OIEH za Financije.hr: Zakon o OIE treba doradu – tri ključna izazova koji usporavaju energetsku tranziciju

Vlada RH usvojila je na zadnjoj sjednici Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji kojim je predviđeno da do 2030. godine 42,5 posto od ukupne električne energije u Hrvatskoj bude proizvedeno iz obnovljivih izvora energije, umjesto dosadašnjih 36,6 posto.

Predsjednik Vlade RH, Andrej Plenković istakao je da ovim zakonom Hrvatska pravi veliki iskorak prema sektoru obnovljivih izvora energije. Predstavljajući detalje Zakona, ministar gospodarstva RH, Ante Šušnjar, rekao je i daje osim usklađivanja s direktivama EU, ovaj zakon propisao i veoma ambiciozne ciljeve koji će Hrvatskoj osigurati održiv i učinkovit sustav temeljen na čistim i obnovljivim izvorima energije.

U Obnovljivim izvorima energije Hrvatska (OIEH) za Financije.hr kažu kako predložene izmjene ovog Zakona donose određene pomake, ali i dalje ne ispunjavaju ključne ciljeve europske Direktive RED III – osobito u dijelu koji se odnosi na ubrzanje razvoja obnovljivih izvora i prateće infrastrukture.

Najveći izazovi odnose se na neshvatljiva i u velikoj mjeri neprovediva ograničenja u planiranju skladišta energije, isključenje područja Natura 2000 iz infrastrukturnog planiranja te ukidanje modela „netiranja“ za kućne solarne elektrane. Ako se ove odredbe ne dorade, navode za naš portal, postoji ozbiljan rizik usporavanja energetske tranzicije, što bi moglo obeshrabriti građane i poduzetnike.

„Iako se prijedlogom Zakona uređuje definiranje područja za razvoj mreže i skladišta energije, pristup je i dalje restriktivan. Naime, područja mreže Natura 2000 i zaštićena područja isključuju se iz planiranja skladišta energije, dok se za mrežnu infrastrukturu dopuštaju iznimke samo ako ne postoji alternativna trasa. S obzirom na to da Natura 2000 pokriva čak 36,8 posto kopnenog teritorija Hrvatske, a mnogi ključni infrastrukturni projekti – poput planiranog dalekovoda Konjsko-Melina – prolaze kroz ta područja, ovakvo ograničenje u praksi onemogućuje realizaciju strateških projekata. OIEH predlaže pristup koji ne isključuje unaprijed ta područja, već njihovo korištenje ograničava tamo gdje postoje stvarne prepreke, sukladno RED III Direktivi“, kažu u OIEH.

Napominju pritom i da je Ministarstvo u izvješću o provedenom savjetovanju primilo naše komentare vezane za RED III „na znanje“ i najavilo njihovo razmatranje u daljnjoj fazi transpozicije, što očekuju u zadnjem kvartalu ove godine.

Novi prijedlog Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji propisuje da se postrojenja za skladištenje energije mogu graditi unutar obuhvata zahvata na građevinskoj čestici priključnog postrojenja ili u njegovoj neposrednoj blizini, ali uz uvjet da je to predviđeno prostornim planom i/ili sukladno propisima o prostornom uređenju i gradnji. Međutim, ovakav pristup, pojašnjavaju u OIEH, otvara niz problema u praksi.

Prvo, problematična su rješenja gdje se takva postrojenja za skladištenje energije mogu smjestiti – unutar obuhvata postrojenja, na građevinskoj čestici na kojoj se nalazi priključno postrojenje ili u neposrednoj blizini priključnog postrojenja.

„Varijanta da skladište energije može biti na građevinskoj čestici priključnog postrojenja je teško provediva, budući da su priključna postrojenja u vlasništvu operatora sustava, mogu biti udaljena i do 10 km od zahvata (proizvodnog postrojenja), a prostorne mogućnosti za dodatne objekte na tim česticama nerijetko su već iscrpljene ili (kada postoje) su rezervirane za buduća proširenja infrastrukture operatora. Za očekivati je da ta varijanta izgradnje gotovo nikad neće biti moguća“, navode iz OIEH.

Druga varijanta, izgradnja „unutar obuhvata zahvata postrojenja“ je prerestriktivna, ocjenjuju. Zanemaruju se slučajevi u kojima se takvi obuhvati zahvata ne mogu dodatno infrastrukturno opteretiti (primjerice u potpunosti su prekrivene panelima) ili imaju specifične terenske karakteristike, kao što je neravni teren. Puno praktičnija i funkcionalnija opcija bi bila da se takvo skladišno postrojenje izgradi u neposrednoj blizini obuhvata zahvata, pa je brisanje te varijante iz prijedloga, što je u odnosu na prvi prijedlog ovog Zakona, velik korak unazad.

