Produktivnost rada u EU najviše raste u glavnim gradovima

Rasprostranjeno je razmišljanje da su gradovi motori nacionalnog i regionalnog rasta, pa je zanimljivo vidjeti kako se razvijala dinamika produktivnosti u Europskoj uniji (EU) u razdoblju od 20 godina, što je analizom obuhvatio europski Centar za istraživanje ekonomskih politika (CEPR) koji nastoji istraživanjima poboljšati kvalitetu odluka koje se tiču ekonomskih tema.

Analiza pokazuje da je najveći rast produktivnosti između 2001. i 2021. ostvaren u glavnim gradovima dok su drugi gradovi u tome zaostajali.

No, isto tako vidljivo je da je razvoj stanja oko produktivnosti slojevitiji no što je jednostavan zaključak da su gradovi dobri, a da ostala područja zaostaju.

Ono što je jasno je da je ekonomski rast u EU u obuhvaćena dva desetljeća bio sporiji no onaj u SAD-u, ponajviše zbog slabljenja rasta produktivnosti rada.

No, u analizama se često više pozornosti pridavalo jazu u investicijama, regulatornim zaprekama i dinamici tržišta rada na nacionalnim razinama no ekonomskoj strukturi na geografskoj razini.

Istraživanje CEPR-a ukazuje da je u glavnim gradovima rast općenito bio pogonjen kako rastom produktivnosti tako i rastom zaposlenosti, što onda objašnjava i najveći porast u broju stanovnika. U drugim većim urbanim područjima rast zaposlenosti, produktivnosti i stanovništva je bio dvostruko slabiji, dok je u područjima izvan gradova broj stanovnika smanjen i zaposlenost jedva rasla iako je produktivnost rasla gotovo jednako dobro kao u glavnim gradovima.

Pogledaju li se brojke za bruto dodanu vrijednost po glavi stanovnika, tada je u EU u 20 godina rast 23 posto od čega je 29 posto u glavnim gradovima, 17 posto u ostalim gradovima i 23 posto u neurbanim područjima.

Produktivnost rada je rasla 20 posto u glavnim gradovima, 10 posto u ostalim gradovima i 18 posto u područjima izvan gradova, a prosjek EU-a je 15 posto.

Broj stanovnika u glavnim gradovima veći je za 13 posto, u drugim gradovima šest posto dok su ostala područja izgubila dva posto stanovništva.

Što se zaposlenosti tiče, ona je u glavnim gradovima rasla 22 posto, u drugim gradovima 13 posto te u ruralnim područjima četiri posto.

Zanimljivo je također vidjeti da je produktivnost uglavnom rasla unutar ekonomskih sektora, a ne zbog prelaska na produktivnije sektore, i to u sva tri analizirana područja.

Glavni su gradovi povećali udio zaposlenosti u sektoru usluga, a pali su udjeli u industriji, trgovini, transportu i hotelijerstvu. Drugi su gradovi slijedili sličnu putanju, a neurbana područja su ostala ovisnija o tradicionalnim sektorima.