Dugo najavljivani planovi Kine za smanjenje viška industrijskih proizvodnih kapaciteta naići će na prvi ozbiljniji test u prezaduženom i napuhanom sektoru polisilikona, ključnom elementu u proizvodnji solarnih ćelija. Analitičari te industrije kažu da je u tom sektoru najlakše intervenirati – ali i da će biti teško postići uspjeh.
Prema planu kojeg su osmislili najveći industrijski igrači u suradnji s kineskim regulatorima veliki proizvođači će zajedno prikupiti 50 milijardi yuana (7 milijardi dolara) koje će potrošiti na kupnju i zatvaranje najmanje učinkovitih pogona – da bi potom uspostavili kartel kroz kojeg bi zajednički formirali cijene i okončali cjenovne ratove i konstantni pad cijena.
U idealnom scenariju, kad cijene porastu zbog takvog kartelskog udruživanja proizvođači koji danas posluju s gubitkom postali bi profitabilni, pa bi time nadoknadili trošak nastao na početku procesa.
Posljedično, smanjenje proizvodnje i veći troškovi polisilikona prisilili bi proizvođače solarnih panela – koji imaju kapacitete za proizvodnju otprilike dvostruko većih količina godišnje nego što cijeli svijet kupuje, i koji su zbog toga uzrok trgovinskih napetosti između Kine i Zapada – na veću konsolidaciju.
No, brojni analitičari ukazuju na opasnost pri svakom koraku tog plana. Kao prvo, nejasno je može li se uopće u tom sektoru postići dogovor koje kompanije bi bile u kartelu ili izvan njega.
Iz jednog od najvećih proizvođača, GCL Technology Holdings, najavili su početkom ovog mjeseca da se planiranje sektorskog kartela privodi kraju, ali su na medijske upite odbili pružiti bilo kakve pojedinosti o tome koje bi još kompanije u njemu sudjelovale. Također, banke, kojima je poticaj za financiranje cijelog procesa održavanje stabilnosti sektora, također bi se morale uključiti u proces.
Analitičari upozoravaju da bi problem mogle biti i lokalne vlasti koje su u proteklim godinama djelovale na ispunjavanju strateških ciljeva za zelenu tranziciju koje zadaje Peking. To su činile dodjeljivanjem izdašnih subvencija, poreznih olakšica i jeftinog zemljišta tom sektoru, te će vrlo vjerojatno pružiti otpor zatvaranju takvih pogona na vlastitom terenu.
Naposljetku, čak i ako dođe do formiranja kartela, potencijalni uspjeh plana opet paradoksalno stvara preduvjete za novi neuspjeh, jer nakon što porastu cijene članovi kartela bi mogli bi doći u napast da povećaju vlastitu proizvodnju i ostvare veću dobit.
Zato se svi pokušaji reforme sučeljavaju sa tim rizicima, unatoč tome što taj sektor ima manje sudionika i manje inputa u opskrbnom lancu u odnosu na većinu drugih sektora kineskog gospodarstva, u kojem je višak kapaciteta raširena pojava koja stvara deflacijski pritisak, ugrožava trgovinske odnose s drugim zemljama i dugoročni ekonomski rast.
“Uspjeh sigurno nije zajamčen. Ako smanjenje viška kapaciteta ne uspije u sektoru polisilikona, onda će imati probleme i u brojnim drugim sektorima,” rekli su analitičari Tilly Zhang i Wei He u analizi konzultantske tvrtke Gavekal Dragonomics.
Ako slamanje viška kapaciteta „ne uspije privući polisilicij, borit će se u brojnim drugim industrijama” u kojima vlada ima manje kapaciteta za poticanje brzih promjena, kazali su.
U posljednjih pet godina čak oko dvije trećine ukupnih kapaciteta te industrije izgradila su četiri najveća kineska proizvođača. Oni su krajem 2024. bili oko 3,25 milijuna tona godišnje, po podacima konzultantske kuće Bernreuter Research, koja predviđa da će 2025. prosječna iskorištenost kapaciteta biti tek 35-40 posto, u odnosu na 57 posto prošle godine.
Po podacima kineske udruge fotonaponske industrije CPIA ove je godine izgrađeno, ili je u izgradnji, još oko 965.000 tona novih kapaciteta za proizvodnju polisilikona.
U prošlosti je već bilo neuspjelih pokušaja da se solarnu industriju natjera na samoregulaciju. U listopadu je glavno sektorsko tijelo NDRC predložilo uvođenje propisane minimalne cijene solarnih modula, no želja proizvođača da snižavanjem cijena konkuriraju na tržištu pokazala se prevelikom.
NDRC je potom na sastanku u veljači pozvao na zabranu izgradnje novih kapaciteta na sastanku u veljači, gdje je rečeno da su zbog cjenovnih ratova i prevelikih kapaciteta gubici fotonaponske industrije prošle godine iznosili oko 40 milijardi dolara.
Usprkos tome, gradnja nije stala. Primjerice, u gradu Karamayu u sjeverozapadnoj kineskoj regiji Xinjiang u svibnju je najavljena izgradnja novog pogona za proizvodnju solarnih modula vrijedna 400 milijuna dolara. Nova tvornica polisilikona kapaciteta 140.000 tona godišnje u Qinghaiju, provinciji u koja je jedna od većih industrijskih ulagača, također je započela s probnim radom u ožujku.
U slučaju da polisilikonski kartel uspije pobijediti otpor iz redova industrije i lokalnih vlasti, mogao bi povisiti prodajne cijene toliko da ih onda najslabije kompanije u sektoru proizvodnje solarnih panela neće biti u stanju platiti, što znači da bi to dovelo do njihovog gašenja.
“Osim ako odjednom ne dođe do cijelog vala bankrota, koji bi onda doista smanjio veličinu cijelog sektora, ne vidim kako bi to moglo upaliti,” kaže Alicia Garcia-Herrrero, glavna ekonomistica za azijsko-pacifičku regiju pri konzultantskoj kući Natixis, dodavši da će se time testirati koliko je visok prag tolerancije kineskog vodstva na masovna zatvaranja u industrijskom sektoru kojeg su do jučer zagovarali kao nacionalni prioritet.
Pročitajte još:
Potreba zaštite strateških prioriteta postoji i u brojnim drugim sektorima, od električnih vozila i baterija pa sve do brodogradnje – pri čemu su oni imaju opskrbne lance mnogo složenije od solarne industrije
“Vrlo je lako graditi proizvodne kapacitete i na tome spaliti novce – naknadno smanjivanje i usmjeravanje kapaciteta na zdrav način daleko je teže,” zaključuje Max Zenglein, analitičar pri istraživačkoj grupaciji The Conference Board.
