Priča o hrvatskom potencijalu razvoja pogona za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora ima jednako dugu povijest kao i priča o administrativnim zaprekama na koje investitori nailaze kod ishođenja svih potrebnih dozvola.
No, jedna od zapreka, odnosno eufemistički rečeno izazova, je svakako i održavanje te razvoj elektroenergetske mreže kako bi ona uopće mogla primiti, podnijeti i prenositi nove količine proizvedene električne energije.
Stoga smo kod Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS) potražili odgovor na pitanje kakvo je trenutačno stanje s razvojem mreže, kakvi su planovi i koliko su oni usklađeni s namjerama investitora da ulažu u obnovljive izvore, odnosno ponajprije u sunce i vjetar iako su tu još i geotermalni izvori kao perspektiva.
Kako navode za Financije.hr iz HOPS-a, prošloga mjeseca je Ministarstvu gospodarstva na suglasnost i Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (HERA) na odobrenje poslan prijedlog “Desetogodišnjeg plana razvoja prijenosne mreže od 2025. do 2034. s detaljnom razradom za početno jednogodišnje i trogodišnje razdoblje”.
“Plan se fokusira na daljnju provedbu zelene energetske tranzicije kroz izgradnju nove i povećanje prijenosne moći postojeće mreže putem revitalizacije. U prvoj fazi potrebno je provesti pripremu i započeti realizaciju investicija u izgradnju 400-kilovoltne prijenosne mreže s ciljem prijenosa energije i povezivanja područja priobalne Hrvatske s područjima povećane potrošnje kao što su Rijeka i Zagreb kroz izgradnju novih dalekovoda na potezu Konjsko-Melina, odnosno na potezu Lika-Tumbri/Veleševec. Realizacija, kao i dinamika izgradnje navedenih investicija ovisit će o dinamici priključenja novih obnovljivih izvora na prijenosnu mrežu te mogućnosti osiguranja financijskih sredstava iz različitih izvora kao što su mrežarina, naknada za priključenje i fondovi Europske Unije (EU)“, pojašnjavaju iz HOPS-a.
Dalekovod Konjsko-Melina povezuje područje Splita s područjem Rijeke.
Za razdoblje do 30. lipnja 2026. godina osigurano je za potrebe HOPS-a u kontekstu zelene tranzicije sufinanciranje iz europskih fondova u vrijednosti od 235,6 milijuna eura kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti, a u istom razdoblju očekuju se dodatna sredstva u okviru europskg energetskog plana REPowerEU.
“U suradnji s HEP-ODS-om usklađen je plan razvoja i izgradnje zajedničkih objekata u narednom desetogodišnjem razdoblju. Do kraja 2027. predviđen je završetak izgradnje 7 novih trafo-stanica TS 110/x kV, dok su u razdoblju do kraja 2034. predviđeni radovi na izgradnji 12 novih TS 110/x kV. Nužna su i značajna ulaganja u revitalizaciju postojeće mreže kako bi se zadržao zadovoljavajući stupanj sigurnosti opskrbe budući da je ukupno više od 65 posto postojećih dalekovoda starije od 40 godina”, upozoravaju iz HOPS-a.
Očito je da, kad je o razvoju i održanju mreže riječ, ključno osigurati dovoljno novaca i uskladiti ga s planovima investitora, no kod tog usklađivanja stvari ne idu tako jednostavno.
“Plan razvoja prijenosne mreže se ažurira jednom godišnje. Glavne odrednice prilikom izrade plana su Strategija energetskog razvoja Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. te Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za razdoblje od 2021. do 2030. godine. Projekti obnovljivih izvora energije i njima pridijeljene investicije postaju sastavni dio plana tek po potpisu ugovora o priključenju, a obnovljivi izvori energije se planiraju na lokacijama koje imaju najbolje prirodne resurse vjetra, odnosno sunca”, kažu u HOPS-u.
Kod ugovora o priključenju kvaka je da investitori moraju prethodno podnijeti elaborat optimalnog tehničkog rješenja priključenja na mrežu (EOTRP), no to mogu učiniti samo jednom godišnje u razdoblju između 1. i 15. svibnja.
Iz udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) napominju kako sporost u izdavanju drugih dozvola uvjetuje dinamiku priprema investitora koji onda, ne svojom krivnjom, mogu propustiti taj termin, a onda moraju čekati godinu dana za podnošenje elaborata.
Marija Hanzec, zadužena za komunikacije u OIEH-u, rekla je za Financije.hr kako je potrebno da taj vremenski okvir bude bitno fleksibilniji kako investitori ne bi morali dodatno gubiti vrijeme.
Postoji i dodatna poteškoća u kontekstu priključenja na mrežu, a to je da HERA već više od dvije godine, barem prema očekivanjima investitora, kasni u objavi nove metodologije za izračun cijene priključka na mrežu. To je dodatni teret koji usporava projekte jer mnogim investitorima dosadašnji način izračuna nije povoljan. Bilo je već najava iz HERA-e da bi do objave nove metodologije trebalo doći “uskoro”, no vrijeme prolazi, a investitori su prisiljeni čekati ili odustati.
Za izgradnju novog 400-kilovoltnog dalekovoda, kako objašnjavaju u HOPS-u, najveći je problem nedonošenje prostornih planova pojedinih županiija kroz koje prolaze koridori navedenih vodova kako bi se aktivnosti na pripremi projekata mogli nesmetano odvijati, tim više jer je riječ o vremenski zahtjevnim projektima koji traže multidisciplinarnu suradnju više struka i dionika.
Prema prijedlogu desetogodišnjeg plana razvoja do 2034. godine procjenjuje se da će u tom vremenu biti potrebno osigurati 2,53 milijarde eura za investicije u prijenosnu mrežu.
“Sredstva za financiranje plana se predviđaju iz različitih izvora – mrežarina, fondova EU-a i naknada za priključenje u vidu jedinične naknade uz napomenu da od HERA-e još nije donesena odluka o iznosima jediničnih cijena za priključenje novih korisnika mreže i povećanje priključne snage postojećih korisnika mreže”, navode u HOPS-u.
Pročitajte još:
Dakle, jasno je da je potrebno prije svega imati sliku odakle će doći potreban novac da bi izgradnja nove i revitalizacija postojeće mreže krenula, a trenutačna neizvjesnost na tom polju može samo oneraspoložiti investitore u obnovljive izvore.
U idućih deset godina, inače, samo za revitalizaciju postojeće mreže bilo bi potrebno uložiti 814 milijuna eura, procjenjuje HOPS.