Već sedam godina u Europskoj uniji (EU) postoji mogućnost da građani sami proizvode energiju, dijele je i njome trguju. Koncept energetskih zajednica je važan iskorak prema čistoj i jeftinijoj energiji, no iskustvo na terenu pokazuje da se niti u EU, a još manje u Hrvatskoj, stvari ne razvijaju onom brzinom kojom je to izvorno zamišljeno.
U Hrvatskoj je tek sredinom ove godine profunkcionirala prva energetska zajednica, a broj registriranih se praktično može brojati prstima jedne ruke. U EU ih inače imao nešto iznad osam tisuća.
S Majom Čičko, koja je aktivna u okviru lokalne akcijske grupe LAG SAVA i energetske zajednice SAVA, popričali smo o sadašnjoj situaciji te o tome može li se očekivati da se stvari ubrzaju i da Hrvatska u dogledno vrijeme postane ipak plodno tlo za snažniju građansku participaciju u proizvodnji energije.
Koliko dugo postoji Energetska zajednica SAVA, kako je ideja nastala i što je zapravo cilj njezina razvoja?
Energetska zajednica SAVA osnovana je 12. kolovoza 2025. godine kao rezultat višegodišnje suradnje jedinica lokalne samouprave okupljenih kroz LAG SAVA. Trenutačno okuplja osam gradova i općina s područja Zagrebačke županije te LAG kao udrugu. LAG SAVA obuhvaća ukupno 11 jedinica lokalne samouprave (JLS) i cilj nam je u Energetsku zajednicu okupiti sve naše JLS, tako da nam i energetska zajednica i LAG obuhvaćaju identičan teritorij.
Ideja nije nastala zbog pojedinačnog projekta ili mogućnosti financiranja nego iz potrebe da lokalne zajednice počnu sustavnije upravljati vlastitim energetskim resursima. Kroz projekt RENOVERTY, ali i druge aktivnosti, sve smo se više bavili pitanjima energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije i energetskog siromaštva. Pritom smo prepoznali da gradovi i općine već imaju objekte na kojima mogu proizvoditi električnu energiju, ali da nedostaje model koji bi omogućio njezino učinkovitije korištenje na razini lokalne zajednice.
Naš cilj je povezati lokalnu proizvodnju i potrošnju električne energije, prvenstveno za javne potrebe. Primjerice, ako jedna općina proizvodi električnu energiju na krovu općinske zgrade, želimo omogućiti da se dio te energije koji se ondje ne potroši može koristiti za potrebe drugih javnih objekata, poput dječjih vrtića, škola, sportskih dvorana ili javne rasvjete.
Takav model omogućio bi bolje iskorištavanje postojeće infrastrukture, smanjenje energetskih troškova i dugoročno veću energetsku neovisnost lokalnih zajednica.
Zapravo, naš cilj nije samo izgraditi dodatne sunčane elektrane, nego uspostaviti sustav u kojem će lokalno proizvedena energija stvarati što veću korist upravo na području na kojem nastaje.
Može li nedavna konferencija u Bolu biti prijelomni trenutak za ubrzanje razvoja energetskih zajednica?
Na međunarodnoj konferenciji “Energetske zajednice u praksi”, održanoj krajem rujna u Bolu na Braču, predstavili smo razvoj Energetske zajednice SAVA kao primjer povezivanja više jedinica lokalne samouprave u zajedničku energetsku inicijativu. Smatram da je konferencija bila iznimno važna prije svega zato što su se na istom mjestu okupili predstavnici energetskih zajednica, lokalne samouprave, nadležnih ministarstava, Hrvatske energetske regulatorne agencije, HEP ODS-a, Europske komisije i drugih organizacija koje sudjeluju u energetskoj tranziciji.
Do sada smo često imali situaciju da se o energetskim zajednicama razgovara na različitim razinama, ali bez dovoljno međusobne koordinacije. Upravo zato smatram važnim što su institucije imale priliku izravno čuti s kakvim se problemima susreću oni koji energetske zajednice pokušavaju razviti u praksi.
