Najviše stranih radnika u Hrvatskoj radi u graditeljstvu

U 2023. godini, zaključno s danom 30. rujna, Ministarstvo unutarnjih poslova Hrvatske izdalo je 133.014 dozvola za boravak i rad.

Samo u prava četiri mjeseca ove godine broj podnesenih zahtjeva za dozvole za boravak i rad u odnosu na isto razdoblje 2022. godine bio je veći za  oko 60 posto, priopćili su iz MUP-a RH za Financije.hr, a krajem rujna 2023. godine za oko 40 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

Od ukupnog broja izdanih dozvola za boravak i rad, za novo zapošljavanje izdano je 85.869, dok je 28.955 za produljenje dozvola, te 18.190 za sezonske radnike, od toga najviše u djelatnosti turizma i ugostiteljstva – 16.444.

Za cijelu 2022. godinu, ukupno je izdano 124.121 dozvola za boravak i rad, od toga su za novo zapošljavanje izdane 79.458 dozvole, za produljenje 27.827 te za sezonske radnike 16.836. Već sada, nakon devet mjeseci je razvidno da je broj stranih radnika veći za 8.893, a do kraja godine je ostalo još više od dva mjeseca.

Iako je tradicionalno uvriježeno mišljenje da su strani radnici uglavnom sezonski i vezani za sektor turizma, stvari su se i tu promijenile.

Podaci MUP-a pokazuju da je najviše dozvola izdano za sektor graditeljstva – 50.676 radnih dozvola, i to sa skoro punih deset tisuća stranih radnika više nego u sektoru turizma, za koji je radilo 40.435 tisuća radnika.

Koliko se tržište rada pormijenilo, svjesni su i u Hrvatskoj obrtničkoj komori (HOK) i u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK).

Iz HOK-a su za jesen najavili brojne projekte stručnog usavršavanja za sektor graditeljstva, svjesni da majstora nedostaje. Priopćili su i podatak da je u 2022/2023. godini zabilježen porast upisa u zanimanja zidar i fasader, uz kontinuirano visok interes za instalatera grijanja i klimatizacije te kućnih instalacija, vodoinstalatera i elektroinstalatera.

I u HGK su svjesni da Hrvatska treba novu imigracijsku politiku. Na konferenciji koju su organizirali potkraj rujna, istakli su da se Hrvatska u potrazi za radnicima natječe sa svim državama Europske unije, i u zaostatku je, jer drugi imaju više iskustva. “Danas ne bi bilo građevine bez stranih radnika”, istaknuo je predsjednik Uprave GP-a Krk Sanjin Purić na skupu, navodeći kako su nekada stranim radnicima smatrani ljudi iz Bosne i Hercegovine, a danas su to radnici iz Indije, Nepala i Turske.

I upravo najviše stranih radnika u Hrvatsku dolazi iz Bosne i Hercegovine, njih 30.555. Na drugom mjestu su radnici iz Srbije (20.358), a zatim iz Nepala, njih 16.346. Na četvrtom i petom mjestu su radnici iz Sjeverne Makedonije i Indije, a slijede Kosovo, Filipini, Bangladeš, Turska i Albanija.

I svi oni su državljani trećih zemalja, odnosno ne pripadaju europskom gospodarskom prostoru, pa su uvjeti za rad i boravak koje moraju ostvariti – jednaki, kako za državljane iz susjedstva, tako i za državljane iz, primjerice, Filipina. Hrvatske plaće su im, u poređenju s njihovim državama, značajno veće.

I podaci Centra za mirovne studije (CMS) iz Zagreba, koji su dostavljeni našem portalu, potvrđuju da radnika u Hrvatskoj – nedostaje.

„Poslodavci u Hrvatskoj nemaju problema s tim što radnici iz Hrvatskoj udaljenijih zemalja ne poznaju jezik. Na hrvatskom tržištu rada nedostaje radnika, pa je Republika Hrvatska proceduralno olakšala dolazak stranih radnika koji se zapošljavaju na radnim mjestima koja se vode kao deficitarna (lista je objavljena na stranicama HZZ-a). Iz same liste razvidno je da za neka radna mjesta poznavanje jezika naprosto nije nužnost“, kaže Tea Radović iz CMS-a.

