Puno se pisalo o trgovinskom ratu i carinama pokrenutim s dolaskom Donalda Trumpa u Bijelu kuću i o učincima na europsku ekonomiju, no izgleda da je znatno manje u fokusu bila procjena kako se ta zbivanja mogu odraziti na tržište rada.
Ipak, svakako je bitno kakva će sudbina zaposlenika u novim okolnostima biti, tim više jer ekonomska nestabilnost vodi smanjenju broja prilika koja se nude na tržištu radne snage te slabi stabilnost samog zaposlenja.
Jedan od pokazatelja zdravlja tržišta rada je stopa objave novih radnih mjesta koja je izravna posljedica osjećaja stabilnosti i perspektive kod poslodavaca.
Kada je puno poslova u ponudi tvrtke se očito osjećaju pouzdano i spremno primiti nove ljude. No, kada ponuda presuši znak je da je na dnevnom redu oprez, a pad broja radnih mjesta u oglasima je rani znak da je došlo do usporavanja.
Poslodavci općenito krenu s pauzom u zapošljavanju osjetno ranije prije eventualnog otpuštanja, pa je stoga stopa slobodnih radnih mjesta važan rani indikator. A u ovome trenutku podaci pokazuju da rizika ne manjka.
U prvom tromjesečju ove godine, prema podacima iz lipnja, došlo je do blagog pada u stopi slobodnih radnih mjesta u eurozoni u odnosu na prethodni kvartal, ali pad je naglašeniji na godišnjoj razini.
Najveći pad u ponudi slobodnih radnih mjesta se očekivano dogodio na početku pandemije, puno više nego tijekom financijske krize prije više od 15 godina. Tržište radne snage se donekle oporavilo tijekom 2021. i 2022. godine, no sada je opet uočljiv pad, a ponajviše u Njemačkoj, Grčkoj, Austriji i Švedskoj.
Za zaposlenike to znači i manje prigoda da promijene posao te manji prostor da ispregovaraju veće plaće, kao i dulje čekanje na pronalazak novog radnog mjesta u slučaju otpuštanja.
Drugi važan pokazatelj je smanjenje broja radnih sati, odnosno smjenskog rada, što također nerijetko prethodi otpuštanjima ili zamrzavanju novog zapošljavanja.
U Europskoj uniji (EU) su prošle godine zaposlenici u prosjeku radili 36 sati tjedno, a to uključuje i one s punim i one sa skraćenim radnim vremenom. Najdulji radni tjedan imala je Grčka s 39,8 sati, a najkraći Nizozemska s 32,1 sata.
Broj radnih sati je smanjen za 0,3 posto u prvom tromjesečju i u eurozoni i u EU na kvartalnoj razini. Na godišnjoj je povećan za 0,1 posto u eurozoni te pao 0,2 posto u EU.
Ako broj radnih sati nastavi padati, to će se ponajprije osjetiti kod onih s nižom i srednjom razinom dohotka koji ionako imaju već poteškoća s troškovima života.
Čak i ako razina zaposlenosti ostane nepromijenjena, moguće je da sve učestalije radnici koji imaju posao ne mogu ostvariti željeni broj radnih sati.
U prvom tromjesečju ove godine oko 10,9 posto europskog aktivnog stanovništva nije bilo dovoljno iskorišteno, odnosno oko 23,6 milijuna ljudi. To može ukazivati da je pad kvalitete poslova veći no što pokazuju same brojke o nezaposlenosti.
Europski institucionalne mjere za zaštitu zaposlenika se pogoršavaju što je zabrinjavajuće u trenutku kada se još ne mogu dovoljno procijeniti mogući ekonomski šokovi zbog carina.
Globalni indeks zaštite radnih prava za prošlu godinu, koji ima ljestvicu od 0 do 100, pokazuje da zemlje kao što su Norveška, Švedska, Finska, Francuska i Italija imaju skor od 94, Njemačka 88,5 te Ujedinjeno Kraljevstvo 88 bodova.
No, istodobno se uočavaju zakonodavne praznine u područjima kao što je zaštita od nepoštenog otkaza ili jednaki tretman za one koji nisu zaposleni na neodređeno vrijeme.
Te praznine znače da čak i u stabilnim ekonomskim vremenima dio radnika ostaje nezaštićen od iznenadnog gubitka posla ili pogoršavanja uvjeta rada.
Globalni indeks radničkih prava Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC) za ovu godinu pokazuje da je prosječan skor za Europu lošiji no prošle i pretprošle godine te kako se krše prava u područjima kao što su pravo na štrajk i na osnivanje sindikata te pristup sudskoj zaštiti.
“U Europi je u zadnjih 10 godina na sceni ubrzano pogoršanje prava i pad je najveći u odnosu na bilo koju drugu svjetsku regiju. Skor je u 2014. bio 1,84, a sada je 2,78. Gotovo tri četvrtine europskih zemalja je prekršilo pravo na štrajk, a u više od polovice je onemogućen ili ograničen pristup sudskoj zaštititi što je osjetan rast u odnosu na 32 posto iz 2024.”, prenosi Euronews navode ITUC-a.
Pročitajte još:
Sve navedeno upućuje da stanje oko poslova i prihoda zaposlenika izaziva sve veću napetost. Stoga negativni ekonomski učinci carina ne donose samo rizik usporavanja ekonomije već mogu snažnije pogoditi radnike upravo zato što institucionalni alati koji su omogućavali lakše prevladavanje kriza postaju sve slabiji.
Idućih nekoliko kvartala će pokazati hoće li i može li kombinacija pritiska carina i erozije u zaštiti zaposlenika donijeti trošak ne samo u smislu gubitka poslova već i u šteti za pregovaračku snagu radnika, i to na dulje vrijeme.
