Prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prerađivačka industrija zapošljava najviše ljudi u Hrvatskoj: broji 244 tisuće zaposlenih, što je više i od trgovine na malo.
Taj sektor ključan je za nacionalno gospodarstvo jer stvara dodanu vrijednost i jača izvozni potencijal Hrvatske. No, unatoč dosadašnjim ulaganjima i mjerama, prerađivačka industrija u usporedbi s europskim prosjekom i dalje zaostaje u ključnim aspektima – kao što je produktivnost i tehnološka sofisticiranost.
Kako bi se potaknula dugoročna politika zapošljavanja i financijska održivost sektora, predstavnici tvrtki iz metaloprerađivačke, elektro, grafičke, tekstilne i kemijske industrije te industrije plastike i građevinskih materijala sastali su se s predstavnicima Hrvatske gospodarske komore te Ministarstvo financija te predložili mjere koje je moguće provesti u vrlo kratkom roku.
Mjere su sastavljene po uzoru na one koje su poduzele pojedine europske države.
Ono što muči ovaj sektor jesu visoki troškovi energije i emisija ugljičnog dioksida te nedostatna ulaganja u zelene i digitalne tehnologije. Uz to, velikim i srednje kapitaliziranim poduzećima otežan je pristup europskim i nacionalnim programima sufinanciranja.
Na tržištu nema dovoljno kvalificirane radne snage, visoki su troškovi rada a proizvodne tehnologije zastarjele. Zato je i produktivnost manja, a i konkurentnost na globalnoj razini.
Zbog visokih troškova energije, među kojima cijena električne energije i plina za poduzeća je u Hrvatskoj među najskupljima, ostaje manje novca za ulaganja u zelenu energiju. Okolišni standardi su sve veći, zbog potrebe regulatornih usklađivanja sve je manja konkurentnost domaćih proizvoda prerađivačke industrije.
Velika i srednja poduzeća često ne mogu provesti ključne investicije, jer nisu prihvatljivi za sufinanciranje. Da bi uveli nove tehnologije, potrebna im je adekvatna radna snaga, koje na tržištu rada nema što na kraju rezultira smanjenom konkurentnošću. Prerađivačka industrija nije privlačna mladima – prosječna plaća u ovom sektoru kreće se oko 1.200 eura.
Sedam je ključnih mjera, koje je predložio HGK, a koje su usmjerene na digitalnu transformaciju, energetsku učinkovitost i dekarbonizaciju. Traže da potpore budu dostupne svim tvrtkama, bez obzira na veličinu, po uzoru na Italiju, Španjolsku i Njemačku, gdje država daje porezne olakšice, povoljne kredite i bespovratna sredstva.
Primjerice, Italija je, kako bi ubrzala digitalnu transformaciju, u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, svim poduzećima, bez obzira na veličinu ili sektor, omogućila porezne olakšice.
Hrvatska, za razliku od Italije, već je sredstva iz europskih fondova i NPOO-a alocirana na druga ministarstva. No, industrija je najvećim dijelom bila zaobiđena. Zato se sada radi na Nacionalnom planu za razvoj industrije, a predložene mjere mogle bi ući u taj plan za industriju od 2027. do 2034. godine. Nacionalni plan sastavit će predstavnici ministarstava, fakulteta, stručne i poslovne javnosti, a ne konzultantske kuće.
Radna skupina, istaknuo je ministar gospodarstva Ante Šušnjar, ne kreće od nule budući da postoji prva radna verzija nacionalnog plana koja je već napravljena u Ministarstvu gospodarstva.
Španjolska je ponudila financijsku pomoć industrijskim poduzećima svih veličina za dekarbonizaciju postrojenja. Njemačka pak nudi i povoljne zajmove i bespovratnu pomoć i to za mala, srednja i velika poduzeća sa sjedištem u Njemačkoj. Kako bi prošla na natječajima, mala poduzeća mogu se uključiti u konzorcije.
U Europi visoki troškovi energije i emisija ugljičnog dioksida prepoznati su kao kritične barijere, pa su predložene mjere za sufinanciranje povećanja proizvodnih kapaciteta uz energetsku učinkovitost te potpore za dekarbonizaciju energetski intenzivne industrije.
U Hrvatskoj se tek predlaže usklađivanje kriterija s realnim potrebama sektora. Njemačka već provodi program Klimaschutzverträge, koji velikim poduzećima u sektorima čelika, cementa i kemije pokriva dodatne troškove prelaska na niskougljične tehnologije.
Ni uštede energije ne događaju se slučajno, već je sustavno praćenje i upravljanje potrošnjom energije poduprto financijskom injekcijom države. U Francuskoj se dodjeljuju i potpore za digitalizaciju energetskog upravljanja.
Pročitajte još:
Uz, takve i slične mjere, HGK za našu prerađivačku industriju traže i regulatorne promjene u Zelenoj javnoj nabavi. Trenutačno se u Hrvatskoj zeleni kriteriji u graditeljstvu primjenjuju gotovo isključivo na drvene elemente i stolariju, dok su cement, beton i čelik izostavljeni.
Ističu da prerađivačka industrija ne može čekati te pozivaju na brzu uspostavu programa potpora iz nacionalnih izvora: stratešku alokaciju sredstava posebno za velika i energetski intenzivna poduzeća, prilagodbu sustava bodovanja koji bi nagrađivao inovativne projekte, poticanje energetske samodostatnosti kroz ulaganja u obnovljive izvore energije na udaljenim lokacijama.
Pravovremena provedba ovih mjera ne samo da bi smanjila operativne troškove kroz energetsku učinkovitost, već bi omogućila hrvatskim tvrtkama ravnopravniju utakmicu na globalnom tržištu, gdje su digitalna zrelost i održivost postali osnovni preduvjeti poslovanja, ističu iz HGK.
