Irska vlada pokrenula je u ponedjeljak prodaju preostalih dionica koje drži u grupaciji AIB, jednoj od dvije najveće banke u zemlji, koje je prije 15 godina, u vrijeme financijske krize, bila prisiljena praktički nacionalizirati, najavio je ministar financija Paschal Donohoe.
Irska je tada upumpala ukupno 64 milijarde eura, ili gotovo 40 posto tadašnjeg BDP-a, u irski bankarski sektor, nakon što je krajem 2000-ih došlo do kolapsa tržišta nekretnina i stambenih kredita, kao posljedica globalne financijske krize. Dvije velike banke u koje je otišlo više od polovice tih sredstava svejedno nisu uspjele opstati.
Većina preostalog novca, oko 21 milijarda eura, otišla je na spašavanje banke AIB, a povrat kojeg je ostvarila banka iznosio je 19,2 milijarde eura prošlog mjeseca, kada je državni udjel pao na samo 3,3 posto. Nakon transakcije irskoj državi će još ostati 57 posto udjela u manjoj banci Permanent TSB, koji se tek treba prodati, kako bi se konačno dovršilo povlačenje države iz bankarskog sektora. Država je imala dionice i najvećeg rivala AIB-a, Bank of Ireland, koje je prodala još 2022. godine.
“Ovo je važan događaj jer označava prekretnicu u provedbi vladine politike vraćanja bankarskog sektora u privatno vlasništvo,” rekao je Donohoe u ponedjeljak, najavivši prodaju posljednjih ostataka državnog vlasništva, udjela od 2 posto u AIB-u. Vlada je u međuvremenu rasprodala manje količine dionica mimo većih transakcija, pa je na kraju udio pao na trenutnih 2 posto.
Iako vlada najvjerojatnije neće uspjeti u cijelosti nadoknaditi sve troškove potrošene na spašavanje AIB-a, Donohoe je prošlog mjeseca izjavio da je država u tom trenutku bila 300 milijuna eura u plusu, kad se računa 29,4 milijardi investiranja u te tri banke, ponajprije zahvaljujući povratu od 6,7 milijardi eura na ulaganje od 4,7 milijardi koje je bila potrošila na Bank of Ireland.
Kriza je počela u rujnu 2008., samo nekoliko dana nakon što su objavljene statistike po kojima je Irska bila prva zemlja tadašnje eurozone koja je ušla u recesiju. Krajem mjeseca, vlada u Dublinu jedna od prvih koja aktivno reagira na propast američke banke Lehman Brothers, izdavanjem garancije za 440 milijardi duga za šest domaćih i jednu stranu banku koje posluju na irskom tržištu.
Tadašnji ministar financija Brian Lenihan pohvalio se mjesec dana kasnije kako se radi o “najjeftinijem bailoutu” na svijetu. Do kraja godine, Irska je upumpala 5,5 milijardi eura direktno u tri najveće banke. Tijekom 2009. godine, vlada nastavlja s financijskim injekcijama u banke Allied Irish Bank (AIB) i Bank of Ireland.
Na jesen 2010. vlada osniva agenciju NAMA koja bi trebala otkupiti “loše” tj. nenaplaćene kredite iz velikih banaka, ukupne vrijednosti 77 milijardi eura, s planiranim prosječnim popustom od 30 posto. NAMA naposljetku otkupljuje loše kredite na prosječnom sniženju od 47 posto. Tijekom 2010. i 2011. vlada počinje preuzimati vlasničke udjele u ugroženim bankama, u zamjenu za pomoć nakon rekordnih gubitaka. U veljači 2010. vlada preuzima 16 posto dionica BoE, a u svibnju 18 posto u AIB. U lipnju se Bank of Ireland dokapitalizira s dodatnih 3 milijarde eura, a udio državnog vlasništva raste na 36 posto.
Do rujna 2010. zbog nestabilnosti financijskog sustava kamate dosežu rekordne razine, a irska središnja banka procjenjuje da bi ukupni trošak spašavanja banaka mogao biti 33,4 milijarde eura – značajno više od ranije procijenjenih 22,3 milijarde. U prosincu država praktički nacionalizira AIB, nakon što u zamjenu za injekciju od novih 3,7 milijarde eura dobije paket dionica koji njen vlasnički udio povećava na 93 posto.
Istovremeno, irska ekonomija u tih nekoliko godina trpi veliki ekonomski pad, nezaposlenost se ustrostručila u samo četiri godine, a javni dug nezaustavljivo raste. “Stopa nezaposlenosti je skočila s 5 posto 2007., na gotovo 16 posto 2011., neto emigracija stanovništva je bila 0,6 posto godišnje, a javni dug se učetverostručio, i došao na 135 posto bruto nacionalnog proizvoda (BNP),” objašnjava Patrick Honohan za Economic Observatory.
Iako je Irska već bila članica eurozone, prinos na irske državne obveznice bio je 5 postotnih bodova viši nego na njemačke, pa je Irska de facto izgubila pristup međunarodnim financijskim tržištima, zbog čega je morala dogovoriti paket pomoći sa Europskom unijom i Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) težak 85 milijardi eura.
Analitičari smatraju da je raspad počeo i prije globalne krize, kad je u razdoblju između 2003. i 2006. veliki priljev novca zahvaljujući jeftinom zaduživanju doveo do velikog booma tržišta nekretnina i građevinskog sektora. Nakon što su cijene dosegnule vrhunac 2006. i počele padati, postalo je sve više očito koliko su svi elementi tog sustava prezaduženi.
Nakon šoka uzrokovanog propašću Lehman Brothersa svi ti problemi su odjednom došli na naplatu – u građevinskom sektoru je došlo do masovnih otpuštanja, cijene nekretnina su bile u padu sve do 2012., a ogromno povećanje javnog zaduživanja dovelo je i do pada kreditnog rejtinga same države. Podružnice stranih banaka su spasile njihove matične grupacije, a većina ih je i napustila irsko tržište.
Irska se, kao članica eurozone okrenula za pomoć Europskoj središnjoj banci, što znači da su irsko spašavanje financijskog sustava financirale druge zemlje eurozone – dok su druge zemlje Europske unije, poput Danske, Švedske i Velike Britanije, izdale bilateralne pozajmice Irskoj.
Zahvaljujući sredstvima EU i MMF-a izbjegnute su najgore posljedice kolapsa financijskog sustava, u trenutku kad su sličnu pomoć dobivale i Grčka i Portugal. Ipak, pritom su na stradale i dvije najranjivije banke (Anglo i INBS) u koje je bezuspješno irska vlada upumpala većinu sredstava za spašavanje tog sektora, i koje su bankrotirale.
Pročitajte još:
Već je 2012. počeo oporavak, snižavanje kamata na zaduženje i prinosa na državne obveznice. Paralelno su i cijene nekretnina počele opet rasti, a nedugo zatim počeo je i novi rast zaposlenosti, koji za razliku od vremena prije 2007. nije toliko ovisio o građevinskom sektoru.
U međuvremenu su se dvije najveće banke stabilizirale, a država je postupno smanjivala svoj udio u njima. Zajmove MMF-a Irska je otplatila prije roka, u prosincu 2017. Bilateralne pozajmice Švedske (600 milijuna eura) i Danske (400 milijuna eura) također otplaćene tada, dok je pozajmica od Velike Britanije, teška 3,8 milijardi eura, otplaćena u ožujku 2021.
Najava o prodaji preostalih dionica od ponedjeljka stoga označava simboličan kraj posljednjeg čina dramatične epizode u recentnoj povijesti irske ekonomije.
