnog paketa koji sadržava niz prijedloga pod zajedničkim nazivom Omnibus. Cilj predloženih mjera je deregulacija zapakirana u pojednostavljivanje zahtjeva i smanjenje administrativnog opterećenja, posebno za mala i srednja poduzeća (MSP), u svrhu poticanja konkurentnosti EU gospodarstva uz zadržavanje temeljnih ambicija Europskog zelenog plana.

U veljači 2025. godine EK je predstavio Omnibus kao dio inicijative za smanjenje administrativnih zahtjeva unutar područja održivosti i dužne pažnje te usklađivanje međusobno povezanih, ali prema mišljenju EK-a neusklađenih, zahtjeva CSRD-a, Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (CSDDD), Uredbe o taksonomiji, Uredbe o zabrani krčenja šuma (EUDR),  Uredbe o uspostavi mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) i srodnih propisa.

Plan EK-a predviđa smanjenje obveza izvještavanja za 25 posto,  odnosno 35 posto za mala i srednja poduzeća, fokusirajući se na pojednostavljivanje, ali bez napuštanja klimatskih i društvenih ciljeva. Preporuka Draghijevog izvještaja i najavljeni plan je prebacivanje fokusa i sredstava na poslovne aktivnosti koje će omogućiti transformaciju poslovanja u skladu s ciljevima Europskog zelenog plana, a naročito dekarbonizacije gospodarstva EU-a do 2050. godine.

No, da se u praksi ne radi samo o pojednostavljivanju i smanjenju administrativnog opterećenja pokazuju prijedlozi EK-a. Primjerice, o broju budućih obveznika kojih je na razini EU-a trebalo biti 42.500 trenutačno se odlučuje u Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije, a EK je predložio da se broj obveznika smanji za 80 posto. Također, prvi nacrt izmijenjenih Europskih standarda izvještavanja o održivosti (ESRS) predviđa smanjenje ukupnog broja podatkovnih točaka za dvije trećine, a obveznih za 50 posto nakon što je najavljeno ukupno smanjenje broja ESRS pokazatelja od preko 50 posto.

Protiv tako drastičnih rezova koji dovode u pitanje upotrebljivost i relevantnost izvještaja o održivosti javno su se izjasnile Europska središnja banka, koalicija od 198 organizacija, uključujući više od 150 poduzeća i ulagača, koju predvodi Europski forum za održiva ulaganja (Eurosif) i europska ombudsmanica Teresa Anjinho koja je otvorila istragu nakon zaprimanja više pritužbi u kojima se navodi da EK nije ispunio proceduralne zahtjeve tijekom pripreme prijedloga.

Očekivanja su bila da će izvješćivanje u skladu sa CSRD direktivom pridonijeti transparentnosti tvrtki i poslovanja te ojačati financijske i razvojne perspektive? Vidi li se to već sada nakon prvih izvješća i kako?

To su bili službeni ciljevi regulatornog okvira za održivo poslovanje kojeg je CSRD direktiva središnji dio jer na standardizirani način propisuje kako se objavljuju informacije o održivosti. Upravo je izostanak odgovora na to pitanje naveo europsku ombudsmanicu da otvori istragu protiv EK-a. U pismu predsjednici EK-a Von der Leyen Anjinho navodi da je ovo “treća pritužba koju je njezin ured zaprimio u posljednjih nekoliko mjeseci koja se odnosi na poštivanje pravnih obveza EK-a“. Ombudsmanica je EK-u postavila niz pitanja te zatražila da objasni ‘hitnost’ zbog koje nije provela procjenu učinka, kao i da potvrdi je li za prijedlog provela procjenu usklađenosti s klimatskim ciljevima EU-a.

Ponovit ću da je svrha CSRD direktive transparentnost uz povećanje relevantnosti, pouzdanosti i kvalitete informacija o održivosti koji bi trebali, između ostalog, omogućiti bolje donošenje financijskih odluka. Iz nekih objavljenih izvještaja o održivosti za 2024. godinu se jasno može iščitati način na koji te kompanije upravljaju pitanjima održivosti, kako upravljaju rizicima, gdje vide poslovne prilike, kako se prilagođavaju klimatskim promjenama, adresiraju kršenja ljudskih prava i zaštite okoliša te koji su im planovi za budućnost. Jasnoća, preciznost i recentnost informacija su ono što CSRD želi postići, a na kompanijama i ulagačima je da kroz praksu i druge zakonske propise odrede što je održivo poslovanje i usmjere financiranje prema onima koji posluju u skladu s zakonodavnim okvirom i dobrom praksom.

Koliko same tvrtke vide obvezu izvješćivanja kao pozitivnu stvar za buduće poslovanje, a koliko kao dodatno opterećenje? Je li na takvim izvješćima uglavnom rade interni timovi ili tvrtke angažiranju izvanjske stručnjake za pomoć?

