HUP: Zapušteno poljoprivredno zemljište hitno staviti u funkciju

Zapušteno poljoprivredno zemljište mora se hitno staviti na raspolaganje uspješnim poljoprivrednim proizvođačima, poručuje Udruga prehrambene industrije i poljoprivrede, kao granska udruga Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) i predlaže četiri modela uređivanja i okrupnjavanja toga zemljišta u veće proizvodne cjeline.

“Politika povećavanja broja poljoprivrednih gospodarstava bez adekvatnog zemljišta za vrstu proizvodnje s kojom se bave te iracionalno pumpanje potpora u subjekte koji nisu održivi i koji hrvatskim građanima ne mogu opravdati milijarde eura ulaganja, je neobranjiva i nanosi dugoročnu štetu hrvatskom društvu”, istaknuli su iz HUP-a.

U Hrvatskoj je, kako su naveli, 100 tisuća hektara zapuštenog zemljišta koje se hitno mora staviti na raspolaganje uspješnim poljoprivrednim proizvođačima bili oni OPG-ovi, obrti ili tvrtke. Navode i da deset najvećih hrvatskih tvrtki, koje čine kralježnicu hrvatske poljoprivredne proizvodnje i prerade, zajedno s kooperantima obrađuje manje od sto tisuća hektara.

Za samodostatnost u većini povrtnih kultura u proizvodnji na otvorenom nedostaje dvostruko više površina za proizvodnju povrća, a to je samo oko 10.000 hektara, rekli su iz HUP-ove Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede napominjući kako se velike površine zapuštenog zemljišta nalaze u područjima najuspješnijih vinogradara, maslinara, voćara.

Stoga bi to zemljište osiguralo snažan i brz razvoj Hrvatske u tim vrstama proizvodnje, prenosi Hina. Smatraju da bi postupak vraćanja zapuštenog zemljišta u poljoprivrednu proizvodnju bio uspješan kada bi jedinice lokalne samouprave na raspolaganju imale više modela raspolaganja, koji uključuju državno i privatno zemljište te prepoznaju zašto je zapušteno.

Četiri modela okrupnjavanja

“Cijepanje poljoprivrednih cjelina moramo zaustaviti, a parcelaciju poljoprivrednog zemljišta dozvoliti samo za formiranje novih ili povećanje postojećih cjelina (tabli)”, poručili su iz HUP-Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede te predlažu četiri modela za rješavanje toga problema.

Prema prvom, jedinice lokalne samouprave bi se poticalo na formiranje održivih proizvodnih cjelina (tabli) spajanjem zapuštenog državnog (do 50 posto) i privatnog zemljišta. Kupac koji pribavi suglasnost svih privatnih vlasnika za prodaju može pristupiti daljnjim koracima postupka, a u roku od godinu dana od ulaska u sustav, obvezan je iskrčiti zemljište i objediniti ga u jednu česticu – u suprotnom se postupak prekida.

Model je osmišljen kako bi se aktivirala zapuštena zemljišta i omogućila nova ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju.  Ako se utvrdi da zemljište ponovno postaje zapušteno i ne obrađuje se, korisnik postupka ili novi vlasnik obvezan je nadoknaditi vrijednost zemljišta u trenutku utvrđenja zapuštenosti.

Prema drugom modelu, jedinicama lokalne samouprave odobrava postupak za cjelinu (tablu) privatnog vlasnika koja je u više čestica. Radi okrupnjavanja država na kraju postupka ustupa do 25 posto državnog zapuštenog zemljišta koje graniči s cjelinom privatnog vlasnika. Prednost ima poljoprivrednik koji graniči sa zapuštenom državnom zemljom i koji će iz postupka izaći s većom cjelinom. Državno zemljište obavezno se mora iskrčiti te od svih državnih i privatnih čestica stvoriti jednu katastarsku česticu koja će imati zabranu parceliranja, u protivnom postupak se prekida.

Trošak krčenja ovakvog zemljišta ne omogućuje zakup, ali ni prodaju, s obzirom da je trošak krčenja često skuplji od cijene zemljišta te se ovim modelom stvara zemljište za održivu poljoprivrednu proizvodnju. U slučaju da se utvrdi da je zemljište ponovno zapušteno i ne obrađuje se, korisnik postupka ili novi vlasnik dužan je isplatiti vrijednost zemljišta u trenutku utvrđenja zapuštenosti.

Treći model bi omogućio zakupcu da o svom trošku iskrči obraslo zemljište i zajedno sa zemljištem koje ima u zakupu formira jednu katastarsku česticu u roku od jedne godine. Tek kada iskrči zemljište na novoj cjelini u zadanom roku, produžuje mu se ugovor o zakupu na 25 godina.

Prema četvrtom modelu država otkupljuje do 25 posto zemljišta u odnosu na susjednu tablu koja je u zakupu i u postojeći ugovor o zakupu unosi novo zemljište. Zakupnik je dužan o svom trošku iskrčiti zemljište i formirati jednu česticu od cijele table. Tek kada iskrči zemljište u zadanom roku, ugovor o zakupu mu se produžuje na 25 godina. Iznos od zakupa iz toga ugovora se uplaćuje u državni proračun dok se zemljište ne isplati, a zatim u proračun jedinica lokalne samouprave.