Propast pregovora o prodaji međunarodne imovine Lukoila tvrtki za trgovinu energentima Gunvor je, čini se, izložio rusku tvrtku riziku gubitka 14 milijardi eura vrijedne imovine te potaknuo nagađanja da bi mogla postati predmetom preuzimanja domaćeg rivala Rosnjefta.
Za Hrvatsku je priča zanimljiva utoliko što Lukoil sudjeluje na hrvatskom maloprodajnom tržištu naftnih derivata sa 45 benzinskih postaja, što nije baš mala brojka zna li se da drugi najveći domaći igrač iza Ine Petrol ima oko 200 crpki.
Lukoil, za kojega dugo kruže glasine da je blisko povezan s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, ima vrijeme do 21. studenoga da nađe rješenje za međunarodnu imovinu jer tada na scenu stupaju američke sankcije.
Jedan od izvora s ruskog naftnog tržišta je rekao da bi neki od zainteresiranih koji su prethodno odbijeni zbog Gunvora mogli ponovno pokušati, no i da se vlasnici Lukoila pripremaju za mogućnost da im zemlje u kojima imaju imovinu jednostavno nju preuzmu. Na domaćem ruskom tržištu Lukoil ima malo prostora za rast u borbi s vodećim Rosnjeftom i Gazprom Njeftom.
Nekadašnji zamjenik ruskog ministra energetike Vladimir Milov koji je završio u egzilu smatra da Lukoil nema poslovnu budućnost.
“Kod kuće sve je predano Rosnjeftu i Gazprom Njeftu. Međunarodna tržišta više nisu opcija. Lukoilu su krila podrezana”, prenosi Financial Times njegove riječi.
Dosad je Putin navodno zaustavljao želju Rosnjefta da preuzme Lukoil, no sada se možda otvorila mogućnost da se to dogodi.
Procjena o vrijednosti međunarodne imovine od 14 milijardi eura je minimalan iznos procijenjen na temelju objava glavnih Lukoilovih podružnica u Nizozemskoj i Austriji. Pritom manjinski udjeli u drugim inozemnim tvrtkama ili investicijama vrijedni oko šest milijardi eura nisu predmetom sankcija.
Inače, nove američke sankcije pogađaju i Rosnjeft koji je za razliku od Lukoila većinski u vlasništvu države. Na te dvije tvrtke otpada oko polovice ruske proizvodnje nafte i izvoza.
Lukoilova međunarodna imovina se prostire od naftnih polja u Iraku i Africi preko rafinerija u Europskoj uniji do tvrtke za trgovinu energentima u Švicarskoj i benzinskih postaja u SAD-u i Europi. U SAD-u ima preko 200 benzinskih postaja.
Sankcije su, očekivano, stvorile pritisak i na zemlje u kojima se imovina Lukoila nalazi. U Bugarskoj gdje Lukoil u cijelosti posjeduje jedinu rafineriju parlament je pokrenuo korake ka preuzimanju pogona. Bivši bugarski veleposlanik u Moskvi Ilian Vasilev je rekao da bi logičan rasplet bio da država osigura neprekinut rad rafinerije uz priznanje Lukoila da ne može nastaviti upravljati.
U Rumunjskoj Lukoil upravlja manjom rafinerijom koja pokriva trećinu tamošnje proizvodnje.
Ministar energetike Bogdan Ivan je ovaj tjedan rekao kako vlada mora preuzeti kontrolu nad Lukoilovim tamošnjim operacijama, što uključuje rafineriju i mrežu benzinskih crpki, radi zaštite radnih mjesta za oko pet tisuća ljudi te osiguranja stabilnosti domaćeg energetskog sektora.
Pročitajte još:
Lukoil može pokušati primijeniti strategiju Rosnjefta u Njemačkoj gdje su njegove tamošnje tri rafinerije 2022. dospjele pod nadzor službenog Berlina, ali vlasnik im je i dalje ostao Rosnjeft.
Inače, Lukoil izvan Rusije proizvodi pola milijuna barela nafte dnevno što je 0,5 posto globalne proizvodnje.
U svakom slučaju, preostalo je tek nekih tjedan dana za rasplet, barem u ovoj fazi drame.