Valja napomenuti, kažu u CMS-u, kako se u Hrvatskoj dozvola za boravak i rad dobiva temeljem ugovora o radu, što u praksi znači da je vezana uz konkretnog poslodavca. Ako se ugovor o radu prekine, radnik gubi dozvolu za boravak i rad.

„Nažalost, također svjedočimo tome da pojedini strani radnici dođu u Hrvatsku i na granici budu obaviješteni o otkazu ugovora o radu, što, u slučaju dalekih zemalja, podrazumijeva ogroman financijski i logistički teret za osobe koje potom moraju o svom trošku organizirati povratak u svoju državu. Svime time su strani radnici stavljeni u dodatan odnos zavisnosti od poslodavca, u odnosu na radnike – državljane Republike Hrvatske. Strah od gubitka posla, i samim time dozvole za boravak i rad, faktor je koji nameće poslušnost tim radnicima. Zbog takvih situacija nadamo se da će nadolazeće izmjene Zakona o strancima koje je najavilo Ministarstvo unutarnjih poslova omogućiti ukidanje zavisnosti stranih radnika o radnim dozvolama u slučajevima otkazivanja ugovora ili kršenja njihovih prava“, kaže Luka Kos iz CMS-a.

S druge strane, (ne)poznavanje jezika postaje problem ili prednost kad je u pitanju poznavanje vlastitih radničkih prava. Naime, većina stranih radnika ne poznaje hrvatski sustav, radnu legislativu i ljudska prava (građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna) koja su im zajamčena u Hrvatskoj, ali, za razliku od stranih radnika iz zajedničkog govornog područja, puno teže dolaze do tih informacija.

„To poslodavcima otvara prostor za kršenje prava, a to se kršenje i događa. Događaju se slučajevi da su radnici prijavljeni na manje sati no što ih odrađuju, da im se oduzimaju putovnice i drugi osobni dokumenti, da se usmeno pri dogovaranju poslova dogovori jedan iznos plaće, pa se taj usmeni dogovor krši, da plaću uopće ne dobiju ili dio plaće dobivaju „na ruke“, da im je uskraćeno pravo na tjedni odmor, da su smješteni u neadekvatnim životnim prostorima, itd. Kao što smo vidjeli iz medija, strani radnici se također susreću i s rasizmom i ksenofobijom, a što između ostalog utječe i na pristup policiji i pravosuđu“, upozoravaju iz CMS-a. 

Ozbiljan problem koji je CMS evidentirao jeste i prijava kaznenih djela, koju stranac želi prijaviti, upravo zbog diskriminacije.

„Za kraj, istaknuli bismo kako će novi ljudi zasigurno nastaviti dolaziti u zemlju, a nedostaju nam jasne i konkretne strategije na temelju kojih će se omogućiti ovom društvu da uistinu postane uključivo društvo. Nadamo se da će se najavljenom imigracijskom politikom ukinuti diskriminacija osoba koje nam dolaze iz afričkih i azijskih država kojima se učestalo neopravdano odbijaju vize bez učinkovitog mehanizma kontrole zbog čega im je viza odbijena te da će se odrediti jasni i precizni uvjeti pod kojima se može odbiti izdavanje viza“, kažu u CMS-u za Financije.hr. 

Stranim radnicima rijetko su omogućeni tečajevi hrvatskog jezika i kulture koji su preduvjet pune integracije u društvo. Također, nedostaje informiranje radnika o njihovim pravima pri dolasku u Hrvatsku koje bi pomoglo smanjenju kršenja tih prava.

Smatramo, kažu u CMS-u, kako je položaj stranih radnika iz trećih zemalja u Hrvatskoj „goruće pitanje“ za čije rješenje nedostaje volje donositelja odluka, ali i cijele zajednice – bilo da dolaze iz Nepala ili susjedstva, jer ih gospodarstvo treba.