Republika Hrvatska u većinskom vlasništvu trenutačno ima više od 900 tvrtki, a oko 800 ih je u nadležnosti županija, gradova i općina, 10 ih se nalazi u portfelju Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), a tu je i 36 poduzeća od posebnog interesa, rekao je jučer ministar financija Marko Primorac.
Naveo je, na predstavljanju plana pod nazivom ‘Unaprjeđenje upravljanja pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske’, da država planira postupan izlazak iz vlasništva nad tvrtkama koje nisu od posebnog interesa. Dakle, uskoro bi neke državne tvrtke mogle biti potpuno u privatnim rukama.
Kazao je i da će se donijeti zakoni koji će pomoći da se poboljša poslovanje državnih tvrtki. Istaknuo je da zakonski okvir koji predlažu je prijedlog Zakona o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske i prijedlog Zakona o Centru za restrukturiranje i prodaju. Reforme će biti fokusirane na tvrtke od posebnog interesa za koje će se birati nadzorni odbori i nova uprava. Kao primjere tvrtki od posebnog interesa Primorac je naveo Hrvatsku elektroprivredu (HEP), Hrvatske šume i Hrvatsku poštansku banku (HPB).
Novu odluku Vlade RH o tvrtkama u državnom vlasništvu komentirao je za Financije.hr ekonomski analitičar Damir Novotny.
“Hrvatska država je na nekoliko razina većinski vlasnik velikog broja poduzeća, a u mnogima ima i manjinske udjele. Proces privatizacije zaustavljen je prije više od 20 godina. Vlada Ivice Račana nije bila protiv privatizacije, ali nije bila ni za nastavak privatizacije, što ju je onda zaustavilo. Podržavali su jedino započete privatizacije kao što je bila privatizacija Ine. Mnoge međunarodne institucije su Vladi RH zamjerale tako veliki broj državnih poduzeća”, rekao nam je.
“U Europskoj uniji ne postoji primjer države koja ima tako veliki broj državnih poduzeća. Postoje brojni izvještaji o notornoj neučinkovitosti takvih tvrtki zbog činjenice da prevladava političko, a ne ekonomsko upravljanje. Dakle, te su tvrtke ekonomski neučinkovite, a zapošljavaju veliki broj ljudi. To je tema koja je politički bila jako osjetljiva i dva desetljeća se nitko nije usudio krenuti u privatizaciju tih poduzeća. Uvijek su se nalazile neke izlike. I ovaj zadnji potez Vlade da dokapitalizira Petrokemiju u Kutini se opravdava potrebom da postoji jedna petrokemijska tvrtka u Hrvatskoj, a takvih tvrtki inače nema u svim zemljama, na primjer, nema ih u Češkoj i Slovačkoj”, dodao je.
Smatra da se privatizacija mora nastaviti jer državni sektor previše utječe na ekonomske procese kroz državnu upravu, fiskalne politike i državna poduzeća.
“Zbog toga je hrvatska ekonomija u zaostatku što se tiče rasta produktivnosti u odnosu na ostale zemlje EU-a. Čini se da su se sada stekli uvjeti da Vlada donese odluku da izađe iz vlasništva nad određenim tvrtkama. Hrvatska javnost je uglavnom senzibilizirana protiv privatizacije i protiv nastavka povlačenja države iz državnih poduzeća. To je politički možda i razumljivo, ali ekonomski je to potpuno neracionalno. Državna poduzeća su veliki gubitnici jer nemaju dovoljno kvalitetno upravljanje i više služe kao leglo korupcije nego kao ekonomski subjekt koji može nositi razvoj i stvarati nova radna mjesta. U tom kontekstu je odluka Vlade RH da se postupno povlači iz vlasništva tih poduzeća racionalna”, kazao nam je Novotny.
Međutim, nije mu jasno kakva su to poduzeća od strateškog interesa i što to uopće znači. Smatra da objašnjenje ministra Primorca nije dovoljno dobro. Ministar je naveo da su strateški bitna poduzeća ona koja imaju najveće prihode, najveću imovinu i zapošljavaju najviše ljudi.
“Ako ćemo se usporediti sa Slovenijom, tamo je vlada zadržala kontrolu nad četiri ili pet poduzeća koja posluju kao da su u privatnom vlasništvu, odnosno kao da njima ne upravlja politička elita. Sva druga poduzeća je vlada u Sloveniji odavno privatizirala, a neka od tih poduzeća, koja su bila u državnom vlasništvu, su kupovala i poduzeća iz Hrvatske, kao što su Atlantic Grupa, Podravka ili Agrokor. Dakle, privatizacija je nužna”, naglasio je.
“Pitanje je zašto postoji taj popis od 36 strateških poduzeća, koji je inače bio duži. Na primjer, zašto bi Vlada bila dioničar u Podravci? Ja ne poznajem nijednu vladu u EU koja bi bila vlasnik tvornice juha. Zašto je suvlasnik Končara? Zašto je vlasnik HEP-a? Je li to potrebno? U Sloveniji ne postoji jedan jedinstveni sustav elektroprivrede kao što je HEP u Hrvatskoj. U današnjim okolnostima europskog tržišta taj popis poduzeća koja su u vlasništvu Vlade RH je jako upitan. Je li potrebno da Vlada bude dioničar u Ini, i to manjinski? Treba li biti dioničar u Hrvatskim šumama i zašto uopće postoje Hrvatske šume? Zašto je Vlada RH dioničar u Financijskoj agenciji (Fina) i zašto je Fina od strateškog državnog interesa”, pita se Novotny.
Pročitajte još:
Kaže da nije bitno koliko te tvrtke imaju prihoda ili koliko ljudi zapošljavaju i da ih to ne čini tvrtkama od strateškog interesa.
“U tržišno orijentiranim ekonomijama Hrvatska je dio ekonomskog sustava Europske unije u kojoj je državno vlasništvo svedeno na minimum i nema potrebe da država bude u tim poduzećima”, zaključio je.
Jedan odgovor
Jako dobro g. Novotny govori. Odavno smo trebali privatizirati državna poduzeća, jer je to leglo korupcije i političkog kadroviranja!