Međutim, mislim da sama konferencija ne može biti prijelomni trenutak ako nakon nje ne uslijede konkretne promjene. Rasprave, primjeri dobre prakse i zaključci svakako su korisni, ali energetske zajednice trebaju jasne postupke, funkcionalan sustav dijeljenja energije i provediva pravila.
Ono što me ohrabruje jest činjenica da se sve manje razgovara o tome trebaju li nam energetske zajednice, a sve više o tome kako omogućiti njihovo stvarno funkcioniranje. To je važan pomak.
Koje su temeljne poteškoće koje koče razvoj energetskih zajednica i s kojim ste se izazovima konkretno susreli?
Najveći problem vidim u tome što između zakonski predviđenih mogućnosti i njihove stvarne primjene još uvijek postoji značajan raskorak. Osnivanje pravne osobe zapravo je jednostavniji dio posla. Mi smo trenutačno u fazi da smo predali zahtjev za upis u registar HERA-e no i dalj čekamo da se taj registar oformi kako bi u njega mogli biti upisani.
U našem slučaju dodatna je specifičnost to što Energetska zajednica SAVA okuplja više jedinica lokalne samouprave. Naš je cilj omogućiti da svaka jedinica lokalne samouprave zadrži vlasništvo nad vlastitim sunčanim elektranama, a istodobno putem zajednice organizira raspodjelu proizvedene energije za svoje javne potrebe. Već smo se u početnoj fazi susreli s pitanjem teritorijalnog obuhvata zajednice i tumačenja zakonskog uvjeta blizine članova projektima obnovljivih izvora energije zbog čega smo zatražili službeno očitovanje nadležnog ministarstva.
Poseban izazov predstavlja i planiranje ulaganja u okolnostima kada svi elementi budućeg modela dijeljenja energije još nisu dovoljno razrađeni. Lokalna samouprava prije ulaganja mora znati koje će konkretne koristi ostvariti, kakvi će biti troškovi korištenja mreže, kako će funkcionirati obračun i koje dodatne administrativne obveze preuzima.
Za manje gradove i općine to je posebno zahtjevno jer često nemaju vlastite stručnjake za složena energetska i regulatorna pitanja.
Mi smo odlučili ne čekati da svi problemi budu riješeni nego paralelno pripremati projekte i razvijati model koji ćemo moći primijeniti kada se za to ostvare potrebni uvjeti.
Kako ocjenjujete hrvatski zakonski i regulatorni okvir? Treba li ga doraditi ili stvari zapinju u praksi?
Rekla bih da imamo pomake u zakonodavnom okviru, ali da i dalje nedostaje dovoljno jasna i jednostavna provedba. Europsko zakonodavstvo već godinama prepoznaje energetske zajednice kao važan dio energetske tranzicije. Hrvatska je te mogućnosti prenijela u svoje zakonodavstvo, međutim pokazalo se da samo preuzimanje europskih direktiva nije dovoljno i vrlo često se kod preuzimanja zaboravljaju specifičnosti naše države i određene se formulacije prenesu na način da ne odgovaraju ili se ne mogu primijeniti na našem području.
Pravila moraju biti međusobno usklađena, a postupci dovoljno jasni da ih mogu provesti i manje lokalne zajednice koje nemaju velike administrativne i stručne kapacitete.
Pozitivnim smatram i najnovije izmjene Zakona o tržištu električne energije koje dodatno uređuju pravo na dijeljenje energije. No, tek treba vidjeti kako će se nove odredbe provoditi, osobito kroz podzakonske akte i operativna pravila.
Za nas je posebno važno da sustav prepozna različite modele energetskih zajednica. Nije isto kada se građani udružuju radi zajedničkog ulaganja u elektranu i kada više gradova i općina želi učinkovitije koristiti električnu energiju proizvedenu na javnim objektima. Oba modela imaju svoju vrijednost i smatram da regulatorni okvir treba omogućiti njihov razvoj, uz jasne i razmjerne obveze.
Zato bih rekla da nam ne trebaju samo dodatne zakonske odredbe, nego prije svega cjelovit, razumljiv i operativan sustav.
