Njemačko ministarstvo financija zaustavilo je izdavanje dvaju srebrnih kovanica nakon što je nagli porast cijena metala njihovo kovanje učinio neekonomičnim. Bundesbanka je potvrdila da je Savezno ministarstvo financija odgodilo dva nadolazeća izdanja – kovanicu od 25 eura i 20 eura – zbog naglog rasta cijene srebra.
Prvi, čija je premijera bila izvorno planirana za studeni, prikazuje „Heilige Drei Könige“ ili Sveta tri kralja. Drugi, čija je premijera bila planirana za siječanj, nosi naziv „125 Jahre Wuppertaler Schwebebahn“ ili „125 godina Wuppertalske viseće željeznice“, u spomen na ikonu njemačkog inženjerstva.
Odluka označava opreznu stanku u višedesetljetnoj tradiciji koja slavi njemačku kulturu i inovacije. Iako je doživjelo blaži rast od zlata, srebro je i dalje postalo toliko skupo da metal unutar svake kovanice sada košta više od svoje službene vrijednosti.
Objava ne znači da je Njemačka ukinula sve svoje sjajne komemorativne novčiće. Ministarstvo financija kaže da su buduća izdanja još uvijek na kalendaru kovanja, uključujući kovanicu od 25 eura u čast Elisabeth Schwarzhaupt, prve njemačke ministrice, i još jednu kojom se slavi 150 godina Festivala Richarda Wagnera u Bayreuthu.
Dužnosnici trenutačno provjeravaju može li promjena mješavine metala smanjiti gubitke na kovanicama. Od siječnja je cijena plemenitog metala porasla za oko 65 posto. To je djelomično povezano s potražnjom za sigurnim utočištem u vrijeme geopolitičke nesigurnosti, iako srebro ima i niz praktičnih primjena, što znači da je industrijski apetit potaknuo porast cijena, navodi Euronews. Srebro posebno ima niz tehnoloških primjena zahvaljujući svojoj visokoj električnoj vodljivosti.
Iako su kolekcionarski novčići zakonsko sredstvo plaćanja, ne koriste se za kupnju i ne postoje u optjecaju. Umjesto toga, prodaju se nešto iznad nominalne vrijednosti, što generira uredan profit. Kada cijene srebra porastu, taj profit nestaje.
Njemačka je jedna od rijetkih zemalja eurozone koja još uvijek izdaje kovanice od čistog srebra kao zakonsko sredstvo plaćanja. Svaki prigodni komad priča priču o njemačkoj kulturi, povijesti i izumima, te se smatraju džepnim ekvivalentom nacionalnog muzejskog eksponata. Prethodne počasti uključivale su kovanice posvećene Goetheu, Albertu Einsteinu i papi Benediktu XVI. rođenom u Njemačkoj. Privremeno zaustavljanje naglašava kako oscilacije na globalnim tržištima roba i cijena mogu poremetiti čak i dugogodišnje tradicije.
Problemi i s običnim kovanicama
Sa sve većom uporabom kartica i drugih načina digitalnog plaćanja, kovanice postaju sve veći problem, posebice u proizvodnji. Američka vlada trebala bi obustaviti kovanje jednog centa početkom iduće godine budući da je stvaralo gubitke.
Međutim, iako se čine skoro bezvrijedne, postupno povlačenje iz upotrebe kovanice od jednog centa moglo bi stajati Amerikance oko šest milijuna dolara godišnje budući da će trgovci, za gotovinske kupnje, zaokruživati iznose računa na najbližu kovanicu od pet centi. Zaokruživanje na ovaj iznos rezultiralo bi „porezom kroz zaokruživanje“ koji bi američke potrošače mogao stajati oko 6,06 milijuna dolara godišnje.
Prošle godine je ministarstvo financija tako na kovanju jednog centa zabilježio gubitak od 85,3 milijuna dolara zbog razlike između njegove nominalne vrijednosti i troška njegove proizvodnje. Prema Američkoj kovnici novca, proizvodnja i distribucija kovanice od jednog centa stoji 3,69 centi.
Američki peni pravi se od cinka s bakrenim premazom i to još od 1982. godine, kada je SAD zamijenio dotadašnji brončani peni, koji je bio izrađen od 95 posto bakra, pet posto cinka i kositara, zbog rasta cijene bakra.
Dok kritičari tvrde da je novčić od cinka i bakra rasipanje novca i resursa, zagovornici ističu da pomaže u održavanju nižih cijena i doprinosi prikupljanju sredstava za humanitarne organizacije.
