Promjene u poljoprivredi i proizvodnji hrane mogu smanjiti emisije staklenika za trećinu

Priuštive, lako dostupne radnje mogu opskrbu hranom učiniti sigurnijom i otpornijom, posebno za ranjive i siromašne ljude.

Globalni poljoprivredno-prehrambeni sustav predstavlja ogromnu priliku za smanjenje gotovo trećine svjetskih emisija stakleničkih plinova pristupačnim i lako dostupnim radnjama, dok se nastavlja i dalje hraniti rastuće stanovništvo, navodi se u novom izvješću Svjetske banke.

Recept za održiv planet: postizanje neto nulte emisije u poljoprivredno-prehrambenom sustavu ocrtava radnje koje svaka zemlja može poduzeti. To će učiniti opskrbu hranom sigurnijom, pomoći prehrambenom sustavu da bolje podnese klimatske promjene i zaštititi ranjive ljude tijekom ove tranzicije.

“Iako hrana na vašem stolu može biti dobrog okusa, ona je također i pozamašan dio kolača od emisija klimatskih promjena.”, rekao je Axel van Trotsenburg, viši direktor Svjetske banke.

“Dobra vijest je da globalni prehrambeni sustav može izliječiti planet – čineći tlo, ekosustave i ljude zdravijima, dok zadržava ugljik u tlu. To je nadohvat ruke za našeg života, ali zemlje moraju djelovati sada: jednostavna promjena načina na koji zemlje sa srednjim dohotkom koriste zemljište, poput šuma i ekosustava, za proizvodnju hrane može smanjiti emisije poljoprivredno-prehrambenih proizvoda za trećinu do 2030. godine.”, pojasnio je.

Izvor jeftinih mjera

U izvješću se navodi da je poljoprivredno-prehrambeni sustav ogroman, neiskorišten izvor jeftinih mjera za klimatske promjene. Za razliku od drugih sektora, može imati ogroman utjecaj na klimatske promjene smanjenjem emisija i prirodnim crpljenjem ugljika iz atmosfere.

Prepoznajući da će zemlje ispuniti svoje klimatske ciljeve na različite načine, izvješće identificira izbor rješenja između kojih se može izabrati:

Zemlje s visokim dohotkom mogu prednjačiti – pružajući veću potporu zemljama s niskim i srednjim dohotkom kako bi mogle usvojiti poljoprivredne metode i tehnologije s niskim emisijama, uključujući tehničku pomoć za programe očuvanja šuma. Zemlje s visokim dohotkom također mogu preusmjeriti subvencije s izvora hrane s visokim emisijama. To bi otkrilo njihovu punu cijenu i pomoglo da opcije hrane s niskim emisijama budu jeftinije u usporedbi s njima.

Zemlje sa srednjim dohotkom imaju veliku ulogu – obuzdavanjem do tri četvrtine globalnih emisija poljoprivredno-prehrambenih proizvoda zelenijim praksama – poput smanjenja emisija iz uzgoja stoke i riže, ulaganja u zdrava tla i smanjenja gubitka i bacanja hrane – i korištenja zemljišta učinkovitije. Jedna trećina svjetskih prilika za smanjenje emisija iz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda odnosi se na održivo korištenje zemljišta u zemljama srednjeg dohotka.

Zemlje s niskim dohotkom mogu zacrtati drugačiji put naprijed – izbjegavanjem grešaka koje čine bogatije zemlje i iskorištavanjem klimatski pametnih prilika za zelenija i konkurentnija gospodarstva. Očuvanje i obnova šuma promicalo bi održivi gospodarski razvoj u zemljama s niskim dohotkom, s obzirom na to da više od polovice njihovih poljoprivredno-prehrambenih emisija dolazi od krčenja šuma radi proizvodnje hrane.

Isplativost ulaganja veća od troškova

Trebalo bi djelovati u svim zemljama kako bi se došlo do neto nule, kroz sveobuhvatan pristup smanjenju emisija u prehrambenim sustavima, uključujući gnojiva i energiju, proizvodnju usjeva i stoke te pakiranje i distribuciju kroz lanac vrijednosti od farme do stola.

Izvješće otkriva da su isplativosti ulaganja u smanjenje emisija poljoprivredno-prehrambenih proizvoda mnogo veće od troškova.

Godišnja ulaganja morat će se povećati na 260 milijardi dolara godišnje kako bi se prepolovile emisije poljoprivredno-prehrambenih proizvoda do 2030. i postigle neto nulte emisije do 2050. Dvostruko više novca troši se godišnje na poljoprivredne subvencije, od kojih mnoge štete okolišu. Dok se smanjenjem rasipnih subvencija može financirati dio ovih ulaganja, dodatno financiranje je neophodno da bi se neto iznos smanjio na nulu.

Ovakva ulaganja dovela bi do više od 4 trilijuna dolara koristi, od poboljšanja ljudskog zdravlja, sigurnosti hrane i prehrane, kvalitetnijih radnih mjesta i profita za poljoprivrednike, do više ugljika zadržanog u šumama i tlu.