Hrvatska smanjuje realnu proizvodnju hrane dok svijet čekaju veća potražnja i cijene

Zadnjih nekoliko godina jasno je vidljiv rast cijena hrane, a sve su uočljivije i poteškoće na globalnoj razini u njezinoj proizvodnji.

O kretanju cijena hrane, položaju Hrvatske u tom kontekstu i o budućnosti cijena u analizi govori stručnjak Ekonomskog instituta Zagreb (EIZG) Goran Buturac koji napominje da uzroke rasta cijena hrane valja tražiti u u rastu cijena energenata, rastu globalne potražnje uslijed rasta svjetskog stanovništva, padu prinosa poljoprivrednih kultura zbog klimatskih promjena te, izdvojeno za Hrvatsku, u padu realne proizvodnje u poljoprivredi.

“Usprkos prirodnim resursima, izvrsnim agroklimatskim uvjetima i bogatoj tradiciji u proizvodnji, Hrvatska danas puno više potroši hrane nego što je proizvede. Taj jaz u korist potrošnje hrane je u 2024. godini iznosio nevjerojatnih 2,1 milijardu eura. Istovremeno, višedesetljetni odnos prema poljoprivredi pozicionirao je našu zemlju pri dnu ljestvice europskih zemalja po proizvodnji i izvozu hrane. Izvozom prehrambenih proizvoda od 803 eura po stanovniku Hrvatska značajno zaostaje za agrarno najrazvijenijim zemljama Europe. Nizozemska izvozi 7,6 puta više hrane po stanovniku nego Hrvatska, Danska 4,3 puta, Belgija 4,2 puta, a Irska 3,5 puta”, navodi Buturac.

Napominje kako rastom cijena hrane, zbog neelastične potražnje, najviše bivaju pogođeni najsiromašniji dijelovi stanovništva. Njime su za većinu hrvatskog stanovništva, a posebice za petinu koja živi u riziku od siromaštva, pojedini prehrambeni artikli nestali iz košarice osnovnih namirnica i pretvorili se u luksuzne proizvode.

Analiza pokazuje da se nominalna vrijednost poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj u zadnjih 10 godina, točnije u razdoblju 2016.-2025., povećala za 40 posto. Istovremeno, realna poljoprivredna proizvodnja se smanjila za 10 posto. Od 2009. do 2025. smanjila se za gotovo 20 posto. 

Prema zadnjim dostupnim statističkim podacima, cijene poljoprivrednih dobara u Hrvatskoj su u razdoblju od 2020. do 2024. u prosjeku rasle za 38 posto. Rast je, naravno, različit kod pojedinih kategorija proizvoda, pa je tako kod jaja cjenovni rast 76 posto, kod krumpira 67 posto, kod vina u prosjeku 62 posto te kod voća i povrća za 53, odnosno 50 posto. Kod žitarica je brojka 25 posto.

U prošloj godini, prema procjenama Eurostata, zabilježen je nastavak rasta proizvođačkih cijena poljoprivrednih proizvoda, a najviše kod goveda i maslinovog ulja.

Kako navodi Buturac, povećanju cijena hrane uvelike pridonosi rast operativnih troškova pri čemu je najveći uzročnik rast cijena energenata.

“Rast cijena energenata posljedično pridonosi rastu cijena gnojiva koje su u prosjeku povećane za 67 posto. Niti sjemenje i sadni materijal nisu pošteđeni rasta cijena. One su u prosjeku porasle za 31 posto. Poljoprivrednici sve više sredstava moraju utrošiti i na održavanje opreme i zgrada. Pritom su troškovi održavanja opreme porasli za 34 posto, dok su troškovi održavanja zgrada povećani za 39 posto.  Inputi koji se odnose na ulaganja u materijal, postrojenja, opremu, transportna sredstva i zgrade su u prosjeku znatno manje cjenovno rasli u odnosu na operativne troškove. Međutim, ti inputi su za većinu poljoprivrednika u apsolutnim iznosima znatno veći u usporedbi s operativnim troškovima. Stoga nerijetko znaju biti prepreka širenju proizvodnih kapaciteta te demotivirati dio ljudi koji želi ući u svijet poljoprivrede i baviti se proizvodnjom hrane”, pojašnjava se u analizi.

Buturac upozorava kako treba imati na umu da u Hrvatskoj, zbog slabije kupovne moći, rast cijena poljoprivrednih proizvoda ima snažnije nepovoljnije učinke na stanovništvo no u bogatijim zemljama EU-a.

“Također, zanimljivo je da većina zemalja članica EU-a koje su ekonomskom veličinom usporedive s Hrvatskom uspijevaju realizirati manje cijene poljoprivrednih proizvoda nego Hrvatska. To se prije svega odnosi na Dansku, Maltu, Litvu, Latviju, Finsku, Češku, Belgiju i Slovačku. Dok je u Hrvatskoj prosječni rast cijena poljoprivrednih proizvoda u razdoblju 2020.-2025. bio 44 posto, on je u Danskoj iznosio 27 posto, Malti 28 posto, Litvi, Bugarskoj, Latviji i Finskoj po 35 posto, Češkoj 36 posto, Belgiji 37 posto, a u Slovačkoj 39 posto”, otkriva analiza.

Pa kakva je budućnost cijena hrane u uvjetima klimatskih promjena i rasta svjetskog stanovništva? Odgovor je da razloga za zabrinutost itekako ima.

“Rast svjetskog stanovništva stvara sve veću potražnju za hranom što pridonosi rastu cijena hrane. U posljednjih 10 godina broj stanovnika na našoj planeti je povećan za gotovo 10 posto. Da EU, a poglavito Hrvatska, ne prate trend rasta svjetskog stanovništva kroz povećanu proizvodnju hrane govore podaci kako je Europska unija u razdoblju 2016.-2025. povećala realnu proizvodnju hrane tek za tri posto. Istovremeno, Hrvatska je zabilježila pad realne proizvodnje u poljoprivredi za 10 posto. Uz rast svjetskog stanovništva, rast cijena hrane je uvelike uvjetovan klimatskim promjenama. One ostavljaju sve veći danak na smanjenje prinosa poljoprivrednih kultura što u konačnici smanjuje ponudu na tržištu i stvara pritisak na rast cijena”, ustvrdio je Buturac.   

Sve to ukazuje koliko će proizvodnja hrane biti važna i u takvim okolnostima pad realne proizvodnje kakav je u zadnje vrijeme viđen u Hrvatskoj nikako ne može imati opravdanje.

“Promatrajući globalna kretanja, razvidno je da, ukoliko se svijet ozbiljnije ne uhvati u koštac s klimatskim promjenama i ne prihvati potrebu povećanja proizvodnje hrane uslijed rasta svjetskog stanovništva, možemo očekivati nastavak rasta cijena hrane”, zaključuje autor.