Mali poljoprivrednici bacaju svoje voće dok istovremeno uvoz raste

Prošle godine je u Hrvatskoj bilo 37.939 hektara površina pod voćnim kulturama na kojima je proizvedena 126.181 tona voća, od toga su jabuke bile na 3.839 hektara i proizvedeno ih je 67.934 tone. Ove godine očekuje se pad uroda jabuka za 27 posto na godišnjoj razini i trebao bi iznositi 48.000 tona, prema procjenama Svjetskog udruženja za uzgoj jabuka i krušaka (WAPA).

Proizvodnja jabuka u Europskoj uniji trebala bi ove godine ostati na istoj razini kao i lani, 10,45 milijuna tona, što je 7,5 posto manje od trogodišnjeg i petogodišnjeg prosjeka, naveli su iz Hrvatske voćarske zajednice (HVZ).

Dodali su da je u EU, prema podacima WAPA-e, najzastupljenija sorta jabuka Golden Delicious koja će bilježiti pad uroda od 0,9 posto na 2,06 milijuna tona, a Gala će se stabilizirati na 1,43 milijuna tona. Veće padove uroda bilježe sorte Red Delicious, od 19,2 posto, i Idared, od 8,8 posto. Osim toga, posebno se očekuje rast proizvodnje sorte Conference za 15,6 posto, dok William BC pada za 16,7 posto.

Kada je riječ o Hrvatskoj, uz pad uroda, stručnjaci upozoravaju da bi veliki postotak jabuka mogao završiti u kategoriji industrijske, a samo 30.000 do 35.000 tona u komorama na dugoročnom skladištenju.

Iz Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) su za Financije.hr rekli da rast troškova, manjak radne snage i sve izraženija klimatska neizvjesnost utječu na dugoročnu održivost voćarske proizvodnje. Objasnili su da pad proizvodnje jabuka stvara pritisak na tržištu i utječe na cijene.

Dodali su i da je Hrvatska u 2024. uvezla 29.087 tona jabuka, krušaka i dunja u vrijednosti većoj od 25,40 milijuna eura. S obzirom na pad proizvodnje, ove godine bi ta brojka mogla biti veća.

Sve navedeno ima negativan utjecaj i na potrošače i na proizvođače. Niska produktivnosti, brojne prepreke na tržištu i drugi realni problemi sve više rezultiraju odustajanjem od proizvodnje u Hrvatskoj, dok su cijene iz uvoza, zbog inflacije i drugih faktora, takve da si prosječan potrošač sve teže može priuštiti voće.

Iz HVZ procjenjuju kako se očekuje da će maloprodajne cijene jabuka u nadolazećoj sezoni iznositi između dva i 2,30 eura po kilogramu, ovisno o sorti i kvaliteti. Otkupna cijena za prvu klasu trebala bi biti oko 0,80 eura po kilogramu, a za drugu klasu se ne očekuje više od 0,30 do 0,35 eura po kilogramu, budući da je još uvijek na snazi Vladina odluka o ograničenju cijene pakiranja od dva kilograma.

Zanimljivo je da su se, prema podacima iz Zelenog izvješća Ministarstva poljoprivrede, voćnjaci u 2023. godini u Hrvatskoj rasprostirali na 37.939 hektara, isto kao i lani. Po površini intenzivnih nasada, najveće površine nalaze se pod nasadima lješnjaka, 24,6 posto od ukupne površine, i oraha, 24,4 posto.

Međutim, jabuke su na prvom mjestu po proizvedenoj količini u strukturi proizvodnje voća i čine 47,7 posto od ukupno proizvedenog voća, a nakon njih su mandarine s 33,7 posto. Lani je proizvedeno 30.540 tona mandarina.

“Iako nam površine pod voćnjacima rastu iz godine u godinu, pa smo 2013. godine, kada je Hrvatska ušla u EU imali, 28.519 hektara, proizvodnja kontinuirano pada s čestim oscilacijama zbog vremenskih uvjeta. Najveća proizvodnja voća bila je 2007. godine kada smo proizveli čak 319.070 tona s 32.554 hektara. Prema podacima Sektora za poljoprivredu Hrvatske gospodarske komore Hrvatska je 2013. godine imala jabuka na 5.377 hektara i proizvodnju od gotovo 122.000 tona, a to je u 2024. godini palo na 3.839 hektara i 67.934 tona. Površine mandarina su pale s 2.104 hektara, na 1.841 hektara, a proizvodnja je pala s 40.024 na 30.540 tona. Ali smo zato površine pod orasima povećali s oko 3.000 hektara u 2013. godini, na 8.496 hektara, a lješnjake s 2.649 hektara na čak 9.079 hektara. U 2013. smo proizveli 902 tone oraha, a u 2024. samo 303 tona, dok ogroman rast površina lješnjaka nije doveo i do velikog rasta proizvodnje pa smo s 1.561 tonom, u 10 godina proizvodnju povećali za tek 685 tona”, rekli su nam iz HPK.