Koliko je dobro riješeno pitanje dijeljenja energije i koliko je HEP ODS učinkovit u tehničkom omogućavanju funkcioniranja energetskih zajednica?
Dijeljenje energije zapravo je jedno od ključnih pitanja za razvoj energetskih zajednica. Bez te mogućnosti velik dio njihove svrhe ostaje neostvaren. Da pojednostavim, nije dovoljno da članovi zajednice imaju sunčane elektrane. Potrebno je omogućiti da se proizvedena električna energija obračunski raspodijeli među njihovim mjernim mjestima uz odgovarajuće mjerenje, razmjenu podataka i obračun.
Na konferenciji u Bolu predstavnica HEP ODS-a potvrdila je da je dijeljenje energije u Hrvatskoj već započelo, od lipnja u jednoj, a od srpnja ove godine u dvije energetske zajednice. To je svakako pozitivan i važan iskorak. Međutim, činjenica da sustav funkcionira u pojedinim slučajevima još ne znači da je uspostavljen model koji je jednostavno dostupan svim zainteresiranim energetskim zajednicama.
Smatram da je HEP ODS u tom procesu ključan partner, ali i da je potrebno ubrzati razvoj standardiziranih, transparentnih i automatiziranih postupaka koji će omogućiti uključivanje većeg broja zajednica.
Za Energetsku zajednicu SAVA posebno je važno da se omogući model u kojem više jedinica lokalne samouprave, okupljenih u jednoj zajednici, može organizirati zasebne aranžmane dijeljenja energije među svojim objektima. Još nismo u fazi stvarnog dijeljenja električne energije, upravo zato što želimo prethodno razjasniti sve tehničke, pravne i financijske uvjete ali i zato što za zajednice obnovljive energije ono još nije omogućeno.
Očekujemo da će započeti pilot-projekti i daljnji razvoj sustava HEP ODS-a otvoriti mogućnost za širu primjenu dijeljenja energije. Pritom je važna i koordinacija s regulatorom, nadležnim ministarstvom i opskrbljivačima jer HEP ODS ne može samostalno riješiti sva otvorena pitanja.
Pročitajte još:
Postoji li još nešto što biste posebno istaknuli?
Smatram važnim istaknuti da, unatoč svim poteškoćama, razvoj Energetske zajednice SAVA ne stoji. Sedam jedinica lokalne samouprave s područja LAG-a SAVA prijavilo je projekte sunčanih elektrana na javnim objektima kroz LAG-ov natječaj. Time se stvaraju temelji za buduću lokalnu proizvodnju električne energije koju bismo željeli povezati kroz energetsku zajednicu.
Posebno nas veseli što je Energetska zajednica SAVA nedavno odabrana za financiranje kroz europski program European Energy Communities Facility u okviru kojeg nam je odobrena potpora od 45.000 eura za razvoj poslovnog plana. Kroz taj ćemo projekt detaljno razraditi tehnički, pravni, organizacijski i financijski model dijeljenja energije među javnim objektima.
Osim toga, kroz program ECOLISE Regenerative Communities Fund odobrena nam je potpora za uspostavu lokalnog informativnog centra, odnosno Info Huba, kroz koji ćemo građanima približiti mogućnosti sudjelovanja u energetskoj tranziciji, obnovljive izvore energije i modele energetskih zajednica.
Važno je naglasiti i da energetske zajednice ne treba promatrati isključivo kroz financijske uštede. One su prilika da lokalne zajednice preuzmu aktivniju ulogu u upravljanju vlastitim resursima, da se potakne suradnja među gradovima i općinama i da energetska tranzicija donese konkretnu korist lokalnom stanovništvu. Naš je cilj dokazati da model suradnje više jedinica lokalne samouprave može funkcionirati i da se, jednom kada ga uspostavimo, može primijeniti i u drugim dijelovima Hrvatske.
Za nas će pravi uspjeh biti trenutak kada prvi kilovat-sat proizveden na jednom javnom objektu bude uspješno podijeljen i iskorišten za potrebe drugog. Tada ćemo moći reći da smo od ideje došli do stvarne energetske zajednice.