Pitanje o dodatnom opterećenju nije zanemarivo i ono je dnevna tema u većini kompanija s kojima dolazimo u kontakt. No, treba uzeti u obzir da u Hrvatskoj o održivosti izvještava znatno veći broj kompanija od kruga obveznika CSRD direktive tako da je možda pravo pitanje koja je njihova motivacija. Odgovor koji se počinje nazirati je da održivo poslovanje polako, ali sigurno, postaje zahtjev ulagača, kupaca, krajnjih korisnika itd. Izvještaj o održivosti je upravljački alat koji bi trebao na jednom mjestu dati pregled trenutačnih praksi, napretka i budućih planova organizacije. Porast razumijevanja svrhe i podrške izvještavanju kao upravljačkom alatu i glavnom izvoru informacija pokazuju ispitivanja kompanija u SAD-u i u Europskoj uniji.

Neprofitna organizacija #WeAreEurope provela je istraživanje na 1.800 stručnjaka iz više od 1.000 kompanija kako bi se nakon objave prijedloga Omnibusa povela javna rasprava o jednom od najvećih pitanja 2025. godine: jesu li održivost i konkurentnost kompatibilni? Primjerice, 84 posto ispitanika podržava ciljeve održivosti EU-a poput smanjenja emisija, nulte razine onečišćenja do 2050. godine, zaustavljanja gubitka bioraznolikosti i slično, a samo 3 posto im se protivi. Također, 61 posto kompanija je vrlo zadovoljno ili zadovoljno CSRD-om u njegovom trenutačnom obliku, a 17 posto je donekle ili potpuno nezadovoljno. Gotovo polovica poduzeća slaže se s povećanjem kriterija s 250 na 500 zaposlenih, dok se samo 27 posto slaže s promjenom kriterija s 250 na 1.000 zaposlenih kako je predložio EK.

Uvide poslovne zajednice definitivno treba uvažiti i kompanijama olakšati izvještavanje. Na tragu toga je i mišljenje Europske središnje banke (ESB) da se zadrži obveza izvještavanja o održivosti za sva poduzeća s više od 500 zaposlenih. U svom mišljenju ESB ističe da podržava nastojanja EK-a da pojednostavi zahtjeve, no naglašava da je dostupnost usklađenih, standardiziranih i pouzdanih informacija o održivosti ključna za usmjeravanje kapitala prema aktivnostima koje podupiru ciljeve održivosti EU-a te za omogućavanje tržišnim sudionicima da razumiju i vrednuju rizike povezane s održivošću. Također upozorava na rizik donošenja investicijskih odluka temeljenih na nepotpunim informacijama.

Većina kompanija u nekom ili svim segmentima angažira vanjske stručnjake za pomoć u izradi izvještaja, strategija, razumijevanju stanja, zahtjeva i osmišljavanju aktivnosti. Ali ne postoje vanjski stručnjaci koji mogu ili bi trebali nadomjestiti znanje o poslovanju koje imaju stručnjaci iz kompanije. Održivost treba biti integrirana u sve aspekte poslovanja, a najviše u osnovno poslovanje, odnosno core business. Ideja je da kompanije izgrade interne kapacitete i razumijevanje kako bi mogle upravljati čimbenicima o održivosti, a vanjske stručnjake koristiti kao podršku.

Što vidite kao glavne izazove u budućnosti i mislite li da će CSRD polučiti željeni učinak, kako s aspekta društvene koristi tako i s aspekta tvrtki koje su obveznice ispunjavanja te direktive?

Učinak će ovisiti o tome kako će 2028. godine izgledati CSRD i drugi za ovo relevantnti propisi koji se trenutačno izmjenjuju u EU institucijama. Ishod tih zakonodavnih procesa će ponajviše utjecati na kapacitet EU-a da ostvari ambiciozne ciljeve Europskog zelenog plana. Ali mnogo toga se promijenilo u geopolitičkom kontekstu od 2019. kad je usvojen tako da preispitivanje prioriteta može ostvariti i neke pozitivne društvene učinke.

Što se tiče samog CSRD-a i izvještavanja o održivosti, veliko smanjenje kruga obveznika i neke od predloženih izmjena Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (CSDDD) poput promjene pristupa dubinskoj analizi, odnosno prelazak s modela fokusiranog na organizacije i negativne učinke u cijelom lancu aktivnosti na model temeljen na riziku, mogli bi najvećim kompanijama u EU ograničiti djelovanje i otežati transformaciju na održivo poslovanje. To bi paradoksalno moglo dovesti do smanjenja konkurentnosti najvećih europskih kompanija.

Temeljem dosadašnjeg iskustva, postoji li nešto što smatrate da bi bilo dobro promijeniti ili unaprijediti u načinu izvješćivanja? 

Ujednačavanje zahtjeva i terminologije između različitih zakonskih propisa je apsolutni prioritet jer su zahtjevi u trenutnom obliku pisani birokratskim i teško razumljivim jezikom, a često se preklapaju jedni s drugima, ali i propisima iz drugih područja. Primjerice, dolazi do preklapanja i s propisima iz područja kibernetičke sigurnosti, zakonom o umjetnoj inteligenciji i slično Dosta frustracija u praksi dolazi od međusobno kontradiktornih propisa i potrebe da se ista stvari radi više puta. Ideja izvještaja o održivosti bila je da se na jednom mjestu objedini izvještavanje o svim nefinancijskim aspektima poslovanja, a još uvijek smo vrlo daleko od postizanja tog cilja.