Odluka o mogućem povlačenju kovanica od jednog i dva eurocenta u Europskoj uniji traje već dulje od deset godina. Od uvođenja eura 2002. godine, do 2013. godine, europske države su zajedno potrošile oko 1,4 milijarde eura na proizvodnju kovanica od jednog i dva centa.
Na kraju prosinca 2021. godine širom eurozone u optjecaju je bilo više od 141 milijarde kovanica, od čega je kovanica od jednog centa bilo 38,12 milijardi a kovanica od dva centa – 29,68 milijardi.
Troškovi proizvodnje mogu varirati ovisno o zemlji članici, jer svaka država eurozone odgovorna je za proizvodnju vlastitih kovanica, a troškovi ovise o čimbenicima poput cijena sirovina, troškova rada i količine proizvedenih kovanica.
Proizvodnja kovanice od jednog centa – veliki gubitak za eurozonu
Prema analizi Europske komisije iz 2013. godine, proizvodni troškovi često prelaze nominalnu vrijednost tih kovanica, u prosjeku koštaju između 150 i 160 posto njihove nominalne vrijednosti.
Konačni proračun procjenjuje „negativnu seigniorage“ odnosno kumulativni gubitak, na otprilike 370 milijuna eura, s procjenom da troškovi mogu ukupno doseći i 1,09 milijardi eura.
Uredba (EU) br. 651/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. godine naložila je Komisiji da provede analizu učinaka daljnjeg izdavanja kovanica od jednog i dva centa, uključujući analizu troškova i koristi koja uzima u obzir stvarne proizvodne troškove tih kovanica u odnosu na njihovu vrijednost i koristi.
I 2013. godine stiglo je izvješće – Europska komisija izvijestila je Europski parlament i Vijeće iz 2013. godine da je proizvodnja kovanica od jednog centa, značajan gubitak gubitak za eurozonu.
U istom izvješću Europske komisije iz 2013. godine navedeno je da su članice eurozone zbog visokih troškova proizvodnje kovanica od jednog i dva centa od uvođenja eura 2002. godine do 2013. izgubile ukupno 1,4 milijarde eura.
„Troškovi proizvodnje i izdavanja općenito su visoki i troškovi njihove nabave za većinu su članica i do četiri puta veći od njihove nominalne vrijednosti“, navela je Komisija u izvješću.
EU je razmatrala četiri scenarija: status quo – odnosno izrada i izdavanje eurocenti se nastavlja, zatim smanjivanje troškova odnosno bolje optimizirane procedure i sastav učinaka, brzo povlačenje to jeste prestanak izdavanja ili postepeno povlačenje (“fading out”), što bi značilo prestanak izrade bez aktivnog sakupljanja.
Analiza je pokazala da bi scenario postepenog povlačenja mogao rezultirati povlačenjem većine kovanica u roku od tri do četiri godine, s manje troškova od verzije „brzog povlačenja“ – gdje bi glavninu troškova preuzele banke, trgovine i operatorske tvrtke.
Neke zemlje poput Nizozemske, Finske, Irske, Italije, Belgije, Estonije i Slovačke već prakticiraju zaokruživanje novčanih transakcija takozvano „švedsko zaokruživanje“, a neke su prestale proizvoditi kovanice od jedan i dva centa.
Prema anketi Eurobarometra iz prosinca 2024., više od 60 posto Europljana podržava ukidanje kovanica od jednog i dva centa i prelazak na obvezno zaokruživanje. Manje od polovine građana podupire povlačenje i zaokruživanje cijena samo u Španjolskoj, Grčkoj i na Cipru. U Hrvatskoj tu opciju podupire 56 posto građana.
Druge zemlje već su ukinule kovanice male vrijednosti. Kanada je prestala proizvoditi svoje novčiće od jednog centa 2012. godine zbog visokih troškova proizvodnje i sve slabije kupovne moći uzrokovane rastom cijena.
U Velikoj Britaniji se 2024. nije kovao nijedan novi novčić zbog smanjenog korištenja gotovine, budući da su vlasti procijenile da ih ima dovoljno u opticaju.
Pročitajte još:
Britansko Ministarstvo financija priopćilo je da se kovanice od jednog ili dva penija ne ukidaju, ali kako sve više ljudi živi bezgotovinski, bilo je nekoliko godina u kojima nisu kovane nove kovanice od dva penija. I kovanice od 20 penija povremeno su prolazile kroz razdoblja bez nove proizvodnje.
Kovanice od jednog i dva eurocenta izrađuju se čelika presvučenog bakrom, te su kovanice otporne, ali i jeftine za proizvodnju ali i kako bi se postigla razlika u boji i izgledu u odnosu na veće apoene, kao što su deset ili 20 centi, koji koriste nordijski zlatni legirani materijal. No, konačna odluka još nije postignuta.