“Sektor voćarstva predstavlja značajan potencijal za unaprjeđenje hrvatske poljoprivrede. Ulaganja u nove nasade i kvalitetan sadni materijal, infrastrukturu koja doprinosi sprječavanju šteta od elementarnih nepogoda, primjena novih tehnologija i inovacija, navodnjavanja i ekoloških sustava proizvodnje dio su rješenja za izazove u voćarstvu. Ipak, proizvodnjom voća podmirujemo manje od polovice ukupnih potreba domaćeg tržišta, pa je Hrvatska neto uvoznik voća”, dodali su.

Najviše uvozimo voće koje se ne proizvodi u Hrvatskoj, a najviše su to banane čiji je udio u ukupnom uvozu voća 30,9 posto, a zatim su agrumi s 23,9 posto.

Hrvatska je lani uvezla 18.076 tona svježih jabuka, a najviše iz Poljske, 9.643 tone. Na drugom mjestu je Italija s 2.637 tona, a na trećem Srbija s 2.042 tone.

Kada je riječ o izvozu, lani su izvezene ukupno 120.062 tone voća u vrijednosti većoj od 118,87 milijuna eura. Najviše su se izvozili agrumi, 39.486 tona, u vrijednosti od 35,69 milijuna eura, a nakon njih su jabuke, kruške i dunje s 30.395 tona, 15,52 milijuna eura.

“Očito je da proizvodnja voća i povrća nije atraktivna kao proizvodnja ratarskih kultura. Nekoliko je razloga za to. Od zadanog EU sustava izravnih plaćanja koji se uglavnom temelji na plaćanjima po proizvodnoj površini, bez obzira na vrstu i količinu proizvodnje, do činjenice da su u ove proizvodnje potrebna velika ulaganja, a radi se i o radno intenzivnim proizvodnjama. Voće i povrće kvarljiva je roba koja traži poseban režim skladištenja i manipulacije, visoki su troškovi tekuće proizvodnje, veliki su rizici od vremenskih nepogoda, a konkurencija je ogromna. Uz jačanje proizvodnje velikih sustava, a s obzirom na veliki broj manjih proizvođača i fragmentiran posjed, rješenje vidimo i u boljem organiziranju manjih proizvođača radi zajedničkog planiranja proizvodnje i plasmana proizvoda te jačanje njihovih kooperacijskih odnosa s prerađivačkom industrijom i ugostiteljstvom”, rekli su nam iz HPK.

“Površine pod nasadima voća i povrća potrebno je povećati. Za to su potrebna ulaganja u podizanje i opremanje višegodišnjih nasada voća, u izgradnju i opremanje zaštićenih prostora za proizvodnju povrća, u izgradnju i opremanje skladišnih kapaciteta, navodnjavanje. S obzirom na visoke troškove ulaganja u dugotrajnu imovinu u proizvodnji voća i povrća, nužna je snažnija pomoć države u smislu dodjele investicijskih potpora iz EU fondova i državnog proračuna. Kao i regionalizacija proizvodnje u smislu poticanja proizvodnje onih vrsta i kultivara voća i povrća koji daju najbolje rezultate u određenim područjima”, dodali su.

Smatraju da je nužna primjena inovacija i rezultata znanstvenih istraživanja u proizvodnji voća i povrća, s obzirom na dramatične posljedice klimatskih promjena, na obaveznu primjenu zahtjevnih standarda u pogledu zaštite zdravlja, očuvanja okoliša i prirode te s obzirom na očekivanja potrošača u pogledu kvalitete proizvoda.

Uz sve navedeno, na probleme u hrvatskom voćarstvu ukazuje i nedavna objava jednog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG) iz Križnice, naselja u sastavu Općine Pitomača, u kojoj su napisali da besplatno dijele dinje i lubenice jer ih ne mogu prodati.

“Kako nitko ne želi naše domaće poljoprivredne proizvode, kao što su dinje i lubenice slatke kao med, jer eto uvozno je valjda bolje, a nama je žao da nam propadne oko 60 tona lubenica i 40 tona dinja, pozivamo vas da dođete u Ķrižnicu preko rijeke Drave na kućni broj 53 gdje iste te proizvode dijelimo”, objavili su na društvenim mrežama iz OPG-a Čor.

Hrvatska je u 2024. uvezla 14.882 tone lubenica, od toga 3.402 tone iz Grčke i 2.776 tona iz Albanije. Istodobno, uvezeno je 2.930 tona dinja, 1.329 tona iz Italije i 515 tona iz Njemačke.