„Dodatno, prvi prijedlog Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji omogućavao je da proizvođači električne energije pružaju i usluge skladištenja, ako ishode odgovarajuću dozvolu. Taj element je iz konačnog prijedloga zakona uklonjen, čime se nepotrebno sužava prostor za fleksibilnije upravljanje energijom i veliki skladišni kapaciteti se administrativno isključuju s tržišta električne energije, što predstavlja izgubljen potencijal“, pojašnjavaju u OIEH.

Dodavanje uvjeta usklađenosti s prostornim planom kao preduvjeta za izgradnju postrojenja za skladištenje uz elektranu može znatno usporiti provedbu, osobito ako zahvaća potrebu za izmjenom prostornog plana. S obzirom na to da većina važećih prostornih planova ne prepoznaje postrojenja za skladištenje energije, jer je riječ o posve novoj tehnologiji koja se tek počela uvoditi prije nekoliko godina, predloženi uvjet predstavlja značajnu prepreku razvoju ovih projekata.

OIEH predlaže fleksibilniji pristup koji omogućuje postavljanje baterijskih spremnika uz postojeća energetska postrojenja (u blizini postojećih obuhvata zahvata), uz osnovne tehničke i sigurnosne uvjete, bez potrebe za prethodnom izmjenom prostorno-planske dokumentacije.

Cilj bi trebao biti omogućiti svim OIE elektranama ugradnju baterijskih spremnika koji neće služiti samo vlastitim potrebama, već i potrebama elektroenergetskog sustava. Ovim prijedlogom se, kako navode, gradnja skladišta energije nepotrebno ograničava i dodatno usporava.

Ukidanje „netiranja“ smanjuje isplativost kućnih solarnih sustava

Prema prijedlogu Zakona, od 1. siječnja 2026. ukida se model „netiranja energije“ za nove korisnike kućnih solarnih elektrana prema kojem su građani mogli kompenzirati preuzetu i predanu energiju po istoj cijeni. Novi model predviđa da se za preuzetu energiju plaća puna cijena, dok se višak energije prodaje po znatno nižoj. Ova izmjena imala bi značajan utjecaj na isplativost ulaganja u male solarne elektrane.

Povrat investicije, koji je do sada – uz podršku Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost – iznosio oko četiri godine, sada bi se mogao produljiti na šest, pa čak i do dvanaest godina u slučajevima kada se subvencije ne koriste. Time ulaganje postaje manje atraktivno i financijski manje isplativo, što bi moglo obeshrabriti aktivniju ulogu građana u energetskoj održivosti.

„Jedan od pozitivnih potencijala novog modela je poticanje ulaganja u baterijske spremnike, koji omogućuju pohranu viška energije za kasniju vlastitu potrošnju. Međutim, Hrvatska još uvijek nije uspostavila sustav poticanja baterijskih sustava, unatoč višegodišnjim prijedlozima OIEH-a. Bez javne podrške, baterijski sustavi ostaju financijski nedostupni većini građana, a propušta se važna prilika za jačanje otpornosti i fleksibilnosti elektroenergetskog sustava. U mnogim članicama EU subvencije za baterije već su standard jer se prepoznaje njihova važna uloga u stabilizaciji mreže, integraciji obnovljivih izvora i smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima. Ako želimo da se zakonske promjene za građane pretvore u priliku, a ne prepreku, potrebno je hitno uključiti baterijske spremnike u nacionalne poticajne mjere – kako za kućanstva, tako i za poduzetnike“, navode iz OIEH za Financije.hr.

Unatoč navedenim izazovima, OIEH ističe da ulaganje u sunčane elektrane za građane i dalje ima smisla. Državne subvencije za električnu energiju neće trajati vječno – kada isteknu, cijene će gotovo sigurno porasti. Oni koji proizvode vlastitu energiju imat će dugoročnu prednost, smanjenu ovisnost o tržišnim kretanjima, vanjskim dobavljačima i geopolitičkim utjecajima.

Osim ekonomskih dobrobiti, vlastita proizvodnja energije doprinosi borbi protiv klimatskih promjena, smanjenju emisija CO2 te stvaranju zdravijeg i sigurnijeg okoliša. To nije samo osobna investicija, već i doprinos zajednici i budućim generacijama.

Hrvatska ima priliku postati predvodnica zelene tranzicije, ali to zahtijeva odlučnije i praktičnije zakonodavne korake – uključujući hitnu podršku za baterijske sustave i uklanjanje birokratskih prepreka za ključne projekte.